Ovog novembra navršilo se 15 godina kako se upokojio patrijarh Pavle, jedan od najvoljenijih i najpoštovanijih poglavara Srpske pravoslavne crkve. Njegov život bio je oličenje skromnosti, jednostavnosti i duboke vjere, a njegova poruka narodu odjekuje i danas – kao utjeha, lijek, ali i opomena.
Patrijarh Pavle često je govorio o ljudskim slabostima koje narušavaju duhovni i društveni sklad, a među njima je posebno isticao sujetu kao najveći srpski grijeh. Njegove riječi su bile jasne i oštre:
“Sujeta je jedna gordost, najveći srpski grijeh. Kada se ona dogodi, onda dolazi do svađe, netrpeljivosti. Kad se javi sujeta, tu nema ni vjere ni ljubavi.”
Ova misao patrijarha Pavla duboko osvjetljava koren mnogih problema u našem društvu. Sujeta, kao izraz pretjerane ljubavi prema sebi, često vodi u gordost, zavist i razdor među ljudima. Na nju nije imuna nijedna zajednica, ali je patrijarh s posebnom zabrinutošću ukazivao da je ovaj grijeh duboko ukorenjen u srpskom mentalitetu.
Kao narod, skloni smo da sujetu pravdamo ambicijom ili potrebom za priznanjem, ali ona često postaje uzrok svađa i netrpeljivosti – bilo u porodici, među prijateljima ili unutar društva. Gdje se sujeta nastani, ljubav i vera iščezavaju, ostavljajući za sobom osjećaj praznine i otuđenosti.
Patrijarh Pavle nas je podučavao da se borimo protiv ovakvih slabosti razvijanjem skromnosti, praštanja i nesebične ljubavi. Njegov život bio je najbolji primjer tih vrlina – čovjek koji je nosio sopstvene cipele dok se molio za narod, uvijek nas je podsjećao na ono što je najvažnije: da budemo ljudi.
