Rasvjeta, grijanje, kretanje, proizvodnja: energija je od vitalnog značaja za svakodnevni život. Bez energije, ljudi i poduzeća ne mogu funkcionirati. Uključivanje naših računala ili pokretanje naših vozila, radnje su koje uzimamo zdravo za gotovo, ali one predstavljaju završnu fazu složenog procesa. No, s obzirom na posljedice globalnog zatopljavanja, nužnosti potrebe zaštite okoliša i životne sredine, EU se okreće proizvodnji energije iz obnovljivih izvora. Prema podacima EU-a, za sada 48% energije proizvedene u EU-u 2024. došlo je iz obnovljivih izvora, međutim udio energije iz obnovljivih izvora u finalnoj potrošnji iznosi oko 26%, što znači da je potrebno dodatno ubrzati ulaganja.
Glavni cilj Europske unije je postići najmanje 42,5% udjela energije iz obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji do 2030. godine, uz nastojanje da se dosegne i 45%. U Bosni i Hercegovini trenutačni udio električne energije proizvedene iz svih obnovljivih izvora iznosi oko 35% do 40% u prosjeku (ovisno o hidrološkim uvjetima i godini), dok se u ukupnoj bruto finalnoj potrošnji energije (što uključuje i grijanje i transport) taj udio kreće oko 30%. Iako BiH ima ogroman potencijal, elektroenergetski sustav se i dalje dominantno oslanja na termoelektrane na ugljen (lignit), koje osiguravaju 60–70 % bazne proizvodnje.
Kako je u EU?
EU koristi energiju proizvedenu u članicama EU-u i energiju uvezenu iz zemalja koje nisu članice EU-a. Stoga, kako bi se dobio dobar pregled ukupne energije dostupne u EU-u, proizvodnju energije uvijek treba staviti u kontekst uz uvoz.
U 2024. godini EU je proizvela 43% vlastite energije, dok je 57% uvezeno. Naftni proizvodi imaju najveći udio u energetskom “miksu” EU-a, a podaci koje objavljujemo službeni su podaci EU-a.
U 2024. godini energetski miks u EU-u, što znači raspon dostupnih izvora energije, uglavnom se sastojao od 5 različitih izvora: sirove nafte i naftni derivati (38%), prirodni plin (21%), obnovljiva energija (20%), nuklearna energija (12%), kruta goriva (10%).
U 2024. godini udjeli različitih izvora energije u bruto raspoloživa energija znatno se razlikovao među zemljama EU-a:
Naftni derivati u raspoloživoj energiji bili su najviši na Cipru (86%), Malti (85%) i Luksemburgu (60%)
Prirodni plin bio je značajan izvor energije u Italiji (36%), Nizozemskoj (31%), Mađarskoj i Irskoj (oboje 29%)
Obnovljivi izvori energije bili su najviši u Švedskoj (48%), Latviji (46%) i Danskoj (43%)
Nuklearna energija činila je 40% energije dostupne u Francuskoj, Slovačkoj (30%) i Švedskoj (26%)
Kruta goriva bila su najviša u Estoniji (50%), Poljskoj (34%) i Češkoj (26%)
U proizvodnja energije u EU-u je raspoređena na niz različitih izvora energije: kruta goriva, prirodni plin, sirova nafta, nuklearna energija, i obnovljiva energija (kao što su hidroelektrane, energija vjetra i solarna energija).
Obnovljivi izvori energije čine najveći udio u proizvodnji energije
Obnovljivi izvori energije (48% ukupne proizvodnje energije u EU-u), najveći su izvor energije koji je doprinio proizvodnji energije u EU-u u 2024. Nuklearna energija (28%) bila je drugi najveći izvor, a slijede kruta goriva (15%), prirodni plin (5%) i sirova nafta (3%).
Međutim, u 2024. proizvodnja energije vrlo je različita među zemljama EU-a:
Obnovljivi izvori energije bili su isključivi izvor proizvodnje energije na Malti (100%). Visoke dionice zabilježene su i u Latviji (99%), Portugalu (98%) i Cipru (96%). U 17 drugih zemalja EU-a obnovljiva energija činila je najmanje polovicu njihove proizvodnje energije
Proizvodnja nuklearne energije bila je prilično značajna u Francuskoj (71%) ukupne nacionalne proizvodnje energije, a slijede Slovačka (67%) i Belgija (56%)
Kruta goriva bila su glavni izvor energije proizvedene u Poljskoj (65%), Estoniji (51%) i Češkoj (39%)
Prirodni plin imao je najveći udio u Rumunjskoj i Nizozemskoj (obje 36%), Irskoj (30%) i Hrvatskoj (15%)
Sirova nafta imala je najveći udio u Danskoj (29%), a slijede je Hrvatska (15%), Rumunjska i Italija (oba 13%)
Uvoz energije i ovisnost o uvozu i različiti obrasci među zemljama EU-a
U 2024. godini glavna kategorija uvezenih energenata bila je nafta i naftni derivati (uključujući sirovu naftu, koja je glavna komponenta), koja čini 67 % uvoza energije u EU, a slijedi prirodni plin (24 %) kruta fosilna goriva (4%), električna energija (3%) i obnovljiva energija (2%).
