Bacanjem cvijeća u rijeku Bunu i služenjem parastosa u Staroj crkvi danas je u Mostaru obilježeno 29 godina od stradanja i egzodusa više od 30.000 Srba iz doline Neretve koji su protjerani od 14. do 16. juna 1992. i uništena je sva njihova imovina.
Cvijeće u rijeku Bunu bačeno je u znak sjećanja na 18 srpskih boraca i 11 civila koji su na ovom mjestu nestali u junu 1992. godine, a sumnja se da su neki od njih bačeni u rijeku Bunu.
U proteklom ratu na području Hercegovine nestala je 431 osoba srpske nacionalnosti i još uvijek je nepoznata sudbina 82 lica.
Predsjednik Organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Nevesinje Aljonka Dželetović kaže da su 14, 15. i 16. juna 1992. u sistematskoj akciji hrvatsko-muslimanske snage napale iz svih pravaca i uništile sve što je srpsko.
“Mislili su da nikad više srpska noga ovdje neće stati. Na tom putu su pobili sve što su našli, starce, civile, vojsku. Tada je nestalo 431 lice. Neki su odvedeni u logore na Mašinskom fakultetu, Ćelovini, Dretelju, Ljubuškom, Grudama. Proživjeli su strašne torture, neki su i ubijeni”, kaže Dželetovićeva.
Ona navodi da je nepoznata sudbina još 82 lica srpske nacionalnosti.
“Stradanje Srba nije procesuirano. Dobijamo utisak da su stradali Srbi nebitni ljudi”, navela je Dželetovićeva i dodala da je posljednja identifikacija u kosturnici u Nevesinju bila prije tri godine.
Ona napominje i da je na Buni prije tri godine počela ekshumacija, ali je zaustavljena.
“Gospodin koji je kupio hotel na Buni je zaustavio ekshumaciju. Koja je to sila i koja je to moć, pitam se”, rekla je Dželetovićeva i dodala da žrtve nisu zaboravljene, da osjećaju i ponos i tugu.
Ona ističe da Srbi neće zaboraviti svoje i neće prestati da se bore za istinu.
Slavica Slavić, koja svake godine dolazi na Bunu gdje je njen brat nestao kao vojnik 15. juna 1992. godine, ističe da punih 29 godina traži svoga brata da bi ga dostojno sahranila.
“Ovim putem apelujem na sve ljude koji imaju imalo savjesti da pomognu da i naši najmiliji i porodice nađu smiraj”, poručila je Slavićeva.
Slobodan Glavaš kaže da mu je majka nestala u junu 1992. godine u naselju Hodbina, a otac je ostao u Domu penzionera i posljednji put ga je čuo 1993. godine.
“Majku sam vidio posljednji put na današnji dan 1992. godine. Stotine priča ima. Ja svoje roditelje nikada nisam našao i sahranio”, kaže Slobodan.
Predsjedavajući Kolegijima direktora Instituta za nestala lica BiH Nikola Perišić izjavio je da je proces traženja nestalih lica u zastoju zbog dugog protoka vremena i nedostatka relevantnih informacija.
“U narednom periodu moraćemo tražiti savremenija sredstva za traganje i nadam se da ćemo uskoro imati primjenu. Ovih dana smo imali sastanak sa Tužilaštvom i na tri lokacije u Mostaru ćemo u naredna tri do četiri mjeseca vršiti istraživanja i ekshumacije”, naveo je Perišić.
Zamjenik predsjednika Gradskog vijeća Mostara Velibor Milivojević kaže da ostaje obaveza i potreba da se svake godine obilježava stradanje Srba.
“I pored toga što je prošao dug period, mnoge porodice još nisu našle svoje najdraže. Moramo svi zajedno da pokušamo da kroz pomirenje i oprost, ali ne i zaborav, gradimo bolje i novo društvo. Dok jedni drugima ne uvažimo žrtve, jer žrtva je žrtva bez obzora iz koga naroda bila, u BiH neće biti istinskog mira i pomirenja”, rekao je Milivojević.
Nakon parastosa u Staroj crkvi u Mostaru sveštenik Radivoje Krulj poručio je da je Saborna crkva, iako do temelja porušena, ipak vaskrsnula, a da će dati Bog da vaskrsne i srpska zajednica u Mostaru.
Sveštenik je istakao da, i pored stradanja, srpska zajednica treba da razumije i komšije koje su stradale.
Saborna crkva Svete trojice u Mostaru, tada najveća pravoslavna bogomolja na Balkanu, zapaljena je 15. juna 1992, a nakon toga i svi pravoslavni hramovi u dolini Neretve.
Današnje obilježavanje organizovala je Organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Nevesinje.
Ovog datuma obilježava se i Dan nestalih hercegovačke regije u odbrambeno-otadžbinskom ratu, te je u 12.45 časova kod Spomenika slobode na gradskom trgu u Nevesinju položeno cvijeće, a cvijeće je položeno i kod Spomen-obilježja na Gvozdu.
Obilježavanju je prisustvovao i načelnik opštine Nevesinje Milenko Avdalović, te predstavnici boračkih organizacija iz Nevesinja.
U junu 1992. godine prilikom velike vojne akcije Hrvatske vojske, HVO-a i HOS-a, kojom je komandovao general Janko Bobetko, u napadima koji su počeli 7. juna i trajali do 26. juna došlo je do egzodusa i velikog stradanja Srba u dolini Neretve.
