“Pila sam ulje SVETOG NEKTARIJA I ZATRUDNILA” Seka Aleksić slavi sveca u svom domu kojem će se Nikola Rokvić pokloniti

Prije četiri dana, ispred Hrama Svetog Save, Nikola Rokvić pozdravio se sa najmilijima, pomolio se i krenuo pješke na put dug 1.060 km, do manastira Svetog Nektarija Eginskog kojem želi da se pokloni.

Na tom putu Nikola će prikupljati sredstva za svoju fondaciju “Porodica” koji će donirati pedijatrijskoj onkologiji. Kako je istakao, potrebno je skupiti 200.000 evra.

Pjevačica Seka Aleksić danas ima dva sina Jovana i Jakova, a svojevremeno je podijelila svoj put do potomstva.

Kako je navela tada, Seka je išla na vantjelesnu oplodnju, a po savjetu svog duhovnika, oca Nikole, i na prijedlog još jednog sveštenika, počela je da pije ulje Svetog Nektarija, nakon čega je i zatrudnila, pa je nakon ovog događaja i uzela da slavi slavu “Sveti Nektarije”.

– Moj put ka potomstvu nije bio lak, ja sam osoba koja je sedam godina čekala da dobije dijete. Moj suprug i ja smo se sedam godina borili da dobijemo dijete. Vantelesna oplodnja je samo 30 odsto. Ja sam radila tri vantjelesne oplodnje, treća je uspjela, prve dvije su bile bezuspješne. Kada smo riješili moju insulinsku rezistenciju to je bilo mnogo lakše, pila sam tablete četiri godine, one su pomogle da se taj problem riješi. Kada smo se odlučili za treću vantjelesnu oplodnju, po savjetu svog duhovnika, oca Nikole, i na prijedlog još jednog sveštenika, to je otac Aca, njegov kolega, počela sam da pijem ulje Svetog Nektarija. Otac Aca je bio na Egini i donio je ulje Svetog Nektarija, i rekao mom duhovniku, ocu Nikoli, da da meni i mom suprugu Veljku – počela je Seka.

– Što se tiče ulja Svetog Nektarija tu postoji jedan pravilnik, ne možete ga koristiti bez blagoslova i postoje pravila kako se koristi, koliko kapi se uzima. Žena to popije, pričesti se i onda odlazi na proces vantjelesne oplodnje. Mi smo to sve ispoštovali, Veljko i ja. Ja sam se pričestila i otišla na vantjelesnu i hvala Bogu rodio se moj Jakov.

Inače, Sveti Nektarije živio je krajem 19. i početkom 20. vijeka. Bio je episkop pentapoljski u Aleksandrijskoj patrijaršiji. Nakon mnogobrojnih kleveta, zbog skromnog i svetog držanja, prešao je u Grčku, gdje je bio upravnik jedne visoke bogoslovske škole.

Osnovao je manastir Presvete Trojice na Egini, u kojem se do smrti podvizavao i u kojem se danas nalaze njegove mošti. Upokojio se 1920. Jedan je od najpoštovanijih svetitelja i čudotvoraca u pravoslavlju, piše Blic.

 

Prethodni članakSjednica Vlade Srpske 2. maja u Srebrenici
Naredni članakGoca Tržan: Živjeli smo u jezivim uslovima, imala sam ožiljke od nehigijene