Na današnji dan, 9. novembra 1993. godine, tokom rata u Bosni i Hercegovini srušen je Stari most u Mostaru, jedan od najprepoznatljivijih simbola grada na Neretvi.
Most je tokom hrvatsko-bošnjačkog sukoba u Mostaru predstavljao jedinu vezu između istočne obale Neretve, koja je bila pod kontrolom Armije BiH, i manjeg dijela grada na desnoj obali, koji je takođe bio pod bošnjačkom kontrolom.
Istorija Starog mosta
Stari most, simbol Mostara i jedno od najznačajnijih ostvarenja osmanske arhitekture na Balkanu, izgrađen je između 1557. i 1566. godine, po nalogu sultana Sulejmana Veličanstvenog.
Njegovu izgradnju sultan je povjerio Mimaru Hajrudinu, istanbulskom arhitekti i učeniku čuvenog Mimara Sinana.
Visina svoda mosta iznosi 28,7 metara, odnosno 21 metar iznad nivoa rijeke Neretve.
Uz most su izgrađene dvije kule, Halebija i Tara, koje su služile za njegovu zaštitu, a tokom osmanske vladavine korišćene su i za skladištenje oružja.
Obnova završena 2004. godine
Obnova Starog mosta počela je 2003. godine, uz finansijsku podršku Turske, Hrvatske, Italije, Holandije, Svjetske banke, Evropske banke za obnovu i razvoj i Grada Mostara.
Prvi kamen u novi luk Starog mosta ugradio je tadašnji zamjenik premijera Turske Bulent Arinč.
Radovi su završeni u julu 2004. godine, a svečana ceremonija ponovnog otvaranja mosta održana je 23. jula iste godine.
Godinu dana kasnije, 2005. godine, Stari most je, zajedno sa starom gradskom jezgrom Mostara, uvršten na UNESCO-ovu Listu svjetske kulturne baštine.
Time je istorijsko područje Starog mosta u Mostaru postalo prvi lokalitet iz Bosne i Hercegovine upisan na UNESCO-ovu Listu svjetske baštine.







