Nosilac liste SNSD-a, jedine srpske liste na lokalnim izborima u Mostaru, Duško Savić siguran je da će se ponoviti rezultat sa prošlih izbora i nastaviti krčiti trnoviti put Srba u dolini Neretve. Savić, je prije četiri godine bio nosilac srpske liste ”Ostajte ovdje” za gradsko područje Jug i imao veliki uspjeh. U srpskoj zajednici poznat je kao osoba koja je spremna interes zajednice staviti ispred ličnog i raditi za dobrobit svih građana Mostara, prvenstveno svojih sunarodnika koji su, kako kaže, godinama nepravedno zapostavljani u Mostaru. Za Topportal.info govori o životu u Mostaru, borbi za prava Srba u posljednje četiri godine i planovima za budućnost.
Prije četiri godine ušli ste u politiku kao jedan od najmlađih kandidata na tadašnjoj srpskoj listi. Kao nosilac liste za Gradsko područje Jug niste uspjeli ući u saziv Gradskog vijeća Mostara, no ostali ste aktivni u politici. Šta se od tada promijenilo u vašem životu i okruženju?
U životu se dosta toga promijenilo, ali i u zajednici. Kroz rad u Kancelariji Republike Srpske značajnije sam se uključio u borbu za brojna prava Srba u Mostaru. Nakon izbora 2020. kada je naš čovjek, doktor Velibor Milivojević izabran u Gradsko vijeće Mostara, nastavili smo mnogo jače raditi, zalagati se i boriti za srpska prava u dolini Neretve, ali i cijelom Hercegovačko-neretvanskom kantonu. Teško je bilo krenuti sa dna, izboriti se za svoje mjesto i progurati srpski glas u Mostaru. Dr Milivojević je zauzeo konačno mjesto koje je Srbima oduvijek pripadalo, a koje su nam hrvatske i bošnjačke stranke godinama uzurpirale. Svakim danom se borio sa vjetrenjačama, nerazumijevanjem, otimanjem prava i raznim smicalicama i svi mi smo živjeli to sa njim, no i pored toga urađeno je mnogo. Prvenstveno se konačno čuje srpska strana, srpski glas i srpski stav iz gradske skupštine, ali je i urađeno mnogo projekata koji su pomogli boljem životu srpske zajednice u Mostaru. Značajan iskorak je napravljen.
Koji su to projekti na kojima se radilo i koji su privedeni kraju?
Jedna od najznačajnijih stvari svakako je to što su u Ustavu Hercegovačko-neretvanskog kantona Srbi postali konstitutivan narod, a srpski jezik ravnopravan sa hrvatskim i bosanskim. Godinama smo upozoravali na to kršenje Ustava FBiH, no očito je da nas niko nije shvatao ozbiljno dok nismo dobili svog predstavnika u gradskim strukturama. Dosta energije je uloženo i u promjenu imena mostarskih ulica i brisanje fašističkih naziva sa tabla u Mostaru. Našem velikom pjesniku Aleksi Šantiću konačno je vraćena njegova ulica u svojoj punoj dužini. Ostalo nam je kao neostvarena želja da se mostarskoj Gimnaziji vrati njeno o ime, odnosno da se opet nazove po velikom Šantiću kako se i ranije zvala i kako je jedino ispravno i prema gradu i prema pjesniku i svim budućim generacijama.
Moram naglasiti da nije samo rađeno na povratku srpskog identiteta u Mostar, već i na poboljšavanju ekonomske situacije srpskih povratnika. Iako je bilo mnogo poteškoća i borbe povećan je broj zaposlenih u javnim preduzećima i ustanovama. Kroz gradske budžete u svim proteklim godinama uvažene su brojne inicijative za infrastrukturne projekte u srpskih naseljima. Povećana su izdvajanja za obnovu Saborne crkve Svete Trojice u Mostaru, Fondacija „Muzej manastira Žitomislić“ je značajno podržana kroz gradski budžet čime smo dobili još jednu kulturnu instituciju. Gradsko vijeće izglasalo je i dodjelu sredstava za obilježavanje Pravoslavne nove godine tako da će se od sada u budžetu ovaj praznik naći rame uz rame sa Adventom i Ramazanom kao redovna stavka. Povećana su i sredstva za srpska udruženja, za socijalne kategorije, održivi povratak i mnoge druge. Ono što smatramo za veliku pobjedu i pomoć svim građanima Mostara i Hercegovine jeste povezivanje sa Srbijom, odnosno uvođenje avio-linije Beograd-Mostar koja je povezala dva grada, olakšala našu vezu sa Maticom, ali i pomogla turizmu cijelog kantona.
