U Domu kulture ”Sveti kralj Milutin” u Prebilovcima povodom obilježavanja Svetih prebilovačkih i svehercegovačkih mučenika i 83. godišnjice jednog od najsvirepijih zločina počinjenih nad srpskim narodom, otvorena je stalna postavka izložbe ”Prebilovci 1941” u organizaciji Muzeja žrtava genocida.
Sa izložbe je poslana poruka da su Prebilovci najstradalnije srpsko naselje i da se zločin koji je počinjen u ovom hercegovačkom selu nikada ne smije zaboraviti, ali ni ponoviti.
Muzej žrtava genocida prvi put organizuje stalnu izložbenu postavku izvan teritorije Srbije, kako bi sačuvao od zaborava sve nevino postradale Prebilovčane i selo koje je simbol stradanja Srba u Hercegovini, ali i na čitavom srpskom etničkom prostoru.
Izložbena postavka predstaviće najvrednije artefakte o zločinu u Prebilovcima 1941. godine, kao što su replika stolice Stane Arnaut /original se čuva u Muzeju žrtava genocida/, učiteljice iz Prebilovaca, koja je mučena, silovana, prebijana u školi, koja je sada Dom kulture, zajedno sa još sto svojih učenika.
Na izložbi je predstavljena i zastava, kojom su tokom 1990. i 1991. godine tokom dostojnog sahranjivanja prekrivani sanduci sa posmrtnim ostacima izvađenim iz brojnih betoniranih jama širom Hercegovine.
Vladika zahumsko-hercegovački i primorski Dimitrije kazao je na otvaranju izložbe da je svijet ispunjen nepravdama, lažima i zločinima, no da je i pored svega to božiji svijet.
„Nekako ga valja preživjeti, a to se valja samo u Hristu Gospodu jer on na ovome svijetu daje ljudima život vječni. On nam govori da ovaj svijet nije kraj života nego da nas čeka život vječni. Svi će vaskrsnuti. Neki će vaskrsnuti za sud, a neki u život vječni, a to srpskom narodu i svima nama želim. Da se uvijek poistovjetimo sa dobročiniteljima, sa onim vjernim slugama gospodnjim i da naše srce ne ukaljamo mržnjom. Da se naše ruke ne ukaljaju nikakvim zločinima i onda ćemo svijetla lica moći da izađemo pred Hrista. Ako budemo zaista vjerni onda će Bog i Hristos nas blagosloviti i ovaj naš život i odnose naše međusobne i naše ljubavi, živote, porodice, djecu. Na sve će doći blagoslov božiji ako mi budemo istiniti i vjerni u ljubavi božijoj i vjerni putu Bogočovjeka“, poručio je vladika Dimitrije i pozvao sve na sutrašnju liturgiju.
Rekao je da su hercegovački mučenici naša nada, zalog i kredit pred živim Bogom ako budemo znali da ga duhovno unovčimo i da steknemo korist od njihove nevine žrtve ispunjene ljubavlju prema svom rodu i vjeri pravoslavnoj.
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik kaže da su Prebilovci najstradalnije srpsko sveto mjesto.
Podsjetio je na ubijanje, ali i na miniranje kostiju i ubijanje žrtava po drugi put.
Rekao je da će predložiti predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću da se Prebilovci predlože za mjesto od posebnog interesa za srpski narod i da se omogući da se za ovo mjesto svake godine uradi nešto.
„Ovdje trebamo izgraditi jedan pansion i da naša djeca prvo dolaze ovdje, kao i u Jasenovac. Da se mogu smjestiti ovdje, prenoćiti i naučiti o ovom mjestu. To je sjećanje koje neće izblijediti. Znam da to Vučić podržava“, rekao je Dodik.
Rekao je da će se štititi svaki Srbin gdje god da se nalazi i da se više nikada neće ponoviti zločin kakav je bio u Prebilovcima.
Direktor Muzeja žrtava genocida Bojan Arbutina kazao je da je teško govoriti o Prebilovcima u Prebilovcima, a naručito u školi gdje su u ovim danima 1941. godine počinjeni ljudskom umu nepojmljivi ratni zločini od strane hrvatskih i muslimanskih Ustaša.
„Ovdje u ovoj školi, u ovim prostorijama 4., 5. i 6. avgusta mučeni su Prebilovčani, mučena su djeca i njihova učiteljica Stana Arnaut od strane svojih bivših đaka koje je podučavala i učila i kojima je znanje davala u prethodnim godinama. Zaista nekoliko stotina metara odavde uz brdo, prije Drugog svjetskog rata, rođen je jedan veliki srpski istoričar i akademik Milorad Ekmečić koji je u svojoj knjizi opisao sudbinu našeg naroda u XX vijeku“, kazao je Arbutina.
On naglašava da se u ove dane sjećamo mnogih pokolja srpskog naroda i da može obećati da će Muzej žrtava genocida nastaviti na dostojanstven način širiti istinu i sjećanje na sve nevino stradale pretke.
„Tako ćemo da ih sačuvamo od zaborava. Istorija se u XX vijeku i previše puta ponavljala i da smo nekako olako shvatali tu 1918. kada smo govorili da nam se ništa takvo neće dogoditi, pa nam je došla 1941., pa 1991. , pa 1995, pa 1999., pa 2004. i pogrom Srba sa Kosova i Metohije“, kazao je Arbutina dodajući da nema sela, grada ni kraja gdje srpski narod nije stradao u XX vijeku.
