MISTERIOZNI NESTANAK DJEČAKA IZ MOSTARA: Moj Darko nestao je kad su mu bile dvije godine. Našli su samo crveni tricikl. Trag vodi u Udine

Dvije godine i osam mjeseci imao je dječak Darko Stančević kad je nestao u Mostaru 1982. Igrao se pred kućom. ‘Ušla sam unutra samo uliti vodu u kace za kiseli kupus. Kad sam se vratila, nije ga bilo’, rekla je baka.

Sprema se nevrijeme. U mostarskoj porodici Stančević otac i majka su na poslu, u hotelu gdje rade nekakva je inventura. U Ulici Bakina Luka, u prizemnici s velikim dvorištem, baka Mara Jurić čuva unuka Darka. Njemu su dvije godine i osam mjeseci.

Ima prekrasne plave oči i plavu kosu. On i baka Mara maju svoj dnevni ritual, okolo su kuće susjeda pa ona s Darkom ode susjedi na kavu, a on se provoza na svom novom, crvenom triciklu. Mama i tata kupili su mu ga za rođendan. Kad ona popije kavu, vrate se kući. Tog zimskoga dana, 21. decembra 1982. vrijeme je nikakvo. Južina je i jako je sparno. Svaki čas će kiša.

Darko je ispred kuće, igra se i vozi uokolo na triciklu dok ne počne padati. Ograde nema. U jednom trenutku baka uđe u kuću pa se sjeti da mora uliti vodu u kace za kiseli kupus. Dok to učini proći će možda koja minuta. Svakako ne više od četiri-pet. Izlazi opet van. Ali…

Darke – nema! Obilazi oko kuće, gleda gdje se dječak skrio i hvata je panika. Nema ga nigdje! Trči prema susjedi, nije ni tamo. Ni kod druge, ni kod treće. Niko ga nije vidio, Darko je jednostavno nestao. Počinje padati kiša i ostala djeca u ulici prije pljuska se razbježaše. Niko nije ništa vidio, kažu. Kako je to moguće? Gdje je dječak?!

Mostar: Obitelj Stan?evi? 30 godina traga za nestalim sinom i bratom

Bakina Luka je dugačka ulica u kojoj je tad vrlo malo prometa, tim je cijela priča čudnija. Ubrzo na stijenama, prema rijeci Neretvi pronalaze Darkov crveni tricikl. Od kuće do mjesta gdje je nađen tricikl ima tačno 238 metara. No njemu ni traga.

U trenutku nestanka dječak na sebi ima smeđe samtne pantalone na tregere i crveni džemper. Jaknu nema jer je, rekosmo, vani južina. Vrlo je toplo za ovo doba godine…

Pretražuju kajacima cijelu Neretvu do Metkovića, ali ništa. Porodica ionako ne vjeruje da je Darko upao u rijeku jer je dugačak sloj velikog kamenja koji dijeli obalu od rijeke, nemoguće je da dvogodišnjak to uspije sam prijeći.

Dan kad je nestao Darko Stančević

Tog dana psi tragači i većina policajaca bili su preraspoređeni negdje, sutra je Dan tadašnje JNA pa valjda zato. Proći će 24 sata prije nego se na vratima porodice Stančević uopšte pojave tadašnji milicajci. Pa još dvaput toliko prije negoli milicija  shvati dječakov nestanak ozbiljno. Milicija radi nezamislivo šlampav posao. Slučaj nestanka dječaka Darka Stančevića dodjeljuju izvjesnom inspektoru Rajiću.

– Danas je to nezamislivo, ali na primjer… Crveni tricikl uopšte nije izuzet kao dokaz, nego je vraćen porodici i ja sam se na njemu vozila kao djevojčica. Pa onda, bila je tadašnjoj miliciji najnormalnija stvar da mojoj majci, koja dolazi u stanicu pitati ima li išta novo oko nestanka njezina djeteta, inspektor kaže: “Ja mislio da si ti došla priznati šta si učinila…” Ili da mom djedu vele: “Stari, šuti! Što ga nisi čuvao…” Ili da prije desetak godina, kad sam išla tražiti da vidim Darkov dosje, shvatiš da ga u mostarskoj policiji uopšte nemaju. Izgubili su ga. Nestao! Morali smo ponovno prijaviti Darkov nestanak, cijeli slučaj pokrenuti iznova – priča nam Darjana Jakupović, rođena Stančević, Darkova sestra koja je sav angažman oko potrage za bratom posljednjih godina preuzela na sebe.

Baka je umrla u tuzi, roditelji i danas nose ožiljak na duši. Darjana je rođena dvije godine nakon bratova nestanka i ne želi se predati. Dok god postoji i najmanja nada da će saznati šta se dogodilo 21. decembra oko 10 sati ujutro u mostarskoj ulici Bakina Luka, ona će, kaže, tražiti svog brata. No detalji o katastrofalnoj istrazi onda kad je bilo najvažnije, na samom početku, u decembru 1982. godine i u mjesecima nakon toga, danas itekako otežavaju posao. Potragu čine praktički nemogućom.

Misterija ‘Lade’ boje slonove kosti

– Primjerice, u dnu ulice to jutro kad je Darko nestao bila je parkirana nekakva Lada. Vidjelo  je nekoliko susjeda. Upamtili su je jer to tad nije bila ni najmanje prometna ulica. Izgledala je kao da joj je pukla guma bila, ili tako nešto. Bila je boje slonove kosti. To je sve znala policija i rekli su roditeljima da su razgovarali s tim ljudima, da su ih provjerili. Međutim, nikad nisu. To nam je rekao inspektor kojem je naknadno dodijeljen slučaj i koji u dosjeu, koji će kasnije nestati, nije našao ništa o tome. Rekao nam je: “To su vam rekli samo da vas umire”. I njemu je cijeli proces istrage, prije nego što je dospio tom čovjeku u ruke, bio u najmanju ruku vrlo čudan, ali nije tu mogao ništa – priča nam Darjana Jakupović, koja i danas živi u Mostaru.

