Odluka Srpske demokratske stranke (SDS) da ne prihvati poziv Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) da zajedno sačine „srpski tim“ u Sarajevu je očekivana uzmu li se u obzir odnosi unutar samog SDS-a, ali i spoljni faktori, koji su još od Bosićevog predsjednikovanja bitno uticali na politiku stranke.
Odluka bi bila i legitimna da Vukota Govedarica, u svom prepoznatljivom maniru, nije „izvalio“ novi gaf. Govedarica kaže da je za SDS i Republiku Srpsku u najboljem interesu da ne koaliraju sa SNSD-om, SDA i HDZ-om, zaboravivši da je SDS već u koalicionom odnosu sa SDA i HDZ-om, i to već četiri godine.
S toga je jasno da današnja poruka Glavnog odbora SDS-a nije upućena ni Čoviću ni Izetbegoviću, već Miloradu Dodiku, koga SDS istura kao lažnu političku metu.
Jasno je da Dodik, ni SNSD nisu stvarne mete SDS-a. Stvarna meta je Republika Srpska i njeno slabljenje, koje kadrovi SDS-a uspješno provode u Sarajevu prethodne četiri godine.
Potvrdu za „dobar rad“ SDS-ovih kadrova još juče je dao sam Bakir Izetbegović, koji je u moru zaključaka protiv Republike Srpske ipak našao dobro ostrvo i hvalospjev za SDS-ovog Dragana Mektića.
Da je Vukota Govedarica ozbiljan predsjednik, ozbiljne političke partije, još danas bi Mirko Šarović i Dragan Mektić napustili Savjet ministara BiH, koji i onako nema legitimitet, i time dokazali da je SDS principijelo protiv koalicije sa SDA i HDZ-om.
Ostankom u Savjetu ministara, kadrovi SDS-a samo potvrđuju da njihova politika nije politika za Republiku Srpsku, već upravo politika protiv Republike Srpske.
Da li je današnja odluka Glavnog odbora SDS-a njihov autentičan politički stav ili su oni danas, tek, samo dizali ruke – pitanje je na koje nećemo dugo čekati odgovor.
Upućeni u odnose u SDS-u tvrde da su se danas u Istočnom Sarajevu samo dizale ruke, ali da je odluka o ne učešću u „srpskom timu“ za Sarajevo donesena van stranačkih prostorija.
argumeneti.rs