Evidentno je da je urađeno mnogo pozitivnih stvari. Jeste li zadovoljni rezultatima i proteklog perioda?
Teško je reći. Uvijek se kaže „moglo je bolje“, no u našem slučaju se treba postaviti pitanje jesmo li mogli bolje u uslovima i okruženju u kojem živimo. Pokazalo se da ono što je u drugim sredinama normalna stvar i osnovno ljudsko pravo mi u Mostaru moramo mukom sticati. To se najbolje vidjelo na pitanju konstitutivnosti, nazivima ulica, na pitanju dvojezičnih znakova koje nam nisu dali iako su morali po zakonu, na pitanju izgradnje vodovoda u sjevernim mostarskim naseljima i na mnogo drugih problema. Za konstitutivnost i promjenu naziva ulica smo se izborili, no za posljednja dva pitanja nismo iako je u njih uloženo mnogo truda. Moramo nastaviti dalje da ostvarimo sve naše ideje i planove i učvrstimo poziciju mostarskih Srba u ovom gradu. Mostar mora biti grad ravnopravnih naroda i građana, sa istim pravima za sve.
Šta su danas najveći problemi u Mostaru?
U Mostaru, kao i ostatku BiH, regiona i svijeta najveći problem je nezaposlenost i loš standard stanovništva. Takođe ogroman problem je odliv mladih sa porodicama u inostranstvo a sve “trbuhom za hljebom”. Probleme u Mostaru možemo nabrajati u nedogled i svi mi koji ovdje živimo dobro ih znamo. Sve ove probleme trebamo baciti na papir, zagrnuti rukave te po prioritetima rješavati.
Koji su to problemi srpske zajednice u dolini Neretve?
Najveći problem, kao i kod svih ostalih je nezaposlenost i nemogućnost napredovanja. Srbi su osim tih egzistencijalnih pitanja suočeni i sa kršenjem osnovnih ljudskih prava, poput prava na jezik ili prava na vodu ili rasvjetu, ili adekvatne prilazne puteve. U srpska naselja godinama se skoro ništa nije ulagalo jer nismo imali svoje predstavnike u Gradskom vijeću i samim tim nikoga ko bi govorio o našim problemima. Posljednje četiri godine to se promijenilo, no nemoguće je za četiri godine uraditi sve što se zapostavljalo 30 godina. Nadam se da će Srbi imati svoje prave predstavnike i u naredne četiri godine kako bi rješavati pitanja srpske zajednice koja je nepravedno bila zapostavljena sve ove godine.
Šta će biti vaši prioriteti i planovi ukoliko osvojite mandat u Gradskom vijeću Mostara?
Naši ciljevi su i danas borba za potpunu ravnopravnost u svakom segmentu života. Ne samo ravnopravnost na papiru, već za ravnopravnost koja se provodi u praksi. Definitivno će se insistirati na više radnih mjesta i usklađenost nacionalne strukture zaposlenih u javnim ustanovama i preduzećima. U planu imamo i osnivanje osnovne i srednje integrisane škole sa jednim programom na tri jezika gdje bi naša djeca imala mogućnost pohađanja nastave na maternjem jeziku. Jedna od narednih aktivnosti je i osnivanje i izgradnja Srpskog kulturnog centra „Aleksa Šantić“, kao i otvaranje „Hercegovačke kuće“ u Mostaru.
Osnivanje poljoprivredne zadruge i podrška proizvođačima je projekat o kome se odavno razmišlja i na kome se radi. Nadam se da će biti sluha i sredstava da se ovaj projekat ostvari na dobrobit brojnih povratničkih porodica. Ono što je takođe potrebno ponovo podstaknuti u većoj mjeri je izdvajanje više sredstava za održivi povratak. Projekat koji je skoro gotov i koji je naš prioritet broj jedan duži period jeste rekonstrukcija izvorišta „Salakovac“ i rješavanje vodosnabdijevanja u naselju Željuša. Postoje i brojni drugi projekti poput izrade glavnog projekta i izgradnje sportsko-rekreacionog centra „Osište“, kao i pronalazak više sredstava za infrastrukturne projekte u srpskim naseljima.
Naš veliki zadatak i prioritet svakako je završetak obnove Saborne crkve Svete Trojice u Mostaru koja je naša zvijezda vodilja i projekat koji naša generacija mora završiti.
Naš zavjet i obaveza je da ostanemo ovdje i da se borimo za svakog čovjeka u Mostaru. Glas za ravnopravnost, za malog čovjeka, za posao, za bolje škole i vrtiće, za mladost Mostara, za svu našu djecu, za budućnost! Naš glas se mora čuti, pobijediće Mostar!
