Još u aprilu, Naša stranka je slavodobitno objavila: „Smijenili smo dva SNSD-ovca iz Vijeća ministara BiH!” – slaveći glasanje u Predstavničkom domu, ali diskretno prešutjevši da bez saglasnosti Doma naroda taj čin vrijedi koliko i saopštenje Kruga 99. Još živopisniji bio je ministar vanjskih poslova i lider NiP-a Elmedin Konaković, koji je samouvjereno poručivao da će SNSD-ove kadrove „pomesti bagerima“.
No, već je odavno postao manir Trojke da nedostatak konkretnih rezultata kompenziraju bezočnim lažima, propagandom i samohvalom. Sedam mjeseci kasnije, SNSD ne samo da je i dalje u vlasti, nego je Dom naroda faktički blokiran – zajedno s ključnim evropskim zakonima.
Ta blokada nije tek tehnički problem; ona simbolizuje potpuni bankrot Trojke na državnom nivou. Ne zato što su imali zle namjere, nego zato što su u vlast ušli bez razumijevanja politike. Njihova nesposobnost da shvate vlastitu nemoć, njihova nedoraslost Dodiku i Čoviću, i njihovo infantilno vjerovanje da se državna vlast može voditi „pozitivnim narativom“, doveli su do ovoga.
Od Laktaša do Lakmusa
Sve je počelo onog trenutka kada je Elmedin Konaković počeo hodočastiti u Laktaše – na utakmice Igokee i degustacije po destilerijama – moleći Dodika da ga pusti u vlast. I pustio ga je, ali u onoj mjeri u kojoj lav „pušta“ jelena da pase mirno u njegovoj blizini.
Potom su nas, s istim entuzijazmom, ubjeđivali – kako bi to Forto rekao – da je „SNSD zauzeo proevropski kurs“. Kad se pokazalo da SNSD taj kurs vodi ravno prema Moskvi, poručivali su nam da je „HDZ ipak drugačiji“ i da je „raskinuo savez s Dodikom“.
Vrhunac te političke bajke došao je kad su, ne pitajući nikoga i ne računajući ništa, objavili da izbacuju SNSD iz vlasti i prave novu koaliciju s opozicijom iz RS. Ni HDZ nije bio pitan, ni Dom naroda uzet u obzir, ni elementarna aritmetika urađena.
Rezultat? SNSD i dalje blokira evropske zakone. SNSD je i dalje vlast. Opozicija iz RS je i dalje opozicija. A HDZ, daleko od raskida, sinhronizirano s Dodikom obara kvorum i paralizuje Dom naroda.
Strukturno neznanje
U tom političkom haosu, Trojka sada, s istom naivnošću s kojom je ranije slavila „historijske uspjehe“, tiho ponovo zaziva novog spasitelja – visokog predstavnika. I ne doziva ih pameti ni poruka Trampove ambasadorica sa sjednice Vijeća sigurnosti UN-a da nema više direktnog stranog tutorstva.
U svemu ovome ne leži zla namjera, nego strukturno neznanje – nesposobnost da se čita ustav, predvidi reakcija, procijeni snaga protivnika. Radi se o ljudima koji u visoku politiku unose mentalitet opštinskog vijeća: malo PR-a, malo moralisanja, i puno vjere da će „Evropa“ sve srediti.
A to pokazuje da su družina koja očito nema dovoljno ni znanja, ni mudrosti ni pameti da adekvatno predstavlja bošnjačke i bosanske interese u vlasti. Sljedeće pitanje koje se po automatizmu nameće je „ko je bolji“? Ne znam, ali ovi definitivno ne umiju.
PR umjesto politike
Bosna i Hercegovina je ponovo u institucionalnom limbu. Trojka, koja je došla s obećanjem racionalnosti i kompromisa, završila je u istom scenariju kao i svi prije njih – između Dodika i Čovića, između vlastitih laži i realnosti koju ne razumiju.
Blokiran Dom naroda samo je posljedica te zablude. Ako je ijedna lekcija iz ovog ciklusa jasna, onda je to da se politika ne vodi pres-konferencijama i selfijima iz Brisela, nego razumijevanjem sistema u kojem djeluješ.
Dnevni avaz
