Prva knjiga Milana Bovana ”Priče u kojima ćeš pronaći ono što nisi ni znao da si zaboravio” ovih dana izašla je iz štampe, a već od ponedjeljka kreće promocija u cijeloj Hercegovini. Ovaj Mostarac sa podgoričkom adresom prihod od prodaje cjelokupnog tiraža doniraće za obnovu Saborne crkve Svete Trojice u Mostaru. Prva promocija knjige biće održana u Mostaru, u ponedjeljak 6. decembra u 19 časova u Vladičanskom dvoru. Slijedi Ljubinje, Bileća, Nevesinje, Gacko i Trebinje. U korice knjige Milana Bovana smjestile su se neke davno ispričane i možda već zaboravljene priče iz hercegovačkih krajeva, ali i i neke druge iz piščeve mašte. Kako je knjiga nastala i šta nam donosi pitali smo Bovana.
Kako su nastale ”Priče u kojima ćeš pronaći ono što nisi ni znao da si zaboravio” i odakle ljubav za pisanjem, kako je sve počelo?
Otkud znam, pišem još od osnovne, ali nisam tome pridavao neku važnost, to mi je nekako bilo prirodno. Ove priče koje su svrstane u knjigu su nastale nekako same, neke od njih su već postojale kao fragmenti. Znate one priče od rečenicu-dvije koje svako selo ima? Recimo “Botin” sam čuo u selu Zijemlje, bukvalno rečenica o Zmaju koji živi u Veleži, onda sam se raspitivao kod pokojne babe Danice i Dušana Mavraka – Ristića koji su bili među najstarijim Zijemaljcima, a zatim dodao, ukrasio…One koje nisu tako uzete iz narodnih predanja su se izmislile same.
Šta će čitalac pronaći u koricama ove knjige, kakve su to priče, ko su likovi?Sjećanja na stvari i događaje koje nije ni znao da je zaboravio.
Šta je pisac htio reći i poručiti nam s ovom knjigom?
Hoću da djecu naučim da maštaju, da ih povežem sa vremenom koje sa našom generacijom, ako ne uradimo ništa protiv toga, potpuno nestaje. Starije želim da vratim u isto to vrijeme kojeg negdje u nekom zapećku duše imaju, ali se ušuškalo i sakrilo i treba mu pomoći da izmili napolje.
U umjetničkom imenu pored Milana našlo se i Dulin, a neki vas zovu i Đed. Možete li čitaocima otkriti o čemu se radi?
Mnogo nas ima koji se zovemo Milan Bovan, a pošto je tata Dušan, u Mostaru i okolini poznat kao Dule ili Dula, onda sam se označio njegovim imenom. Đed ili Đet je moj pseudonim, ustvari nadimak sa tvitera “Đet Miloje i deset ljutih Guslara” koji opet ima svoju priču. Život je valjda zbirka kratkih priča međusobno povezanih u uzročno-posljedičnu vezu.
Dosta ste popularni i na društvenim mrežama posebno twiteru, šta je privuklo ljude?
Imam priču. Otkud znam, opet je u pitanju priča ili priče i život satkan od njih.
Sav prihod od prodaje knjige ide za obnovu Saborne crkve Svete Trojice, kako ste se odlučili za ovaj lijepi gest?
Crkveno sam čeljade, hramovi su mi važni, ali mi je taj hram jedan od najvažnijih. On je dio mene kao i svakog Mostarca bilo koje religije ili narodnosti da je, htio on to ili ne, jednostavno je tako, kao Stari most ili Velež. Njegova istorija je priča o ljubavi mnogo ljudi, naroda i čak dva kontinenta i dva carstva usmjerena u jednu tačku, baš tu u Mostar. Njegovo rušenje treba da je tuga svakog Mostarca i sramota onih koji su takvo nedjelo učinili. E sad, zašto prihod od knjige za hram? Nisam neki bogataš koji može da odvoji neke velike novce i da za obnovu, daleko od toga i da sam sirotinja, pišem eto po malo i od prvog trenutka kada sam počeo razmišljati o knjizi od tada je i ideja da se knjiga kao moj i prilog svakoga ko kupi tu knjigu uzida u Trojičinu Crkvu.
Hercegovačka publika imaće priliku doći na promociju knjige, šta ih očekuje?
Na samim promocijama očekuje ih druženje sa jednim od njih, takoreći kućnim čeljadetom, a kasnije nadam se uživanje u nečemu što će ih sjetiti na one koji su im kao djeci pripovijedali priče iz davnina. Tih naših pripovjedača možda više nema među nama, ali ipak sjećanja su život živima u sjećanju, zar ne?