U 2024. najveći udio u vrijednosti zemalja EU-a imao je najveći udio:
nafta i naftni derivati na Cipru (96%), Malta (86%), Švedska (85%) i Grčka (84%)
prirodni plin u Italiji (37%), Danskoj (33%), Njemačkoj i Francuskoj (oba 29%)
kruta fosilna goriva u Slovačkoj (15%), Češkoj i Austriji (11%) i Njemačkoj (9%)
električna energija u Estoniji (21%), Luksemburgu (16%) i Sloveniji (13%)
obnovljiva energija u Danskoj (10%), Latviji (7%) i Luksemburgu (5%)
Glavni dobavljači EU-a u 2024.: Sjedinjene Države za naftu i naftne derivate, Norveška za prirodni plin, Australija za kruta fosilna goriva.
Za vlastitu potrošnju EU-u je potrebna i energija koja se uvozi iz zemalja koje nisu članice EU-a. U 2024. najveći udio uvoza EU-a za različite proizvode bili su:
nafta i naftni derivati iz Sjedinjenih Država (16%), Norveške (12%), Kazahstana (9%), Saudijske Arabije (8%), Velike Britanije i Libije (oba 6%). Te su zemlje činile 57 % uvoza nafte i naftnih derivata iz inozemstva, prirodni plin iz Norveške (30%), Sjedinjenih Država (17%), Alžira i Rusije (oba 14%). Te su zemlje činile 75 % uvoza prirodnog plina iz inozemstva, iz inozemstva uvoz krutih fosilnih goriva (uglavnom ugljena) potječe iz Australije (31%), a slijede Sjedinjene Države (28%), Kolumbija (15%), Kazahstan (8%) i Južna Afrika (6%). Te su zemlje činile 88 % uvoza krutih fosilnih goriva iz izvan EU-a
Stopa ovisnosti o uvozu energije iz EU-a: 57% u 2024.
U stopa ovisnosti o uvozu energije pokazuje u kojoj se mjeri gospodarstvo oslanja na uvoz kako bi zadovoljilo svoje energetske potrebe. Mjeri se udjelom neto uvoza (uvoz umanjen za izvoz) u bruto potrošnji energije u unutrašnjosti (što znači zbroj proizvedene energije i neto uvoza).
U EU-u je 2024. stopa ovisnosti o uvozu energije iznosila 57%, što znači da je gotovo 60 % energetskih potreba EU-a zadovoljeno neto uvozom. Međutim, stopa ovisnosti kretala se u svim zemljama EU-a, u rasponu od 98 % na Malti, 91 % u Luksemburgu i 88 % na Cipru do 5 % u Estoniji.
Kako stojimo s proizvodnjom energije u BiH?
U Bosni i Hercegovini trenutačni udio električne energije proizvedene iz svih obnovljivih izvora iznosi oko 35% do 40% u prosjeku (ovisno o hidrološkim uvjetima i godini), dok se u ukupnoj bruto finalnoj potrošnji energije (što uključuje i grijanje i transport) taj udio kreće oko 30%.Iako zemlja ima ogroman potencijal, elektroenergetski sustav se i dalje dominantno oslanja na termoelektrane na ugljen (lignit), koje osiguravaju 60–70% bazne proizvodnje, analizira European Environoment Agency.
Hidroenergija je najveći i najstabilniji obnovljivi izvor u BiH. Velike hidroelektrane čine veliku većinu “zelene” proizvodnje, ali ona drastično varira ovisno o sušnim ili kišnim razdobljima.
Energija vjetra je u stalnom porastu zahvaljujući vjetroparkovima poput VE Podveležje i VE Mesihovina. Vjetroelektrane i solari zajedno već prebacuju preko 12% ukupno proizvedene struje u zemlji.
Solarna energija bilježi najbrži rast. Zbog zakonskih reformi koje su uvele kategoriju prosumera (kupaca-proizvođača) i velikog priljeva privatnog kapitala, izgrađene su stotine manjih i nekoliko velikih fotonaponskih elektrana.
Ipak, ukupna razina proizvodnje električne energije kreće se oko dvije trećine ugljena na jednu trećinu hidroenergije.
Obveze i izazovi
Bosna i Hercegovina je preuzela obvezu prema Energetskoj zajednici da do 2030. godine postigne 43,6% udjela obnovljivih izvora energije u bruto finalnoj potrošnji. Nacionalni energetski i klimatski plan (NECP) predviđa instalaciju više od 2.000 MW novih kapaciteta, od čega je čak 1.500 MW rezervirano za solarne projekte.
Vrlo je zanimljivo, a što navodi Bankwatch Network, da je BiH trenutno neto izvoznik električne energije – jedina na zapadnom Balkanu.
Jedan od ključnih izazova ostaje postupno gašenje starih blokova termoelektrana (poput onih u Kaknju i Tuzli) i uvođenje oporezivanja emisija CO₂, što će ubrzati prelazak na čistu energiju.