U godinama koje slijede, osamdesetih, devedesetih pa i dvijehiljaditih, porodica će potrošiti ogroman novac na potragu. Privatne detektive, vidovnjake… Sami će morati finansirati sve jer nikakve pomoći od institucija nije bilo.

– Svakakvih tu prevaranata ima. U danima kad je Darko nestao zvali bi pa rekli: “Dajte 20.000 maraka i daćemo vam informacije”. Ali ispostavilo bi se da ništa ne znaju… Samo za trag ozbiljniji u Italiji, da bismo ustanovili detalje o jednom čovjeku, ko su mu roditelji, gdje mu je firma… Platili smo valjda deset hiljada eura ili tako nešto. Pa vam onda privatni detektiv traži dalje 200-300 eura po satu. Dok god traje potraga! Vidovnjaci pak naplaćuju, neki 50 eura, neki 500 – priča Darjana i dodaje:

– Nije to ni stvar novca, ali evo, kažem čisto da se zna s čim se porodica kojima nestaje član sve susreću.

Kako je vidovnjak Ivo Trobok mogao znati?

Bili su, kaže, i kod hrvatskih vidovnjaka, recimo Ive Troboka Orebiću na Pelješcu.

– On je sarađivao inače i s policijom. Tražio je datume rođenja, Darkov isto. I na temelju toga sve vam o vama kaže. Pazite, stvari koje nema teorije da neko drugi zna, da ih nađe na internetu ili tako nešto… To znate jedino vi. On je sve to znao! I na temelju tih svojih crteža on nam je rekao da je Darko živ, da živi negdje u inostaranstvu, da je kod nekog raskršća s desne strane crkva, a iza crkve prva kuća njegova. Da on živi tamo – priča nam Darjana i nastavlja:

– I mi smo od jednog poznanika, koji je radio u Udinama, dobili informaciju da je tamo vidio čovjeka koji izuzetno liči mom ocu. Angažovali smo privatnog detektiva. Otišli smo tamo, sjedili sa strane i čekali da se pojavi taj čovjek. Kad je izašao iz zgrade ja i majka ostale smo u šoku! Ne zbog izgleda, nego figura, način hoda. Ma isti kao tata. Tu se čovjeku sve izmiješa, pa ti se tri dana čini da je, pa tri dana da nije. Sjeli smo s tim čovjekom, rekli mu svoje sumnje. Molili ga da pristane na DNK. Ali nije htio…

Darjana je preko privatnog detektiva saznala da je ta porodica preselila u Udine taman tu negdje kad je nestao Darko, osamdesetih. Porijeklom su navodno iz Albanije. Molila je čovjeka fotografije kad je bio mali, ali od tri-četiri godine da ih može usporediti s Darkovim, međutim donio je slike kad mu je bila godina ili dvije. Nije mu mogla reći zašto joj te fotografije ne govore puno. Naime, privatni detektiv bio im je otkrio da je ta porodica taman početkom osamdesetih izgubila dijete. Dječak je bio Darkovih godina…

Čovjek iz Udina

Čovjek iz Udina bio je Darkov vršnjak, ali ubrzo je prekinuo kontakt s mostarskom porodicom. A italijanski zakon kaže da ga se nakon 27. godine ne može natjerati na DNA test čak ni ako Interpol to zatraži. Jedan nevjerovatan, možda posve slučajan detalj primijetila je Darjana u Udinama. Ali ipak…

Baš kako je vidovnjak iz Orebića rekao – Italijan za kojeg i danas sumnja da bi možda mogao biti njen brat živi blizu raskrsnice, odmah desno je crkva, u prvoj kuća iza…

– Ne znam ni sama više šta da mislim. Prije desetak godina ili tako nešto pojavio se čovjek koji nam je anonimno rekao nešto, uputio nas na jednog čovjeka koji se bavio određenom vrstom posla, ako me razumijete. Rekao nam je da taj čovjek zna šta se dogodilo, ali ako slučajno kažemo policiji, da će on reći kako je sve izmislio. Da se boji i neće svjedočiti. Razgovarala sam lično s tim drugim čovjekom, naravno da neće reći: “Ja sam to učinio!” Čak je nudio, s obzirom na svoje veze, da će za određenu novčanu svotu pomoći u potrazi, ali nismo pristali – kaže Darjana.

Tog 21. decembra 1982., izvijestile su novine, završio je 11. kongres Saveza socijalističke omladine i pripremalo se sve za sutrašnji Dan Jugoslovenske narodne armije. Predsjednik predsjedništva SFRJ Petar Stambolić naredio je stoga u Beogradu 15, a u Zagrebu, Ljubljani, Sarajevu, Skopju i Titogradu deset počasnih plotuna. Naftaši su tražili korekciju cijena. Sovjetski savez pripremao se proslaviti 60 rođendan. TV pretplata poskupila je na 290 dinara.

I dječak Darko Stančević, Darjanin brat, tog dana nestao je pred porodičnom kućom. Nikad nije pronađen, piše 24sata.hr.

Prethodni članakBuhač i Martinović u Konjicu: Obezbijediti održivi povratak
Naredni članakAustrijska policija: Velika vjerovatnoća da je na snimku iz Beča dvogodišnja Danka Ilić