Bacanjem cvijeća u rijeku Bunu i parastosom u Staroj pravoslavnoj crkvi u Mostaru je danas obilježeno 27 godina od egzodusa Srba iz doline Neretve, kada je 14, 15. i 16. juna 1992. protjerano više od 30 hiljada Srba, nestalo 431 lice srpske nacionalnosti i uništena sva srpska imovina i bogomolje.

Predsjednica Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Nevesinje Aljonka Dželetović kaže da se 14., 15. i 16. juna dogodio egzodus Srba sa ovih prostora. ’’HVO-om i HOS-om komandovao je Janko Bobetko koji je naredio da bude zatrto sve što je srpsko u Mostaru, da se uništi svaki trag postojanja srpskog naroda na ovom prostoru’’, kaže Dželetović.
Ona navodi da je u junu 1992. nestalo 431 lice srpske nacionalnosti, da su mnogi ubijeni na kućnom pragu, neki su završili u logorima, a za njih 85 još se traga. ’’Ovdje na Buni na današnji dan stradalo je 29 lica, 18 vojnika i 11 civila. Za još devetoro se traga’’, rekla je Dželetpvićeva.
Ona je dodala je da je prošle godine pronađena lokacija na Buni na kojoj je započeta ekshumacija, ali je tada jedna osoba zaustavila ekshumaciju govoreći da je to privatni posjed. ’’Nadam se da će ovaj problem da se riješiti i da ne dozvolimo onima koji su tada možda bili nalogodavci da zaustave da nađemo naše najmilije i sahranimo kako zaslužuju’’, rekla je Dželetovićeva.

Ona je naglasila da niko nije odgovarao za zločine nad Srbima u Mostaru. ’’Niko nikada nije odgovarao za ubijanje Srba, uništavanje naših bogomolja. Postoje snimci i dokazi, ali nema ni želje ni volje da se procesiraju ratni zločin nad Srbima’’, kaže Dželetovićeva dodajući da su porodice nestalih nezadovoljne i radom Instituta za nestale osobe.
Slavica Slavić kaže da je na današnji dan 1992. na Buni nestao njen brat Siniša Marić, a 2003. porodica je dobila jednu njegovu kost i sahranili su je u Nevesinju. ’’Još uvijek tražimo ostatke tijela. Kolega koji je bio s njim još nije identifikovan. Izgleda da nam samo rijeka Buna može reći gdje su’’, kaže Slavica kroz suze.

Brata je 15. juna u Mostaru izgubio i Draško Šiljegović. S njegovim bratom na lokaciji Konak tada je stradalo još 15 srpskih vojnika. ’’Ja sam brata pronašao nakon 11 godina u kosturnici u Nevesinju. Za još 85 naših ljudi se traga. Strašno je bilo. Tih dana oko 15. juna počelo je povlačenje, zavlada je panika. Srbi tada nisu bili vojno organizovani i zbog toga je stradalo mnogo vojnika i civila’’, kaže Šiljegović.
Mostarski paroh Radivoje Krulj naglasio je da je 15. jun dan najvećeg stradanja srpskog naroda u dolini Neretve. ’’Kao sveštenik i neko ko u duhovnom smislu predvodi ovu zajednicu apelujem na sve ljude dobre volje da pomognu da se nađe još 85 osoba srpske nacionalnosti koji su nestali u Mostaru, da ih na dostojanstven način sahranimo i da i oni i njihove porodice nađu smiraj’’, kazao je Krulj.

Petnaestog juna 1992. zapaljena je i Saborna crkva Svete trojice u Mostaru, tada najveća pravoslavna bogomolja na Balkanu, a nakon toga i svi pravoslavni hramovi u dolini Neretve.

’’Sjećajući se tih teških trenutaka želimo da izvučemo pouku i gradimo budućnost. Zato i obnovu hrama radimo pod sloganom ’Obnovim hram, obnovimo Mostar’ kako bi obnvljajući hram obnovili našu zajednicu, ali i ovaj grad. Mislim da smo na dobro putu. Kako se gradi Hram, gradi se i mir i povjerenje među ljudima’’, naglasio je sveštenik Krulj.
Predsjednik Ratnih veterana Nevesinje Branislav Zečević, koji je do rata živio u Mostaru i bio učesnik svih događaja, tvrdi da je nakon povlačenja JNA iz Mostara krajem 1992. nastupila panika, a vojska i narod ostali neorganizovani. ’’Ja tvrdim da to jutro nije ušlo 50 boraca HVO-a i tzv. Armije BiH. Ni sada se ne zna ko je naredio da se povlačimo. Iz grada je povlačenje počelo 15. juna, a ljudi su se iz Bijelog polja izvlačili tek 19. juna. Nismo imali organizaciju i zavladao je haos’’, sjeća je Zečević.
Ovim događajem obilježava se i Dan nestalih i poginulih hercegovačke regije u Odbrambeno-otadžbinskom ratu. U junu 1992. godine prilikom velike vojne akcije Hrvatske vojske, HVO-a i HOS-a, kojom je komandovao general Janko Bobetko, u napadima koji su počeli 7. juna i trajali do 26. juna došlo je do egzodusa i velikog stradanja Srba u dolini Neretve.
Obilježavanju su prisustvovali predstavnici Boračkih organizacija Nevesinje i Trebinje, Ratnih veterana Nevesinje, Udruženja djece poginulih boraca ’’Nasljeđe’’, Crvenog krsta Nevesinje, SPKD ’’Prosvjeta’’ Gradski odbor Mostar, te porodice stradalih.







