Bratstvo Manastira Žitomislić i vjerni narod u ponedjeljak, 26. juna proslaviće praznik Svetih mučenika žitomislićkih.
Na zasjedanju Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve prošle godine određen je datum praznovanja Svetih mučenika žitomislićkih i ove godine oni se u svome manastiru obilježavaju po drugi put.
Iguman Manastira Žitomislić Danilo Pavlović i monaštvo ovoga manastira pozvali su sve hercegovačke vjernike da dođu u manastir da bi zajedno u molitvi i sjećanju obilježili ovaj važan dan.
Svečanost počinje prazničnim jutrenjem u 8.00 i Sv. Liturgijom u 9 časova, nakon čega će u 11 časova biti upriličen kulturni programa, a o Sv. Mučenicima će govoriti prof. dr Vladislav Topalović, dekan Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta iz Foče.
Žitomislićki mučenici su bratstvo manastira Žitomislić i postradali su u Drugog svjetskom ratu. Sa uspostavom NDH bratstvo manastira Žitomislić i svi ostali bili su pozvani da se jave u mjesni ured. Tada je na čelu manastira bio iguman Konstantin Vučurović kome je kada je stradao bilo tek 26 godina, jeromonah Dositej Vukićević, jeromonah Makarije Pejak, iskušenik Mladen Šaran, iskušenik Obren Okiljević, bogoslov Marko Prodanović i bogoslov Branko Bilanović. Kod njih se tada našao u gostima i protođakon iz Mostara Vladimir Čejović koji je došao iz Crne Gore bježeći od tamošnjih ratnih dešavanja.
Toga dana kada su ih pozvali da se jave na popis oni su to učinili. Svi iz manastira su prešli Neretvu i javili se u mjesni ured međutim tamo su ih odmah svezali i mučili i odveli na Vidonju jamu iznad Biletić polja gdje su ih bacili u jamu i zatrpali kamenjem i svi su skončali u toj jami.
Vladimir Čejović tada je ponuđen da ode odatle jer nije dio bratstva, ali on nije želio da ih napusti rekavši da će do kraja ostati sa bratstvom manastira Žitomislić, te je i on sa njima postradao.
Bratstvo manastira je bilo veoma mlado i nije bilo ni po čemu, osim po svome vjerskom opredjeljenju, prijetnja NDH. Konstantin je imao samo 26 godina, Dositej i Makarije su te godine tek bili rukopoloženi, a Obren Okiljević je imao svega 18 godina.
Bratstvo manastira bačeno je u jamu Vidonja te 1941., a mitropolit Vladislav je pokušavao šezdesetih godina da ih dostojno sahrani, međutim komunističke vlasti to nikada nisu dozvolile. Tek 1991. godine su izvađeni iz jame i sahranjeni u grobnici iznad crkve u manastiru Žitomislić, no ni tada nisu imali mira.
Ratne 1992. godine Manastir je razoren i tada su novi mučitelji bacili eksploziv u njihovu grobnicu tako da su oni dva puta stradali. Danas se u Manastiru Žitomislić ispred oltara čuva samo dio njihovih kostiju. 2005. godine proglašeni su za mučenike jer su dva puta stradali i od tada do danas Hercegovci ih poštuju, pjevaju i slave na svakoj liturgiji i mole im se kao svojim nebeskim zaštitnicima.
