Mirko Ćurić: Aerodrom istorijski projekat

Gradnja aerodroma je istorijski projekat za Trebinje i timovi inženjera već uveliko su na terenu, rekao je u intervju za „Nezavisne“ Mirko Ćurić, trebinjski gradonačelnik.

Dodaje da će i demineri u rekordnom roku ukloniti zaostale mine na dijelu lokaliteta gdje treba da se gradi aerodrom.

NN: Ono o čemu se trenutno u Trebinju najviše priča jeste gradnja aerodroma. Saznajemo da su već u toku početni radovi, ali kažite nam Vi – u kojoj je sada fazi taj cjelokupni projekat i može li se okvirno govoriti o tome kada bi mogao biti dovršen?

ĆURIĆ: O izgradnji aerodroma kod Trebinja priča se od sredine pedesetih godina prošlog vijeka, kada je dubrovački aerodrom Čilipi trebalo da bude izgrađen u Trebinjskoj šumi, ali je tadašnja politika drugačije odlučila. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je nakon sastanka sa srpskim članom Predsjedništva BiH Miloradom Dodikom najavio izgradnju aerodroma u Trebinju i postavio rok do kada on mora da bude završen. I sve drugo je vrlo jasno – raditi, raditi i samo raditi da bi prvi avion poletio u decembru 2021. godine. Za najbolju lokaciju, kako su nam saopštili stručnjaci iz Beograda, izabran je lokalitet između sela Telaža i Cerovac. To je istorijski projekat za Trebinje i timovi inženjera već uveliko su na terenu, kao i demineri koji će u rekordnom roku ukloniti zaostale mine na dijelu lokaliteta gdje treba da se gradi aerodrom. Predviđeno je da dužina piste bude oko tri i po kilometra, a Srbija će u potpunosti upravljati aerodrom koji će biti izgrađen na bazi koncesije. U narednim danima treba da počne ravnanje terena, a prema dinamici plana, sve se može završiti u predviđenom roku.

NN: Šta je to za šta Srbija izdvaja još sredstva kada je u pitanju Trebinje i dokle su stigli ti višemilionski projekti?

ĆURIĆ: Vlada Srbije finansira ili je finansirala više projekata. Među prvima je bila izgradnja vrtića u naselju Gorica, koji je srpska vlada finansirala sa oko milion maraka. Zatim su, zahvaljujući predsjedniku Vučiću, Trebinju odobrena sredstva za još dvije velike investicije i to 2.000.000 evra za revitalizaciju Starog grada i oko 400.000 evra za izgradnju Duhovnog centra u selu Mrkonjići.

Što se tiče Starog grada, sredstvima Vlade Srbije sada radimo novu fazu popločavanja ulica. U narednim periodu biće završeno i saniranje zidina i fasada na obali Trebišnjice te završeno popločavanje i preostalih ulica. Najvažniji projekat u okviru revitalizacije je svakako izgradnja kanala oko zidina Starog grada, koji će od Trebinja napraviti pravi mali grad na vodi.

Što se tiče Duhovnog centra u selu Mrkonjići – njegova izgradnja teče planiranom dinamikom. Izgrađeni su objekti oko postojeće crkve podignute na temeljima rodne kuće Svetog Vasilija Ostroškog. Svi objekti su pokriveni i u toku su unutrašnji radovi i postavljanje kamenih obloga na zidove. Ovaj projekat, osim srpske vlade, podržala je i naša vlada sa oko 800.000 KM, a grad je obezbijedio oko 900.000 KM, kako bi se zamišljeni projekat u potpunosti završio.

NN: U Trebinju je riješen i višegodišnji problem snabdijevanja grada pitkom vodom.

ĆURIĆ: U protekle četiri godine izgrađeno je oko 30 kilometara novog vodovodnog sistema. Teško je odabrati najvažniji projekat koji je do sada realizovan, ali svakako izgradnja novog vodovodnog sistema lijevom obalom rijeke Trebišnjice učinjen je prvi korak da grad više ne ostaje bez vode.

NN: Dokle se stiglo sa projektom zatvorenog bazena?

ĆURIĆ: U toku je njegova izgradnja, čija je vrijednost oko 13 miliona. Bazen treba da bude završen u roku od nekoliko mjeseci, a već sada imamo najavu da će vaterpolo selekcija Srbije baš u Trebinju obavljati pripreme nakon što zatvoreni olimpijski bazen bude pušten u rad.

Inače, u investicije smo u ovom mandatu uložili oko 100.000.000 KM.

NN: Kada će Trebinje dobiti slobodnu bescarinsku zonu?

ĆURIĆ: Grad će osnovati prvu slobodnu bescarinsku zonu u Srpskoj. Već je donesena odluka o njenom osnivanju, a ona će se nalaziti na lokalitetu u Draženskoj gori, na važnom saobraćajnom čvorištu – za Ljubinje, Mostar, Dubrovnik i Herceg Novi. Slobodna zona će se prostirati na 14 hektara. Ova zona podrazumijeva poslovanje bez carina i PDV-a za repromaterijal koji se unese radi proizvodnje namijenjene izvozu te za izgradnju objekata i proizvodnu opremu. Investitori koji budu imali namjeru da ulažu u ovu zonu biće oslobođeni značajnog broja dažbina na lokalnom nivou, imaće izgrađenu infrastrukturu.

NN: Šta Gradska uprava radi da unaprijedi školstvo i zdravstvo?

ĆURIĆ: Što se tiče zdravstva, moram da odam jedno veliko priznanje i poštovanje svim trebinjskim zdravstvenim radnicima, koji se u pandemiji virusa korona pokazuju kao vrsni profesionalci, odani svom poslu i svakom pacijentu. Neću pogriješiti ako kažem da su oni naši heroji, uz sve one ljude koji su angažovani na sprečavanju širenja zaraze i kontroli lica u izolaciji.

Kada govorimo o školstvu, grad učestvuje u izgradnji nove zgrade Gimnazije sa oko 30 odsto ukupne vrijednosti investicije. Zahvaljujući sredstvima Vlade Srpske i grada, sanirana je fasada na Srednjoškolskom centru, a uskoro treba da počne i cjelokupna sanacija Osnovne škole „Sveti Vasilije Ostroški“ u Gorici u okviru projekta energetske efikasnosti. Obezbijedili smo i sredstva za sanaciju igrališta kod Osnovne škole „Vuk Karadžić“ u Policama, a sredstvima Vlade i grada uređeno je dvorište Osnovne škole „Jovan Jovanović Zmaj“ u Bregovima i promijenjeni su prozori na objektu škole.

Herceg Novi i Dubrovnik

NN: Kakva je saradnja Trebinja sa susjednim gradovima?

ĆURIĆ: Trebinje je otvoren grad koji svakom dobronamjerniku pruža ruku i širom mu otvara vrata. Najbolji primjer te saradnje je sa Herceg Novim. Uspostavili smo odličnu saradnju. Sa gradovima u regionu pokušavamo da ostvarimo dobru saradnju, podrazumijeva se – ako je druga strana spremna da pruži tu istu ruku. Najbolji primjer da saradnja može da bude odlična i bez zvanične politike su građani Trebinja i Dubrovnika. Oni su poništili političke razlike, posebno one koje dolaze iz Dubrovnika. Danas Trebinjci bez problema rade u Dubrovniku, a Dubrovčani redovno posjećuju Trebinje, kod nas popravljaju svoja vozila, kupuju garderobu, posjećuju zubara, snabdijevaju se na zelenoj pijaci i u brojnim supermarketima.