Direktor Uprave za saradnju s dijasporom i Srbima u regionu Vladimir Kokanović završio je posjetu Hercegovini, tokom koje se sastao sa predstavnicima Srpske pravoslavne crkve i organizacija srpske zajednice u Mostaru, Čapljini, Ravnom, Trebinju i drugim mjestima.
Na kraju posjete, u razgovoru za Topportal.info, Kokanović je istakao da ovi susreti predstavljaju važan korak u jačanju veza između lokalne zajednice i institucija Republike Srbije, ali i priliku da se još jednom pošalje poruka o značaju očuvanja identiteta srpskog naroda u cijelom regionu i važnosti jedinstva srpskog naroda.
Sa Kokanovićem smo razgovarali o položaju srpske dijaspore, izazovima sa kojima se suočava, kao i planovima i prioritetima za budući rad.
Razgovarala: Sanja Bjelica Šagovnović
Od preuzimanja mandata veoma ste aktivni. Obišli ste veliki broj gradova, zajednica i udruženja. Kakvi su Vaši utisci? Koliko je brojna srpska dijaspora, koliko je povezana i koliko radi na očuvanju srpskog jezika, pisma, kulture i tradicije? Koji su najveći izazovi i problemi sa kojima se susrećete?
Moram da naglasim da sam na ovu funkciju došao sa mjesta predsjednika Saveza Srba Slovenije. Brojni izazovi sa kojima se suočavaju naši sunarodnici u regionu i dijaspori bili su mi, stoga, u velikoj mjeri poznati i prije preuzimanja ove dužnosti. Ono što je važno jeste da je među nama već postojala određena koordinacija i komunikacija. Izazovi sa kojima smo se suočavali u Sloveniji slični su problemima naših ljudi u drugim državama regiona. Smatrao sam da mnoga od tih pitanja zaslužuju veću pažnju, kao i da postoje programi i projekti koje je moguće dodatno unaprijediti.
Jedan od prioriteta koje sam postavio jeste da saradnja Uprave i državnih institucija sa našim sunarodnicima bude još intenzivnija. Moramo razgovarati i njegovati dvosmjernu komunikaciju, ali prije svega moramo čuti koji su stvarni problemi i izazovi sa kojima se naši ljudi suočavaju.
Od države do države razlikuju se položaj Srba, odnos zemlje domaćina prema njima, ali i borba za ostvarivanje osnovnih prava. Zbog toga smatram da komunikacija Republike Srbije, posredstvom Uprave za saradnju s dijasporom i Srbima u regionu, mora biti još direktnija, preciznija i kvalitetnija. Smjernice koje smatramo važnim treba pravovremeno prenositi našim sunarodnicima. Upravo zato organizujemo sastanke i posjete poput ove u Mostaru, kao i brojne obilaske širom regiona. Komunikacija se ostvaruje i kroz konkurse i projektne linije, putem kojih želimo da ukažemo na prioritete u određenom periodu i oblasti kojima treba posvetiti dodatnu pažnju.
Za nas je veoma važno da budemo glas naših sunarodnika pred institucijama Republike Srbije. Smatramo da imamo obavezu da njihove probleme i potrebe prenesemo Vladi Republike Srbije i Kabinetu predsjednika Republike Srbije, koji pokazuju veliku spremnost da saslušaju sa kakvim se izazovima naši ljudi suočavaju. Ti problemi nisu ni mali ni beznačajni i upravo će im biti posvećena posebna pažnja u narednom periodu.
Kada je riječ o radu i organizovanju naših sunarodnika u regionu i dijaspori, mogu reći da sam ponosan što sam dio te velike porodice Srba koji žive van matice. Rođen sam u Hrvatskoj i sudbina nas koji smo prognani dobro je poznata. Veći dio života proveo sam u Sloveniji i iz ličnog iskustva znam koliko naši ljudi ulažu truda, ljubavi i posvećenosti u očuvanje srpskog identiteta, jezika, pisma, tradicije i kulture. Srbi u svijetu su uglavnom dobro organizovani, iako uvijek postoji prostor za dodatno unapređenje. Naš posao nije da određujemo kako će se organizovati, već da im budemo partneri u očuvanju nacionalnog identiteta, promociji srpskih nacionalnih interesa i njegovanju kulturnog i istorijskog nasljeđa. Duboko vjerujem da nema plemenitije misije od toga. Uvjeren sam da se srpsko ime i prezime čuva i u regionu i u dijaspori, te da naši ljudi u inostranstvu na najbolji način čuvaju srpski identitet. Naš cilj je da im budemo podrška i partner, ali i da doprinesemo jačanju njihovog ugleda u sredinama u kojima žive. Želimo da pošaljemo jasnu poruku da Srbija vodi računa o svojim sunarodnicima gdje god oni živjeli i da će nastaviti da ih podržava u očuvanju njihovog identiteta.
