Na 106. Šantićevim večerima poezije večeras je u Narodnom pozorištu Mostar izvedena monodrama „Najbolji čovjek na svijetu” glumca Gorana Slavića.
Goran Slavić prvi put nastupa na Šantićevim večerima poezije i kaže da mu je večerašnji nastup bio poseban i da mu je mnogo značio, jer je rođen u Mostaru, a danas živi u Herceg-Novom.
„Ovo je moj grad i ovdje osjećam posebnu energiju. Osjećam da je ovo moja zemlja, moj narod – osjećam to u ljudima koje srećem, u svemu. Prije sedam godina napisao sam jedan dio buduće monodrame ili igranog filma o Aleksi Šantiću, i to na način kao da nas odozgo gleda i pita se ‘zašto’. Kao dijete koje je pobjeglo od rata, uvijek sam se pitao ‘zašto’ i ‘čemu’, a kroz tu priču provukao sam i svoju ličnu priču. Jako sam vezan za ovaj kraj, i što sam stariji – sve sam vezaniji. Ovdje mi je veliki dio porodice. Osjećam svim svojim bićem da je ovo moje”, kaže Slavić.
Zadovoljan je reakcijom publike na monodramu „Najbolji čovjek na svijetu”, koju je, kako kaže, u protekle dvije godine izveo oko dvadeset puta u mnogim gradovima u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini. Ipak, svaki put se na sceni desi nešto novo – pa tako i večeras.
„Kroz komičan način pričam priču o ljubomori; kroz komediju ljudi lakše prihvataju svoje greške. Mostarsku publiku volim – već sam u Mostaru igrao u komediji ‘Lažljivci’”, kaže Slavić.
Manifestacija 106. Šantićeve večeri poezije završava se večeras u Nevesinju programom pod nazivom „Nevesinje – druga Šantićeva kuća”.
