Crkva Vaznesenja Gospodnjeg u Bijelom Polju kod Mostara danas je, nakon dvadesetogodišnje obnove, osvećena. Svetu arhijerejsku liturgiju i čin osvećenja obavili su vladika zahumsko-hercegovački i primorski Dimitrije i vikarni episkop patrijarha Porfirija, Nektarije.
Činu ovoga, za mnoge jednog od najljepših mostarskih hramova, prisustvovalo je na stotine Mostaraca i Hercegovaca, nastanjenih u dolini Neretve, ali i rasutih po cijelom svijetu.
Episkop Nektarije je u besjedi nakon liturgije kazao da ovaj prelijepi hram treba biti mjesto okupljanja i iscjeljenja duša. Pomenuo je brojne zadužbinare i ktitore kako ovoga, tako i drugih pravoslavnih hramova, kazavši da ktitori hramova jesu ljudi koji obnavljaju u sebi hram Duha Svetoga jer smo svi stvoreni da se obožimo.
„Sve što činimo jeste dar Duha Svetoga, i kada postimo i molimo se, a sve što treba da činimo jeste da se upodobljavamo našim svetima“, rekao je vladika Nektarije.
Dodaje da svako od nas ima nekoga svetitelja koji se za nas moli Bogu.
„Stavite u srca vaša da se u crkvi, a naročito u ovom osvećenom hramu, opet i iznova, možemo obnavljati i koliko god padali možemo da ustajemo ovdje uz blagodat Duha Svetoga. Jedino je do nas koliko ćemo biti slobodni, koliko ćemo da primimo Hrista u nas, jer ako ne budemo napravili mjesta od naših slabosti i naše gordosti i strasti koje nas vuku ka zemlji, nećemo imati mjesta za najboljeg gosta kojeg možemo da ugostimo, a to je Hrist. Da Hrista imamo u srcima našim i da njega slavimo životom svojim i djelima svojim“, poručio je vladika Nektarije.
Vladika Nektarije je rekao da je srpski narod uvijek vaskrsavao gdje god su ga htjeli uništiti, jer idemo za Hristom.
„Ono što je Božije ono nikada ne može da propadne. Takvi da ostanemo i da se utvrđujemo u Hristu i da hodimo ka Carstvu Nebeskom. Iako mučenički život imamo neka nam bude na ponos i čast jer naši oci nikada nisu ostali zaboravljeni, a Hercegovina je garant svega toga“, rekao je episkop Nektarije i prenio vjernom narodu pozdrave patrijarha Portfirija.
Vladika Dimitrije zahvalio se episkopu Naktariju što je ponovo došao u Hercegovinu koja je njegovo rodno mjesto.
„Crkva Božija se prostire kroz prostor i svi smo zajedno. Sve liturgije koje se služe ulaze u jednu ljubav Hristovu kao jedno veliko more. U srce Hristovo, milost Hristovu, u svijetlost Hristovu. Sve naše službe po čitavom svijetu gdje pravoslavni služe, one se sve sjedinjuju u Hristu. Isto tako ova Sveta služba nas i kroz istoriju i vrijeme pronosi i mi se sjedinjujemo sa našim precima i svima koji ovdje počivaju, ali i sa svima svetima“, rekao je vladika Dimitrije.
Zahvalio je svima koji su uložili trud u obnovu Hrama.
„Hvala Bogu što vas je nadahnuo da obnovite ovo mjesto i hvala o. Nebojiši i njegovoj porodici što vas ovdje okuplja. Takva je tajna Hristova i tajna vjere da udar nađe iskru u kamenu. Na ovom stubu sada ima jedno mjesto gdje je udarila granata i kroz naš život kada nas nevolje udaraju i kada dolaze loša vremena, ako smo pravi hrišćani taj udar će naći iskru u našem srcu i mi ćemo se još više učvrstiti u hrišćanskoj vjeri, ljubavi, milosrđu, molitvi i ljubavi prema Bogu i jedni prema drugima. To ste vi učinili ovdje dragi Bjelopoljci i ovaj hram je samo vidljivo ovaploćenje i znak vaše unutrašnje ljubavi, ljepote, čistote vašeg unutrašnjeg života i toga koliko se starate, iako vas je malo, o ovome hramu“, rekao je vladika Dimitrije.
Zaželio je mještanima da se, kako se staraju o hramu, isto tako staraju o svojim srcima i da čiste i obnavljaju dušu, da bi mogli obnavljati i sve oko sebe.
„Mnogo je važno da ne zapustimo našu dušu, obraz, savjest jer onda nećemo znati to ni drugima da prenesemo ako to i sami izgubimo. Vidjeli smo kakve se strašne stvari dešavaju i šta djeca rade. Ipak to je do nas odraslih. Mi mora da vaspitavamo našu djecu, ali prije toga moramo da vaspitamo naše srce i savjest“, poručio je vladika Dimitrije dodavši da nekog drugog ne možemo obasjati ako nemamo svjetlost u sebi.
„Neka bi Bog dao da se u ovom hramu obnavljamo i osvećujemo, da u njemu prinosimo sva naša srca i biće. Ako griješimo da ustanemo, da se borimo protiv grijeha, da ne očajavamo, ali i da ne povlađujemo grijehu, niti da ga smatramo za normalno u našem životu. To nije hrišćanska borba. Hrišćanska borba je kada ga svim srcem ne volimo i mrzimo a onda ako padnemo po nemoći, Bog će oprostiti. A ako mi mislimo da će bog oprostiti ako mi povlađujemo našim slabostima onda ne mislim da je to istinski život“, poručio je vladika Dimitrije.
Paroh bjelopoljski Nebojša Radić zahvalio je svima koji su došli na liturgiju i osvećenje hrama, prvenstveno vladikama i sveštenicima iz cijele Hercegovine i Crne Gore, ako i Horu Svetog Vasilije iz Herceg Novog.
U ime parohijana o. Radiću je Dragan Dabić uručio naprsni krst kao zahvalnost za sav trud koji je učinio u obnovi crkve, ako i za sabiranje vjernika oko ovoga hrama.
Crkva Vaznesenja Gospodnjeg, jedan je od najstarijih i najljepših hramova u dolini Neretve. Napravljena je 1866. godine, a prema dostupnim informacijama ruska kneginja Bojana kupila zemljište i poklonila crkvi, te su 1863. godine pravoslavni Srbi u Bijelom Polju počeli graditi crkvu i završili je 1866. godine kada je osvećena. Po kneginji Bojani, cijelo kompleks crkve i groblja i danas nosi naziv Boljana.
Ova crkva, kao i svi pravoslavni hramovi, stradala je u posljednjem ratu, a vjerni narod rasut po cijelom svijetu od 2003. godine, marku po marku, je sakupljao sredstva i obnavljao svoj hram. Ovo je danas hram u potpunosti završen, oslikan i uređen i možda po izgledu mnogo ljepši nego što je bio prije uništenja. Po ljepoti i uređenosti bjelopoljska crkva jedna je od najljepših u Mostaru, a što je najvažnije mjesto je okupljanja vjernog naroda, naročito omladine koja na sportskim terenima oko crkve provodi svaki slobodan trenutak.
Osvećenju su prisustvovali poslanica u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Ljubica Miljanović, generalni konzul Republike Srbije Vaso Gujić, zamjenik predsjednika Gradskog vijeća Mostara Velibor Milivojević, načelnik opštine Istočni Mostar Božo Sjeran, te brojni vjernici.
