Zajednička konferencija za novinare njemačke kancelarke Angele Merkel i hrvatskog premijera Andreja Plenkovića u Berlinu nije trajala ni 20 minuta, piše Indeks.hr.
Zagrebački portal navodi da se u jednom trenutku dogodilo nešto što za hrvatsko društvo zapravo ima veću važnost od svega ostaloga što je bilo izrečeno.
Јedan njemački novinar pitao je Merkelovu da komentariše događanja u gradu Kemnicu, u kojem već nekoliko dana divljaju neonacisti, a pokrajinska se policija pokazala nesposobna da im se suprotstavi.
U međuvremenu je reagovao i savezni ministar unutrašnjih poslova Horst Zehofer, obećavši da će savezna policija pomoći lokalnoj kako bi uspostavila red i mir na ulicama.
Merkel je, između ostalog, odgovorila: “U pravnoj državi nikako nema mjesta ovakvim nasilnim akcijama i ovakvom širenju i raspirivanju mržnje, niti progonu ljudi na ulicama. To nema veze s našom pravnom državom, to želim još jednom naglasiti iako je to i juče poručeno iz vlade. Ni na jednom mjestu, niti na jednoj ulici ne smije biti takvih incidenata.”
Ona je oštro osudila neonacističko divljanje i jasno rekla da je ono u Njemačkoj neprihvatljivo i da će se državna sila tome najoštrije suprotstaviti.
Plenković je u tom trenutku stajao pored nje i strpljivo slušao, ali pitanje je da li nešto i naučio, navodi se u komentaru Indeksa.
Naime, za razliku od Merkelove i njene vlade, koja se jasno i oštro suprotstavlja desničarskom ekstremizmu i divljanju, od Plenkovića se takva jasna osuda nikad ne može čuti.
Na primjer, govoreći o neonacistima u Kemnicu Merkel nije počela baljezgati o “osudi svih totalitarizama”, nego je jasno adresirala svoje izjave, dok HDZ-ovac Plenković u vezi sa svim što se događa u hrvatskom društvu – od prijetnji novinarima do antisrpske histerije koja se sada manifestuje zabranjivanjem koncerata – govori samo uopštene fraze osude i to uglavnom kada ga novinari priklješte pitanjima pa to mora da komentarise, ocjenjuje Indeks.
Merkel je štaviše u nedjelju za javnu televiziju ARD dala veliki intervju u kojem je, kako su to prenijeli hrvatski mediji, “branila slobodu štampe, nezavisnost sudova, zaštitu manjina i klime, te budućnost penzija”.
Hrvatski portal navodi da je Merkel ustala u odbranu svega onoga oko čega Plenković nikada ne daje jasne izjave, a kamoli da se postavlja kao brana ekstremizmu.
Umjesto da Plenković kao hrvatski premijer brani slobodu medija, on medije optužuje da protiv njega vode hibridni rat i da su sva otkrića u vezi s muljažama oko Agrokora, u koje je i lično umiješan, zapravo veći problem od tih muljaža.
O tome kako funkcioniše sudstvo u Hrvatskoj i koliko je nezavisno ne treba trošiti riječi, a i zaštita manjina pod Plenkovićevom vlašću nije nešto čime bi se Hrvatska mogla pohvaliti.
Iako voli da se predstavlja kao veliki evropejac i obožava da bude fotografisan uz Angelu Merkel, s čijim je demohrišćaniama HDZ dio Evropske narodne stranke, Plenković zapravo vodi sasvim suprotnu politiku u odnosu na njemačku kancelarku.
Dok ona jasno osuđuje neonaciste, on priča o “osudi svih totalitarizama”; ona brani slobodu medija, on medije napada; ona brani manjine, njega za manjine nije briga; ona ističe važnost nezavisnosti sudstva, pod njegovom vlašću hrvatsko sudstvo doživljava nove nivoe blamaže itd.
Stoga bi najavljenu bližu saradnju Njemačke i Hrvatske trebalo iskoristiti i za to da Plenković nauči kako se javno i odlučno brane demokratija, sloboda i pravna država kada si na najvišoj poziciji izvršne vlasti u nekoj državi, zaključuje Indeks, i dodaje, da hrvatski premijer to može da nauči od Angele Merkel, jer dosad sam od sebe očito nije uspio.
