Mitropolit njemački Grigorije i mitropolit zahumsko – hercegovački Dimitrije služili su jutros u Mostaru svetu arhijerejsku liturgiju uz sasluženje sveštenstva iz obe eparhije, a Stara crkva bila je mala da primi sve prisutne vjernike.
Mitropolit Grigorije u besjedi je govorio o važnosti novog početka, te odnosima među ljudima. Podjestio je da su sveti oci i tumači Jevanđelja rekli da uvijek i iznova za nas postoji novi početak. “Kada se izgubiš u šumi stani i prisjeti se mjesta gdje si se izgubio. U našim odnosima, uslijed milion peripetija, dešava se to da mi zaboravimo kada smo zavoljeli jedni druge, kada je bio taj početak. I sada bi rekli neki folozofi i književnici- to su vam krugovi života, ali mi hrišćani ne vjerujemo u krugove života, mi vjerujemo u novi početak. Naše kretanje nije ni kružno, ni linearno, ono je spiralno. Kada imate spiralu kojom se penjemo gore uvijek pojovo dođemo u svoju Galileju. Zato je čudesna ova riječ: ‘Idite u Galileju i tamo ćemo se sresti’. Ako imate prijatelja, ako ste nekada sreli Boga, ako ste nekada sreli druga, prijatelja i ako ste ga zavoljeli i ako je to prestalo, ako imate suprugu, ženu, muža, supruga, rođaka, brata i izgubili ste se, prestali ste da se volite, onda idite u Galileju. Idite gdje je sve počelo. Idite tamo gdje ste osjetili takvu ljubav da za nekim i sa nekim idete u vječnost. To je pouka ovog Jevanđelja, zato je pouka da uvijek postoji novi početak i pouka da smrt nije kraj, da smrt Hristova nije kraj, već novi početak“, poručio je mitropolit Grigorije.
On je naglasio da je vaskrsenje radost i da ono uništava bol, tugu i unosi radost.
“I vi braćo i sestre, i ja, ako izgubimo radost u svom srcu i ako nismo sposobni da uspostavimo novi početak život će nam već ovdje biti strašan, paklen, mučan, jer ljudi će nas ostavljati, ljudi će nas varati, ljudi će nas iznevjeravati, ogovarati, klevetati i mi ćemo polako gubiti radost, a u naše srce umjesto radosti useljavaće se strah. Zato je potrebno da vjerujemo u vaskrsenje, u život, u novi početak, jer mi smo djeca života, a ne djeca smrti, djeca nade, a ne djeca brige. Kada god vidim naše ljude u crkvama, samo na njihovim licima vidim neku ogromnu brigu, kako je vladika Atanasije govorio, odvija se drama na njihovim licima. Ali to je drama spasenja, to je normalno da se odvija. Ta drama, ako istinski vjerujemo treba da se završi riječima, idem u Galileju, idem tamo gdje će Bog uvijek dotaći moje srce, vjerujem u pobjedu Hristovu i vaskrsenje, a ne u poraz. Da vas Gospod blagoslovi i daruje radost i mir u vašim srcima, jer ako u srca naša ne nastanimo mir, radost i ljubav i ne tražimo svoju Galileju, onda će se u njega nastanjivati nešto drugo. Zato je važno da u naša srca sabijamo radost. Kap radosti može da razblaži jezera tuge”, poručio je mitropolit Grigorije.
Mitropolit Dimitrije zahvalio se vladici Grigoriju koji je u Eparhiji zahunsko-hercegovačkoj mnogo uradio i započeo.
“Mi samo održavano tu vatru koju je usadio u naša srca. Neka bi dao Bog da ta ljubav gori u našim srcima i da se ta ljubav među nama nikada ne ugasi. Hristos je donio tu ljubav koja se prostire iza groba. U Starom zavjetu je negdje pisalo ‘stavi me kao pečat na svoje srce’, a Novi zavjet je reko daje ljubav jača od smrti i zato neka bi dao Bog da ona ostane trajno u našim srcima i da ne volimo samo privremeno, već da ona bude sadržaj naših života, da budemo bića ljubavi, da istrajemo u njoj, da je shvatimo kao podvig i zadatak”, kazao je mitropolit Dimitrije.