Zahvalio se Vladama Srpske i Srbije i predsjednicima Srpske i Srbije na pomoći koju daju Muzeju i jer su shvatili važnost čuvanja sjećanja i shvatili da naši preci nikada nisu bili na pogrešnoj strani istorije, već se borili za slobodu i život.
Arbutina je rekao da se nada da će kompleks u Prebilovcima postati memorijalni centar gdje će đaci i Srpske i Srbije i svi drugi dolaziti i učiti o srpskom stradanju i vrijednostima koje prate srpski narod, a to su sloboda i borba za život.
Ministar informisanja i telekomunikacija u Vladi Srbije Dejan Ristić je rekao da su u Prebilovcima stradali nedužni Srbi koji su pobijeni isključivo jer su bili pravoslavni Srbi.
Kaže da je obaveza prema prebilovačkim mučenicima ta da je najbolja osveta novi život.
„Važno je da Prebilovci vaskrsnu. Da vaskrsnu naše molitve. Da Prebilovci vaskrsu kao selo i da nastave da žive sa većim brojem žitelja. Obaveza je to Srbije, Srpske i Crne gore i vaskolikog srpskog naroda“, rekao je Ristić.
Kaže da vjeruje da se samo molitvama na ovakvim stratištima mi možemo iskupiti, biti mudriji i odgovorniji u teškim vremenima.
Savjetnik predsjednika Srbije Adam Šukalo poručuje da danas ne treba tugovati već slaviti jer su mučenici prebilovački otišli u vječni život u velikoj žrtvi a nama svima u velikoj opomeni da nam se to nikada ne ponovi.
Zahvalio se ministru Ristiću jer se izložba organizuje u miru, jedinstvu, slozi, poštovanju žrtava i domaćina.
Izrazio je žaljenje jer se danas samo nekoliko kilometara od Prebilovaca slave zločini iz „Oluje“ i da se u isto vrijeme zabranjuje dolazak u Prebilovce potpredsjedniku Vlade Srbije Aleksandru Vulinu.
„Jednom Srbinu se zabranjuje da dođe na srpsko stratište. To se dešava u državi u kojoj smo se rodili. Mi se za takav međusoban odnos među narodima ne borimo. Nemamo protiv nikoga ništa, ali podsjećam na riječi predsjednika Vučića “Srbija nikada neće dopustiti da se desi Oluja“. To ne znači da se ovdje govori o bilo kakvoj priči da će Srbija bilo koga ugroziti. Upravo sjećanjem na žrtve Prebilovačke mi ne dozvoljavamo da se zaboravi kao što se nekada dozvoljavalo u nekim sistemima koji su dozvolili ovakve zločine. Sjećanjem nećemo dozvoliti da se takav zločin desi“, poručio je Šukalo.
Poručio je da je Srbija uz srpski narod gdje god na živio.
„Dok god na ovim prostorima bude jedan Srbin čuće se himna Srbije i Srpske i glas da na ovim prostorima postoji ponosan srpski narod“, poručio je Šukalo.
Podsjetimo, Hram Vaskrsenja Hristovog u Prebilovcima sagrađen je i osveštan 2015. godine u znak sjećanja na oko 4.000 Srba donje Hercegovine koje su ustaše ubile u Drugom svjetskom ratu, a Srpska pravoslavna crkva /SPC/ iste godine kanonizovala je žrtve Prebilovaca i donje Hercegovine u Drugom svjetskom ratu.
Ovaj praznik ustanovljen je u kalendaru na datum kada su ustaše 1941. godine zvjerski ubile više od 850 mještana ovog sela, uglavnom žena i djece i bacile u jamu u Šurmancima nadomak Međugorja.
Ovaj zločin je u bivšoj Jugoslaviji prikrivan, a 1961. godine jame u koje su bacani Srbi su zabetonirane.
Otkopavanje 13 jama na području donje Hercegovine počelo je 1990. godine, a kosti više od 4.000 Srba 4. avgusta 1991. godine su sahranjene u spomen – kosturnicu u Prebilovcima.
U junu 1992. godine tokom ofanzive “Čagalj” pripadnici HOS-a i HVO-a minirali su spomen-kosturnica.
Po povratku Srba u Prebilovce poslije 2000. godine, ostaci kostiju su sakupljeni, a po izgradnji Hrama Vaskrsenja Hristovog počivaju u njegovoj kripti.
Hram u Prebilovcima sagrađen je uz pomoć tadašnjeg predsjednika Srpske Milorada Dodika i zahvaljujući donacijama Srba u dijaspori.
Urađen je po uzoru na Crkvu Hristovog groba u Jerusalimu koja je simbol vaskrsenja i života, a od tada do danas Prebilovci su mjesto koje opominje i prkosi svima koji misle da se jedan narod može istrijebiti sa svoga vjekovnog ognjišta.
”Ovaj sadržaj je sufinansiran iz budžeta Ministarstva spoljnih poslova Srbije –Uprava za saradnju s dijasporom i Srbima u regionu Ministarstva spoljnih poslova Republike Srbije, a izneseni stavovi nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodijelio sredstva”.