Koliko je brojna srpska dijaspora, odnosno koliko ljudi živi u zemljama regiona i širom svijeta?
Postoje procjene o broju naših sunarodnika koji žive u dijaspori, ali precizni podaci ne postoje. Prema procjenama, približno onoliko Srba koliko živi u Srbiji živi i van nje. To svakako nije zanemarljiv broj. Iako je riječ o procjenama, možemo reći da veliki broj Srba živi u rasejanju širom svijeta. Kada su u pitanju naše organizacije, riječ je o veoma razgranatoj mreži srpskih udruženja. Danas komuniciramo sa više od dvije hiljade srpskih organizacija iz dijaspore i regiona. Nastojimo da sa svima održavamo redovan kontakt i budemo oslonac u njihovom radu.
Imamo izuzetnu saradnju sa Srpskom pravoslavnom crkvom, koju smatramo jednim od ključnih, ako ne i najvažnijim stubom očuvanja srpskog nacionalnog identiteta. Gotovo sve eparhije i mitropolije u regionu i svijetu ulažu velike napore da okupljaju naš narod i čuvaju njegovo jedinstvo. To je naročito bilo vidljivo devedesetih godina, kada je Crkva na nepokolebljiv način čuvala naš identitet.
Posebno želim da istaknem i saradnju sa srpskim školama. Ovdje u Mostaru to se naročito odnosi na Prosvjetinu školu srpskog jezika, istorije i kulture, koja obavlja izuzetno važan posao. Veoma cijenimo sve što „Prosvjeta“ i Crkva rade za srpsku djecu i smatramo da je to od neprocjenjive važnosti za očuvanje identiteta.
U dijaspori postoji razvijen sistem srpskih dopunskih škola, što predstavlja jedan od najvažnijih vidova rada sa najmlađima. Oko 10.000 srpske djece pohađa nastavu u okviru sistema dopunskih škola koje djeluju pod okriljem Ministarstva prosvjete Republike Srbije. Trudimo se da im pružimo svu potrebnu podršku. Pored toga, pri eparhijama i udruženjima djeluju i škole koje nisu dio sistema Ministarstva, iz različitih razloga, ali i njih podržavamo. Više od 30.000 učenika pohađa nastavu u svim tim školama, što dovoljno govori o značaju očuvanja jezika, kulture i identiteta među našim ljudima u dijaspori.
Vrlo dobro poznajete situaciju u cijelom regionu i razgovarali ste sa velikim brojem ljudi. Položaj srpske zajednice u regionu znatno je drugačiji u odnosu na dijasporu. Kako ocjenjujete njihov položaj, posebno kada su u pitanju osnovna ljudska prava i egzistencija?
Položaj naših ljudi u regionu izuzetno je izazovan. Ono kroz šta prolaze i sa čim se svakodnevno suočavaju naši sunarodnici zavređuje mnogo veću pažnju nego što je trenutno imaju. Pomenuli smo Federaciju BiH i ovdje smo razgovarali o imovini Srpske pravoslavne crkve i imovini Srba, koja je u velikoj mjeri ugrožena. To je pitanje kojem posvećujemo posebnu pažnju i kojim se veoma ozbiljno bavimo.
U pojedinim dijelovima regiona naši sunarodnici suočavaju se sa osnovnim egzistencijalnim problemima samo zato što su Srbi. O tome vodimo računa i trudimo se da pomognemo koliko god je moguće. Situacija se razlikuje od države do države i od sredine do sredine. Situacija u Sloveniji nije ista kao u Federaciji BiH ili Hrvatskoj, ali i tamo postoje određeni izazovi. Pojedinačna prava nisu ugrožena, ali Srbi još uvijek nemaju status nacionalne manjine, što predstavlja ozbiljno pitanje.
U Hrvatskoj su izazovi i dalje prisutni. Postoje problemi vezani za groblja i imovinska pitanja, a određena zakonska rješenja ne idu u prilog manjinskim narodima. Ipak, nastojimo da kroz razgovor i saradnju doprinesemo pronalaženju rješenja. U Crnoj Gori svjedočimo političkim tenzijama koje je teško razumjeti. Smatram da bi svima trebalo da bude čast kada predsjednik Srbije dođe da razgovara sa svojim sunarodnicima i pošalje poruku da Srbija želi dobre odnose sa svim zemljama regiona. I u Sjevernoj Makedoniji postoje određeni izazovi, ali smo ponosni što je potpredsjednik Vlade iz reda srpskog naroda, gospodin Ivan Stoiljković, koji ulaže velike napore da pomogne ne samo Srbima, već i drugim manjinskim zajednicama.
