Saborni hram Svete Trojice u Mostaru jedan je od najznačajnijih pravoslavnih hramova u Hercegovini, sa istorijom koja odražava i uspone i stradanja srpskog naroda u ovom gradu.
Ovaj hram odražava složenu istoriju grada na Neretvi, od perioda duhovnog i kulturnog procvata, preko ratnih razaranja, do dugog i strpljivog procesa obnove koji i danas svjedoči o snazi vjere i zajedništva.
Hram je izgrađen u periodu od 1863. do 1873. godine i ubrzo je postao duhovno i kulturno središte pravoslavnih vjernika u Mostaru. Više od jednog vijeka bio je jedan od najreprezentativnijih sakralnih objekata u Hercegovini.
Tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata 1992. godine, teško je oštećen u granatiranju, a njegovi ostaci godinama su bili izloženi propadanju. Obnova Sabornog hrama Svete Trojice zvanično je započela 2010. godine i traje do dan dana.
O tim događajima, obnovi Sabornog hrama, zajednici i životu u Mostaru, ali i međureligijskom dijalogu za portal “Katera” govori je starješina ovog hrama, otac Duško Kojić.
Obnova Sabornog hrama, prema njegovim riječima, pitanje je dostojanstva, a ne samo građevine, jer to nije projekat već svjedočanstvo da jedan narod ima pravo na svoje postojanje.
Hram je nekada srušen da bi se izbrisalo prisustvo, a danas se obnavlja kako bi se to prisustvo potvrdilo.
Za Srbe u Mostaru, ističe naš sagovornik, on nije samo simbol, on je uslov opstanka.
Otac Kojić je istakao da služiti u Mostaru znači biti na mjestu gdje se svaka riječ i svako djelo mjere drugačije.
– Ovdje ništa nije formalno, sve je duboko i stvarno. Svakog dana osjećaš odgovornost ali i smisao. Kada vidite djecu u Prosvjetinoj školi, ljude koji dolaze na bogosluženja ili one koji se odazovu humanitarnim akcijama, onda znate da vaš trud ima smisla. Kao i sama sveštenička služba, to je poziv koji traži cijelog čovjeka.
To je krst, ali i velika čast – istakao je on.
Obnova hrama, naglašava, traje dugo, predugo, što kod ljudi stvara i strpljenje, ali i opravdanu zabrinutost.
Zato je važno reći, dodaje, da ovaj proces mora dobiti novu snagu i jasniju dinamiku.
– Podrška Republike Srpske i Srbije je značajna i vidljiva, kao i učešće Grada Mostara, ali je vrijeme da se snažnije uključe i drugi nivoi vlasti, Kanton FBiH i svi koji nose odgovornost za ovaj prostor. Ovo nije pitanje jedne zajednice, nego pitanje kulturne i istorijske pravde – rekao je on.
Na pitanje može li obnova biti simbol novog početka i pomirenja, sveštenik Kojić je istakao da može, ali samo ako je prati iskrena volja, jer se pomirenje ne gradi deklaracijama, nego konkretnim djelima.
– Hram ne poziva na podjele, nego na susret. I baš zato njegova obnova nosi snažnu poruku: da je moguće graditi, čak i tamo gdje se nekad rušilo. Ako želimo novi početak, onda moramo imati hrabrosti da ga zajedno stvorimo – rekao je starješina Kojić.
Danas se hram vraća tamo gdje mu je oduvijek bilo mjesto, u samo srce duhovnog života Mostar, a pravoslavna zajednica, iako malobrojna, ostaje živa, organizovana i istrajna.
Prema Kojićevim riječima, ono što imamo danas možda je skromnije, ali je iskreno i čvrsto, jer Srbi u Mostaru ne traže mnogo – traže pravo da budu ono što jesu.
– Posebno bih istakao rad Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva „Prosvjeta“ i Srpskog pjevačkog i kulturno umjetničkog društva „Gusle“. U organizaciji SPCO Mostar zajedno sa SPKD Prosvjeta gradski odbor Mostar organizujemo dopunsku školu za našu djecu u kojoj oni uče srpski jezik, kulturu i tradiciju. To nije samo učenje, to je borba da identitet opstane. Humanitarno društvo „Dobrotvor“ svake godine pokazuje da vjera nije riječ, nego djelo – rekao je sveštenik.
Pored toga, organizuju se brojni događaji, božićni koncert i prijem, Svetosavska akademija, „Šantićeve večeri poezije“, kao i multietničke susrete u Muzeju Saborne crkve, i sve to je živi dokazi da zajednica postoji i djeluje.
Jedan od najvažnijih projekata je, naveo je Kojić, Prosvjetina stipendija „Vladimir Ćorović“, kroz koju su podržane stotine učenika i studenata, okupljajući ih oko znanja, vrijednosti i osjećaja pripadnosti.
Ovaj projekat danas je jedan od stubova njihovog djelovanja.
– Ne samo da pomažemo mlade, nego stvaramo identitet, znanje i odgovornost prema zajednici. Mi ne čekamo bolja vremena, mi ih stvaramo – rekao je on.
Sveštenika smo pitali da ocijeni stanje međuvjerskog dijaloga u Mostaru danas.
Otac Duško je istakao da dijalog postoji, ali da mora biti snažniji i iskreniji.
– Možda nije uvijek dovoljno glasan, ali je prisutan. Kroz naše programe i susrete trudimo se da taj dijalog ne bude samo formalan, nego stvarni, kroz kulturu, kroz humanost, kroz zajedničke događaje. Mostar ima iskustvo zajedničkog života. Pitanje je imamo li danas dovoljno volje da to iskustvo oživimo – naveo je on i dodao da će Crkva će uvijek biti dio rješenja, nikada dio problema.
Saborni hram Svete Trojice je u fazi obnove koja, ističe naš sagovornik, traje dugo. Iako je završetak dugo očekivan, ostaje nada da je cilj bliži nego početak.
– Svi želimo da kažemo da će obnova biti završena uskoro, ali istina je da to „uskoro“ traje već godinama. Obnova traje dugo, ali velike stvari traže vrijeme. Nadamo se da smo bliže kraju nego početku. Zato je ovo trenutak da se stvari pokrenu odlučnije – rekao je on.
Hram mora biti završen, ne zbog prošlosti, nego zbog budućnosti.
Poruka koju se iz Mostara šalje sveštenik Kojić je da čuvamo jedni druge, da ne gubimo nadu i da ne zaboravimo da je čovjek važniji od svake podjele.
Moramo da prestanemo čekati da neko drugi popravi stvari. Kao što smo rekli u božićnoj poruci – mir počinje onda kada odlučimo da ga živimo – poručio je Kojić.
Mostar može biti grad susreta, ali to zavisi od nas.
