Hrvati u BiH traže svoje mjesto pod suncem. Kažu da bi treći entitet bio njihov prozor u svijet. U Srpskoj nemaju, ili bar do sada nisu imali ništa protiv dogovora Hrvata i Bošnjaka.
Ali, uz jedno oštro ali bez diranja teritorije i nadležnosti Republike Srpske. Time se otvara nova Pandorina kutija, jer u BiH svaka promjena na jednoj strani odmah izaziva reakciju na drugoj. Za Bošnjake, to je pucanje u temelje države koja ionako jedva stoji. Moglo bi se reći – čardak ni na nebu ni na zemlji. Tako je vide i u Zagrebu, kao „neuspjelu državu“ kojoj treba hitna, a možda i bolna hirurška intervencija. Ista zemlja, tri strane medalje. A između tih strana – Bosna i Hercegovina, zaglavljena između onoga što jeste i onoga što bi trebala biti.
Hrvati tvrde da su svedeni na statistiku. Da ih ima u Ustavu, ali ne i u praksi. Najviše ih boli, kažu, kada im drugi biraju predstavnike. Jer ako nemaš kontrolu nad vlastitim glasom, nemaš ni političku težinu. Zato treći entitet vide kao politički štit. Ne za razbijanje države, nego kao način da u njoj konačno dišu punim plućima.
“Treći, odnosno tri federalne jedinice, nisu nikakav bauk kako se to najčešće predstavlja u političkom Sarajevu. To je sasvim jedna racionalna tema o kojoj treba razgovarati. Pogotovo jer se tako šalju poruke bošnjačkim političkim predstavnicima koji bi trebali razumjeti da sa tri federalne jedinice prestaje njihova politika separatizma. Srpskim političkim predstavnicima se šalje poruka da je entitet Republika Srpska trajna kategorija“, pojasnio je politikolog Ivan Pepić.
Na nepravdu, kako i sam kaže, ne može i neće pristati ni kardinal Vinko Puljić. Iako je ranije bio protiv zagovaranja ovakve ideje, danas kaže da se rješenje mora pronaći zbog nefunkcionalnosti sistema, ali i činjenice da Hrvati nemaju stvarnu političku jednakopravnost. Rješenje je bilo na stolu još prije četiri godine na pregovorima u Neumu. Konce im je pomrsio Bakir Izetbegović. Odustao je od rješenja, iako su predstavnici Venecijanske komisije rekli da prijedlog ne narušava demokratske principe. So na ranu dodala je intervencija Kancelarije OHR-a.
„Prvi korak mislim da bi trebao biti vraćanje svih onih prava baštine temeljem potpisivanja dva sporazuma. Dakle, da biraju kao i ostala dva naroda svoje političke predstavnike na svim nivoima vlasti“, izjavio je savjetnik ministra inostranih poslova Republike Hrvatske i dodao:
“Trenutni visoki međunarodni predstavnik nije imao ulogu kao što su imali neki njegovi prethodnici. Sjećate se Petrićevih amandmana i svega onoga što je dovelo do nestabilne situacije u BiH. Znate sve te odluke koje je potpisao samim ulaskom u avion. Dakle, narušili su prava Hrvata kao konstitutivnog naroda da biraju svoje političke predstavnike.“
Hrvati u ovoj priči nisu sami. Podrška bi mogla stići od SAD-a. Glas blizak Donaldu Trampu kaže da se interes SAD-a promijenio i razvijao u odnosu na Trampov prvi mandat. Ovaj region sada vide kao strateški važan i žele da ide naprijed. Spremni su pružiti ruku spasa. Istu onu ruku koju je Tramp želio pružiti po pitanju statusa Južnog Kavkaza.
„Kada je riječ o BiH, jasno je da postoje tri konstitutivna naroda i da je važno da svi budu ravnopravno zastupljeni u budućem upravljanju zemljom. Vjerujem da bi SAD željele imati aktivniju ulogu u regionu. Slično kao u slučaju odnosa između Jermenije i Azerbejdžana, gdje su nastojale doprinijeti stabilizaciji i miru“, jasan je viši savjetnik predsjednika i E. V. Ričardson Felo, The Heritage Foundation, SAD, Džejms Karafano.
Vrlo često se čuju narativi o potrebi za “Dejtonom 2”. Samo oni nedovoljno upućeni ne znaju da je on već drastično mijenjan nametnutim odlukama visokih predstavnika. Sve to datira od 2000. godine. Promjene su omogućile Bošnjacima da u svakom trenutku mogu Hrvatima izabrati sve političke predstavnike, kaže Nino Raspudić. Slamku spasa vidi u izmjenama izbornog zakona. Ali ne da izmjene dođu intervencijom međunarodne zajednice, kojom se pokušava od Federacije napraviti građanski entitet. U nacionalno mješanim državama takva opcija je uvijek krinka za nacionalizam brojnijeg naroda. Upravo zato Hrvati su uvijek preglasani od strane Bošnjaka.
“Ono što je minimum za Hrvate jeste promjena izbornog zakona, u smislu da im se garantuje da će sami izabrati svoje političke predstavnike. Elegantno rješenje je preustroj Federacije, pošto se puno govori o 10 vlada, stotinama ministara, sekretarima, vozačima. Okej, preustrojimo Federaciju u teritorijalno diskontinuirane kantone. Jedan sa hrvatskom, jedan sa bošnjačkom većinom, i svaki od ta dva kantona neka bira jednog člana u Predsjedništvo”, kazao je poslanik u Hrvatskom saboru Nino Raspudić.
Negativno i jako loše je, kako i sam kaže, Kancelarija OHR-a uticala na položaj Hrvata u BiH. Bizarna je, pa čak i za rubriku “vjerovali ili ne”, situacija da njihov predstavnik ima diktatorska ovlašćenja. Najbolji dokaz za to je, kako kaže, činjenica da u svakom trenutku može smijeniti demokratski izabranog predstavnika. Vrhunac bizarnosti je izmjena izbornog zakona, ni manje ni više nego u izbornoj noći, nakon što su prebrojani glasovi.
Vraćamo se tako opet na početak ove priče. Između političke vizije i gorke realnosti, BiH nastavlja svoje putovanje. Kao barka na uzburkanom moru, bez jasnog kormilara i sa posadom koja se ne može dogovoriti ni o pravcu, ni o cilju.
Atv
