U Galeriji Centra za kulturu „Nebojša Glogovac“ u organizaciji Narodne biblioteke Nevesinje u četvrtak je održano književno veče sa akademikom Danilom Marićem. Predstavljene su njegove najnovije zbirke pripovjedaka – „Kako je Podveležac postao hadžija“, „Vrelo Bune i druge priče“, „Holivud grupa i druge priče“ i „Prva dama Amerike i druge priče“, kao i roman „Krik s jame“.
Zbirke pripovjedaka donose priče o nekadašnjem odrastanju, vrijednostima zajednice i porodice, duhovnosti. U njima su ovjekovječeni ljudi koji su bili pečat jednog vremena. Sadržane su različite teme i stilovi pripovjedanja.
Roman „Krik s jame“ govori o masovnom zločinu nad nedužnim ljudima, objašnjava psihološko stanje žrtve i zločinca. Donosi priču o tri narodnosti na malom izgladnjelom prostoru u borbi za opstanak, gdje se rađaju pojedinci krvnici, robovi svog neznanja i straha.
Autor kaže da za njega pisanje predstavlja razgovor, razgovor ljudovanje, a razgovor, druženje i ljudovanje smisao ljudskog života.
„Četiri su perioda moga dnevnog života. Djetinjstvo, radnik u fabrici, čistačica u crkvi, inženjer i direktor, i putovanja. U djetinjstvu sam se naslušao priča od staraca, zapamtio i kasnije pretočio u svoje pripovijetke. Kao fabrički radnik i čistačica, najviše sam napisao krijući se i sjedeći na klozet šolji. Kao inženjer i direktor, pisao sam u kancelariji i glumio vrijednog službenika, i slovio, kao najradniji inženjer i direktor. Imao sam bogata privatna i službena putovnja, nagledao se i naslušao svašta, i u hotelima pretakao u priče, romane, pjesme, stručne knjige“, rekao je Marić.
Posebno ističe da ga je zadivila supruga predsjednika Amerike Lora Buš, da je o njoj napisao priču “Prva dama Amerike”, koja je dospjela u Bijelu kuću i za koju je dobio Zahvalnicu predsjednika Buša. Kako kaže, kopija zahvalnice je smještena u korice knjige, zajedno sa pripovijetkom.
Za akademika Marića današnji život nema ljepotu nekadašnjeg ljudskog života, pa ni motiva za pisanje. Sa žaljenjem navodi da se danas ljudi druže sa hladnim predmetima, a ne ljudskim toplinama.
„Druže se i dosađuju sa telefonima, televizorima, automobilima, a ne ljuduju. U mom djetinjstvu, i stari i mladi, svi su živili u društvu, i svi su se zabavljali. U jednoj pripovijetki sam opisao čak 45 igara koje smo igrali, a neke od njih su – Igra puca, Loptanje, Krto, Pisak, Batina, Bobovanje, Gađanje, Gonja, Grcanje, Hodanje na rukama, Hrvanje, Kamena s ramena, Kapula, Karte, Petinjci, LJuljanje, Obruč, Penjanje, Ronjenje, Sakriva, Skok u dalj, Skok u vis, Skok u vodu, Stonoga, Tikve, Zagonetke, Živi i mrtvi“, zaključio je autor.
Recenzije o Marićevim djelima, putem video-zapisa, iznijeli su Bosiljka Grčić, Ranko Pavlović, Ilija Šaula i Zlatko Serdarević.
Danilo Marić, inženjer mašinstva, magistar tehničkih nauka i akademik književnosti, rođen je 1938. godine u Kosoru, opština Mostar.
Školovao se u Blagaju, Mostaru, Trsteniku, Sarajevu i Los Anđelesu.
Početkom rata 1992. izbjegao je iz rodnog kraja, i nakon tri godine zaustavio se u SAD, gdje je živio 23 godine, da bi se 2019. godine vratio u rodni kraj.
U ratu je izgubio dosta rukopisa, ali je njegov stvaralački opus i pored toga vrlo bogat: 17 romana, 380 pripovjedaka, 150 pjesama, jedna pozorišna drama, a pisao je i objavio i književne kritike i stručne knjige. Snimio je i oko 60 amaterskih filmova.
„Marićev rad, po mnogo čemu je nemjerljiv i neuhvatljiv, kako po kvalitetu tako i po kvantitetu, što je jedinstven primjer kod nas. Zbog današnjih vrlo nepovoljnih društvenih okolnosti, taj njegov rad nije ni blizu valorizovan u mjeri koju zaslužuje“, kaže, između ostalog, recenzent Zlatko Serdarević.
Danilo Marić je Član Srpske duhovne akademije, Udruženja književnika Srbije, Udruženja pisaca „Desanka Maksimović“ iz Toronta, Udruženja knjižnjvnika iz Šarlota, Društva pisaca BiH i Udruženja umjetnika Mostara.
Radio Nevesinje
