U Historijskom muzeju u Sarajevu 24. januara otvara se izložba „Sevdisanje slikom“ mostarskog akademskog slikara Nebojše Dimovskog, na kojoj će biti predstavljeno 20 radova inspirisanih sevdahom.
Izložba obuhvata slike koje interpretiraju motive iz najpoznatijih sevdalinki, portrete istaknutih interpretatora sevdaha, kao i prizore ličnog, proživljenog sevdaha. Autor ističe da je ideja za tematsku izložbu sazrijevala više od godinu i po dana, dok se koncept „sevdisanja slikom“ razvijao znatno ranije.
– Sevdah kao koncept iskazuje tugu, čežnju i ljubav. Proživio sam jedan svoj životni trenutak i to sam, koliko sam mogao, prenio na platno. Tokom vlastitih unutrašnjih kriza, u sevdalinci sam pronašao prostor utjehe za jecaj duše i tihu unutrašnju snagu. Kroz sliku sam osjetio potrebu da se povežem sa svim suptilnim dušama koje su sevdah živjele i da odam počast umjetnicima sevdaha. Identifikujem se sa svakom slikom na poseban način – izjavio je u razgovoru za Fenu Nebojša Dimovski.
Kako je naglasio, živio je i u Španiji, gdje se upoznao s flamenkom, a potom i s portugalskim fadom, ali je „sevdah kao izraz naših prostora ipak izbor duše“.
– Sevdah ima jednu dublju lirsku dimenziju, višeslojnu tugu, a mi smo na ovim prostorima kroz istoriju bili kontinuirano izloženi teškim traumama. Flamenko i fado su melodičniji i više se izražavaju kroz instrumente, dok je kod nas emocija iskazana prvenstveno kroz riječi – pojasnio je Dimovski.
Rođen je u Mostaru 1988. godine, Srednju školu primijenjenih umjetnosti završio je u Sarajevu, a Likovnu akademiju u Rimu. Osim u Italiji, živio je i u Nizozemskoj i Španiji, iz koje se prije pet godina vratio u rodni grad.
– U Italiji sam završio Likovnu akademiju, što je bilo izuzetno inspirativno razdoblje. U Rimu je dovoljno prošetati ulicom i već se rađaju hiljade ideja. Ipak, Madrid mi je bio najinspirativniji jer sam tamo veoma mlad postao otac. Već tada sam imao određenu zrelost da svijetu pokažem svoje unutrašnje svjetove – otkrio je slikar.
To inostrano razdoblje donijelo mu je i potpunu afirmaciju, kao i niz nagrada, od kojih su mu neke posebno drage.
Tokom studija u Italiji, jedan od njegovih radova izabran je u finale prestižne nagrade Premio Nazionale delle Arti u Napulju, ali mu je posebno drago priznanje iz Španije.
– Ušao sam u finale Jesenjeg salona u Madridu, najstarijeg likovnog konkursa u Španiji, koji se održava pod pokroviteljstvom kraljevske porodice. Drago mi je i finale izložbe pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i sporta Italije, na kojoj su bili zastupljeni slikari sa svih akademija u Italiji. To mi je bio snažan studentski podsticaj da nastavim da se bavim umjetnošću – naglasio je Dimovski.
Ono što je posebno istakao u ovoj svojevrsnoj najavi izložbe „Sevdisanje slikom“ jeste ustrajnost koju umjetnik mora imati da bi uspio.
– Biti umjetnik je predispozicija, genetski kod, DNK zapis. Potreba za izražavanjem jednaka je potrebi za udahom. Umjetnost zahtijeva žrtvu, posvećenost i istrajnost. To nije posao, već način života. A kada se odlučite za taj put, morate biti spremni na velike uspone i padove. U Bosni i Hercegovini, uprkos svim nesrećama koje su nas zadesile, još uvijek ima ljudi koji vole i žive umjetnost. Nažalost, ekonomska situacija većini naših sugrađana ne ostavlja prostor za ništa osim pukog preživljavanja, i to je posebna dimenzija tuge. Zato im barem možemo pokloniti izložbu ili koncert – rekao je.
Dimovski kaže da se raduje svakom posjetiocu izložbe, a već ima ideje i za naredne projekte.
– Kao umjetnik, ne volim se predugo zadržavati na jednoj temi ili tehnici. To je ljepota istraživanja – da vas slika iznenadi, da se ne bavimo samo sigurnim, onim u čemu smo dobri, već da se bacimo u vatru i istražimo nešto novo – poručio je.
Otkrio je da će njegova naredna tema biti izložba pod nazivom „Broken Flowers“, koja se oslanja na japansku kulturu kintsugi, tradicionalnu vještinu popravljanja razbijene keramike pomoću laka pomiješanog sa zlatnim prahom i drugim plemenitim metalima.
– To je metafora srca i čovjeka koji, kada je slomljen, iz toga može izaći snažniji. Zlato dodaje vrijednost vazi koja, tako popravljena, postaje posebna. Riječ je o ljudskoj emociji, ali će tehnički to biti drugačija izložba, jer će obuhvatiti skulpture, slike i radove na papiru – zaključio je Dimovski.
