Prikupljanje dokumentacije, kojom se reguliše obnova spomenika kulture, u nultoj zoni Mostara, trajalo je dvije godine. Umjesto deset, koliko je trajala izgradnja u 19. vijeku, obnavlja se i gradi mnogo duže.
– Pokazalo se da je u vremenu u kome živimo šesnaest godina malo. Bojim da ne ode na pedeset godina obnove – kaže sveštenik Duško Kojić, starješina Sabornog hrama.
Podrška stiže od vjernika, turista i posjetilaca, često i drugih vjeroispovijesti.
Unutar hrama privodi se kraju postavljanje poda. Novca ima za toliko – 600.000 maraka obezbijedili su Milorad Dodik i Grad Mostar.
Pretjeranih očekivanja za dalje radove nema, teška srca priča Kojić.
– Rekao bih da nije urađeno ni 50 odsto posla koji podrazumijeva obnovu Saborne crkve i kompleksa, kapije i partera. Ljudi imaju volju i nadu da će crkva biti obnovljena, međutim ljudi koji odlučuju, čini mi se, sve manje imaju zainteresovanosti za obnovu Saborne crkve – ističe starješina Kojić.
Kako kaže, slijedi izrada ikonostasa, muzeja u zvoniku, vladičanskog trona, oslikavanje…
– Kada bi svi procentualno izdvojili novca u skladu sa budžetom, kao Grad Mostar, imali bi čitavu narednu godinu za radove – kaže Kojić.
U suprotnom, dodaje on, bili bi generacija koja više od 33 godine od rušenja, obnavlja vjerski objekat ovoga tipa, jedini neobnovljeni iz perioda ratnih dešavanja.