Naši ljudi traže samo jedno – da imaju pravo da čuvaju svoje ime, prezime, jezik, kulturu i identitet. Međutim, u značajnom dijelu regiona suočavaju se sa brojnim poteškoćama.
U Mađarskoj imamo krovnu organizaciju srpske zajednice, ali ove godine, zbog određenih okolnosti, nemamo predstavnika Srba u mađarskom parlamentu. Nastavićemo da pružamo podršku kako bi se ta situacija prevazišla.
Položaj našeg naroda u regionu veoma je specifičan i zato pozivamo međunarodnu zajednicu da više pažnje posveti pravima manjinskih i konstitutivnih naroda. Mi smo spremni da saslušamo sve poruke koje se odnose na demokratiju i vladavinu prava, ali isto tako želimo da ukažemo na slučajeve u kojima su prava naših sunarodnika ugrožena.
Obišli ste Mostar, Sabornu crkvu i Prosvjetinu školu. Kakve utiske nosite iz Mostara?
Oduševljen sam načinom na koji se ovdje čuva srpsko ime i prezime, kao i srpski nacionalni identitet. Svjestan sam problema sa kojima se suočavaju naša udruženja, a posebno Srpsko prosvjetno i kulturno društvo „Prosvjeta“, kao i izazova i pritisaka kojima su izloženi. Upravo zbog toga sve ono što je do sada urađeno zaslužuje veliko poštovanje i pažnju svih nas u Srbiji. Posebno mi je bilo dragocjeno da čujem koji su prioriteti u njihovom radu. Tokom ove posjete kreirali smo određenu agendu buduće saradnje i vjerujem da ćemo se veoma brzo ponovo sastati kako bismo započeli realizaciju konkretnih ideja.
Prosvjetina škola je jedan od najboljih primjera rada na očuvanju srpskog identiteta u Mostaru. Veoma mi je drago i što je Srpsko kulturno i prosvjetno društvo „Gusle“ ponovo pokrenulo folklornu sekciju, jer je folklor važan dio našeg identiteta i tradicije. To su oblasti kojima ćemo u narednom periodu posvetiti dodatnu pažnju. Razgovarali smo i o ekonomskoj podršci i siguran sam da će se i ta pitanja uskoro naći na dnevnom redu.
Kada je riječ o Srpskoj pravoslavnoj crkvi, ona se suočava sa brojnim problemima i izazovima. Prošla je kroz veliku golgotu tokom devedesetih godina, pa mi je posebno značilo što smo obišli više svetinja, a naročito Sabornu crkvu u Mostaru, za koju se iskreno nadam da će biti u potpunosti obnovljena. Posjetili smo i pravoslavno groblje u Bjelušinama, kao i grob Alekse Šantića. Sve su to mjesta od velikog značaja za naš narod i njegovu istoriju.
Moram reći da sam istinski oduševljen. Ne nužno svim onim što sam vidio kada je riječ o stanju u kojem se naš narod nalazi, ali jesam načinom na koji ovdašnji Srbi čuvaju svoj identitet i koliko ponosno nose srpski grb u svom srcu.
Tu smo, prije svega, zbog naše djece, koja sa mnogo ljubavi i iskrene privrženosti pristupaju svemu što je dio njihovog identiteta. Želimo da ih rasteretimo problema sa kojima se suočava naš narod u regionu, ali istovremeno ne želimo da važne stranice naše istorije, kulture i tradicije padnu u zaborav. Zbog toga smatram da je izuzetno važno da ljubav prema srpskom narodu, kulturi i državi prenesemo na buduće generacije.
Postoji li institucionalna saradnja sa institucijama Republike Srpske kada je u pitanju podrška Srbima u Federaciji BiH, Republici Srpskoj i regionu?
Sarađujemo na više nivoa, a takva saradnja predviđena je i zaključcima Svesrpskog sabora održanog u junu 2024. godine, kada su definisani pravci zajedničkog djelovanja. Uprava za saradnju s dijasporom i Srbima u regionu ostvaruje veoma dobru saradnju sa ministrom Goranom Selakom, kao i sa Zlatanom Klokićem, koji je nadležan za pitanja dijaspore u Republici Srpskoj. Vjerujem da ćemo u narednom periodu tu saradnju dodatno unaprijediti. Danas smo razgovarali o zaštiti imovine Srpske pravoslavne crkve i srpskog naroda u Federaciji BiH i upravo su to dvije od ključnih adresa sa kojima sarađujemo po tom pitanju. Biće riječi i o ekonomskim temama, kao i o finansiranju projekata. Već imamo potpisan protokol o saradnji sa Investiciono-razvojnom bankom Republike Srpske, a planirano je i organizovanje zajedničkih konferencija. Jedan od prioriteta biće organizovanje aktivnosti i u Mostaru i drugim mjestima u Federaciji BiH gdje živi srpski narod.
