Da li je Federacija, i mimo Ustava i zakonskih propisa, već primijenila rezultate popisa stanovništva iz 2013. godine, koje Srpska, nije priznala?
Iako se konstantno govori o konstitutivnosti, prema posljednjem popisu broj Srba povratnika sveden je na 2,55 odsto u tom entitetu.
Kada je riječ o zastupljenosti u tamošnjim bezbjednosnim strukturama ona je na minimumu. U pojedinim Kantonalnim policijama nema ni jednog Srbina. Nacionalnom strukturom policajaca bavila se i Kancelarija ombudsmena za ljudska prava BiH.
Projektovani sarajevski politički diskurs – navodno “obespravljeni” Bošnjaci u Republici Srpskoj! Eho te mantre, dodatno ojača uvijek u predizborno vrijeme! Utrkuju se “zaštitnici obespravljenih” Bošnjaka, ko će glasnije da ospe paljbu po Srpskoj u kojoj broj “obespravljenih” povratnika gle čuda, ipak raste!
I zvanično je dostigao 14%, prijeratnih muslimana u Srpskoj! Naspram 2,55% povratnika Srba u Federaciju! I opet “zaštitnici” nezadovoljni! Čas traže povratnička prava prema popisu iz 1991. godine, čas opet iz 2013., zavisi koji je eho jači!
Istovremeno, “zaboravljajući” da zavire u vlastito dvorište. A ono više nego sumorno! Policijske formacije gotovo jednonacionalne – Srbi u njima – nekada trećina sad su ili manjina ili ni toliko! Od entitetskog ministarstva unutrašnjih poslova u kojem je zaposleno samo devet Srba i niti jedan na rukovodećim pozicijama, pa do Kantonalnog ministarstva u Sarajevu u kojem je od konstitutivnih Srba zastupljenija čak hibridna “etnička grupa” poznata kao “Ostali”.
U Kantonalnom MUP-u Srba tek 3%, a “ostalih” ili neopredjeljenih, ne slučajno, skoro duplo više.
Kakva bi se ideologija Bošnjačkog “ekskluzivizma” u multi gradu na Miljacki tek sprovela, da nacionalnu zastupljenost u policijskim agencijama ne “kontrolišu” međunarodni zvaničnici, pitaju ogorčeno u Demokratskoj inicijativi sarajevskih Srba?
– O zapošljavanju i o svim drugim pravima nema se šta govoriti jer ne postoje, primjer tehničkog sekretara u našem udruženju gospodina Mičića koji je više puta poželio da se zaposli u neku od baš ovih institucija i svaki put su ga odbili uz neka čudna obrazloženja – kaže Dušan Šehovac iz Demokratske inicijativa sarajevskih Srba.
Da li je “pogrešna nacionalnost” spomenutog aplikanta, desetke puta bila odlučujuća pri popunjavanju sarajevskih policijskih kordona? Istih u kojima su alhemično Bošnjaci preko noći ili preciznije dok konkursi traju, postajali “neopredjeljeni”, Hrvati na rang listama “preskočeni”, a Srbi jednostavno “zbrisani” kao što je bio slučaj jednog od posljednjih konkursa kojim se rukovodio vječni sarajevski direktor Dragan Lukač dok je popunjavao svoju specijalnu jedinicu. I na njoj od Belmina, Avda, Ibra ili Murata nije “vidio” Milana, Pavla ili Miroslava.
I dok opredijeljeni Bošnjaci i “neopredijeljeni” Bošnjaci u sarajevskom MUP-u čine gotovo 90% zaposlenih, u Zapadnohercegovačkom kantonu nema niti jednog policajca Srbina. A nije da ih nema mladih sposobnih, obrazovanih i rada bez biranja, željnih! U tom i susjednom Kantonu!
– Mi imamo ovdje prema našim spiskovima preko 80 mladih ljudi koji su visokoobrazovani koji traže posao, ne mogu da ga dobiju – ističe Ljubiša Tamindžija iz Koordinacije Srba Mostar.
U zapadnohercegovačkom Kantonu gotovo 100 procentno “red zavode” Hrvati, u Bosansko-podrinjskom opet skoro 100 procentno Bošnjaci. Niti u jednom Srba ni za lijeka u upravljačkim strukturama. Nema ih ni u hercegovačko-neretvanskom; srednjebosanskom, ni sarajevskom Kantonu. I dok se neslavne nule nižu, iz Kancelarije ombudsmena za ljudska prava upozoravaju! Ne samo da su “konstitutivni” u defanzivi u odnosu na zakon i Ustav, već su zakoni i Ustav najčešće u koliziji. A nerijetko i sami zakoni u suprotnosti!
– Imate Zakon o policijskim službenicima Federacije BiH koji treba da odražava nacionalnu strukturu prema popisu iz 1991. godine, s druge strane Zakon o unutrašnjim poslovima Federacije BiH propisuje da struktura treba da bude prema posljednjem važećem popisu – napominje Ljubinko Mitrović ombudsman za ljudska prava BiH.
A najčešće struktura ne poštuje niti jedan spomenuti Zakon. A pogotovo ne Dejtonski Ustav i njegov aneks 7! Čemu onda uopšte Ustav, Zakoni, odluke Ustavnih sudova poput posljednje Federalnog ustavnog Suda prema kojoj bi Srbi napokon trebalo da postanu konstitutivni i u tri preostala federalna Kantona, u kojima to nisu bili čak ni na papiru!
– Ima i u Mostaru i u Sarajevu i u Zenici i u Bihaću Srba obrazovanih, kvalifikovanih za mnoge od tih poslova, međutim ne mogu dobiti jer su konkursi tako formulisani da se uvijek pojave neki korektivi koji onemogućavaju da budeš ravnopravan – navodi Šehovac.
Dok ozbiljni ustavni i zakonski prekršaji u Federaciji BiH ne budu otklonjeni, što upozoravaju i ombudsmeni, nacionalnu policijsku strukturu, kreiraće uglavnom Bošnjaci. Isti koji, kakve li ironije, iz Sarajeva orkestrirano ponavljaju kako su im prava ugrožena.
RTRS