Prirodno je da Srbija i Republika Srpska blisko sarađuju. Smatram da je to snažna poruka našem narodu u dijaspori i regionu da institucije Srbije i Republike Srpske, zajedno sa Srpskom pravoslavnom crkvom, žele da budu oslonac, podrška i partner svojim sunarodnicima, gdje god oni živjeli.
Koje su najvažnije mjere i aktivnosti Uprave koje su usmjerene prema dijaspori i Srbima u regionu?
Kroz konkurse i projektne aktivnosti definisali smo oblasti kojima želimo da posvetimo posebnu pažnju. Istovremeno smo odredili i najvažnije datume i događaje koje treba njegovati kroz kulturu sjećanja i zajedničke aktivnosti.
Za nas je važno da se u martu govori o martovskom pogromu na Kosovu i Metohiji i da se obilježava 17. mart. Takođe, značajno je obilježavanje 24. marta, dana početka NATO agresije na Saveznu Republiku Jugoslaviju, kao i 22. aprila, Dana sjećanja na žrtve genocida u Jasenovcu. Poseban značaj ima Vidovdan, koji je ujedno i Dan dijaspore, zatim Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave u septembru, kao i 11. novembar i drugi važni datumi iz naše istorije.
Trudimo se da podržimo i brojne druge projekte, a posebno nam je važna saradnja sa srpskim školama i dopunskim školama u dijaspori.
U narednom periodu planiramo otvaranje novih odjeljenja srpskih škola. Počećemo sa radom u Argentini, nastavili smo aktivnosti u Australiji, dok u Sjedinjenim Američkim Državama već duže pružamo podršku postojećim programima. U Kanadi smo osnovali prvu srpsku pravoslavnu školu u blizini Toronta i posebno sam ponosan što obilježava prvu godinu uspješnog rada. Našu pažnju želimo da usmjerimo prema najmlađima, jer vjerujemo da upravo njima treba prenijeti ljubav prema srpskom jeziku, kulturi, istoriji i tradiciji.
Važan segment našeg rada jeste i ekonomsko osnaživanje naših sunarodnika. Potpisali smo protokol o saradnji sa Privrednom komorom Srbije i već smo organizovali niz konferencija posvećenih ekonomskim temama. Počeli smo sa predstavljanjem sistema i podsticajnih mjera Republike Srbije koje su namijenjene povratnicima, ali i Srbima iz dijaspore koji žele da investiraju u Srbiju. Posebnu pažnju posvetićemo i ljudima koji se vraćaju u Srbiju, jer je sve veći broj onih koji donose odluku da život nastave u svojoj matičnoj zemlji. U narednom periodu ozvaničićemo i saradnju sa Ministarstvom za brigu o selu. Možda je još rano govoriti o svim detaljima, ali vjerujem da će rezultati te saradnje biti veoma konkretni i korisni za naše sunarodnike u dijaspori.
Djelujemo na više frontova istovremeno. Naš cilj je da razgovaramo sa ljudima, saslušamo njihove potrebe i pokušamo da pomognemo gdje god je to moguće. Prije svega želimo da pošaljemo poruku da naši sunarodnici imaju snažnu podršku Vlade Republike Srbije.
Želimo da opravdamo povjerenje koje naši ljudi ukazuju institucijama Srbije i predsjedniku Aleksandru Vučiću, te da kroz konkretne mjere i projekte pokažemo da to povjerenje nije uzaludno. Svjesni smo svih izazova sa kojima se naši sunarodnici suočavaju. Svjesni smo da danas nije lako biti Srbin u Federaciji BiH, ali smo istovremeno veoma ponosni na sve što naši ljudi čine kako bi sačuvali svoje ime, prezime, jezik i identitet.
Zato želimo da naglasimo da danas nema važnijeg pitanja od srpskog jedinstva. Pozivamo sve naše sunarodnike, ma gdje živjeli, da budemo jedinstveni kada je riječ o najvažnijim nacionalnim pitanjima, jer samo zajedništvom možemo obezbijediti opstanak i napredak našeg naroda u budućnosti.
