Promocijom prvog toma „Sabranih djela prote Marka S. Popovića Rodoljuba“ večeras su u Muzeju manastira Žitomislić završene 107. Šantićeve večeri poezije, a pred čitaoce je, nakon decenija rasutosti njegovih tekstova po starim izdanjima, časopisima i bibliotekama, ponovo vraćeno bogato stvaralaštvo jednog od značajnih srpskih sveštenika, prosvjetitelja, književnika i kulturnih djelatnika svoga vremena.
O knjizi su govorili protojerej Marko Gojačić, autor i priređivač, iguman manastira Žitomislić otac Danilo Pavlović, advokat Marija Telebak i master istoričar Petar Milošević.
Prvi tom, na 506 stranica, objedinjuje knjige koje je prota Marko Popović pisao i objavljivao od 1892. do 1925. godine. Njegovo stvaralaštvo obuhvata književne radove, pripovijetke, drame, pozorišne komade, zapise i druge tekstove, a iza njega je ostala i velika građa koja tek treba da bude sabrana i predstavljena javnosti.
Od jednog teksta do 400 pronađenih radova
Protojerej Marko Gojačić kazao je da je priča o sabiranju Popovićevih djela počela prije tri godine, gotovo slučajno, kada je u Vladičanskom dvoru u Mostaru, pronašao jedan njegov tekst objavljen u „Bosanskoj vili“ oko 1890. godine.
„Mislio sam da je možda riječ o jednom ili dva teksta vezana za njegov rad. Međutim, došli smo do toga da smo pronašli oko 400 radova prote Marka Popovića i osam knjiga štampanih od 1892. do 1925. godine“, rekao je Gojačić.
U prvi tom uvrštene su njegove već štampane knjige, dok pred priređivačima sada stoji mnogo zahtjevniji posao – priprema drugog toma, koja bi, prema Gojačićevim riječima, mogla trajati najmanje godinu i po.
U njemu bi trebalo da budu objedinjeni brojni Popovićevi radovi – propovijedi, besjede, putopisne crtice, drame, pozorišni komadi i druga građa nastajala tokom njegovog dugog stvaralačkog vijeka.
Prvi Popovićev tekst potiče još iz 1886. godine, kada je bio mladi bogoslov, a pisao je praktično do smrti 1936. godine. Njegovo stvaralaštvo tako obuhvata gotovo pola vijeka života jednog prostora i naroda – vrijeme smjene država i sistema, velikih političkih previranja, ratova, ali i snažnog prosvjetnog, crkvenog i kulturnog rada.
Gojačić je naglasio da ni drugim tomom neće biti završena priča o proti Marku.
„Postoji ideja o osnivanju fondacije prote Marka Popovića, a pripremamo i izložbu za sljedeću godinu. Trudićemo se da svake godine nešto pripremimo i da prota Marko uvijek bude među nama prisutan“, kazao je Gojačić.
Život između Crkve, knjige i naroda
Životni put Marka S. Popovića Rodoljuba bio je snažno vezan za Hercegovinu. Bio je učitelj u Stocu i Foči, a kao sveštenik služio je u Nevesinju, Konjicu i Mostaru, gdje je proveo posljednje decenije života.
Gojačić je naglasio da upravo Popovićeva djela danas pružaju sliku jednog teškog vremena i iskušenja kroz koja su prolazili i on i narod kojem je služio.
„Njegova djela zrače rodoljubljem i u tom vremenu mnogo su značila za naš narod i našu Crkvu“, kazao je Gojačić.
Dolaskom u Mostar Popović postaje dio snažnog crkvenog, kulturnog i društvenog života mostarskih Srba. U gradu na Neretvi služio je oko četvrt vijeka, bio angažovan u „Prosvjeti“, Sokolskom društvu i drugim institucijama i organizacijama tadašnjeg vremena.
„Kada gledamo iz današnje perspektive, 90 godina nakon njegove smrti, vidimo da je to čovjek koji je zaista mnogo učinio za naš narod na ovim prostorima. Gdje god je služio i živio, bio je uz narod, Crkvu i svoju pastvu i trudio se da u veoma teškim vremenima propovijeda riječ Božju“, rekao je Gojačić.
Rodoljub – ime koje je opisivalo život
O značaju njegovog djela govorila je i Marija Telebak, ističući da naziv Rodoljub uz Popovićevo ime nije bio slučajan.
Njegovo rodoljublje, naglasila je, nije se iscrpljivalo samo u ljubavi prema svom narodu i vjeri, već je podrazumijevalo obrazovanje, zajedništvo i slogu.
„On je rodoljublje ispoljavao ne samo u smislu ljubavi prema svom narodu i prema vjeri, već je rodoljublje prepoznavao i u obrazovanju i slozi među braćom“, kazala je Telebak.
Upravo zbog toga ona Popovićeva djela vidi i kao dragocjeno svjedočanstvo o svakodnevnom životu srpskog naroda u Bosni i Hercegovini.
„Veoma je značajno da se i ove generacije upoznaju sa tim kako je nekada srpski narod živio, šta je bilo presudno za njegov opstanak i na koji način se čuvalo kulturno nasljeđe“, istakla je Telebak.
Objavljivanjem sabranih djela, naglasila je, savremeni čitalac dobija priliku da ponovo „živi“ sa protom Markom, njegovim djelima i njegovom riječju.
Svjedok jednog drugačijeg Mostara
Master istoričar Petar Milošević poseban osvrt dao je na Popovićeve zapise o Mostaru, mostarskom kulturnom krugu i životu grada u vrijeme osmanske uprave i periodu koji je uslijedio nakon nje.
Upravo taj dio njegovog stvaralaštva Popovićevom djelu daje i značaj istorijskog izvora. Kroz njegove zapise ne upoznaje se samo autor, nego ljudi, događaji, običaji i društvene prilike vremena koje je danas od nas udaljeno više od jednog vijeka.
Popović je pripadao epohi u kojoj je Mostar izrastao u izuzetno snažno središte srpskog književnog, prosvjetnog i kulturnog života, čiji su najprepoznatljiviji predstavnici bili Aleksa Šantić, Svetozar Ćorović i Jovan Dučić.
Oko njih i časopisa „Zora“, pokrenutog 1896. godine, oblikovan je čuveni mostarski književni krug, koji je ostavio trag daleko izvan granica Hercegovine. Upravo je „Zora“ svojevremeno pozitivno vrednovala i stvaralaštvo prote Marka Popovića.
Ta veza dobila je posebnu simboliku upravo na ovogodišnjim Šantićevim večerima poezije. Manifestacija je otvorena obilježavanjem 130 godina od pokretanja „Zore“, a završena predstavljanjem sabranih djela čovjeka čiji je rad taj časopis prepoznao prije više od jednog vijeka.
Srpska kultura u Mostaru je živa
Predsjednica SPKD „Prosvjeta“ – Gradski odbor Mostar Sanja Bjelica Šagovnović kazala je da su tokom deset dana 107. Šantićevih večeri poezije održani programi na visokom kulturnom nivou – od pjesničkih večeri i promocija knjiga do pozorišnih predstava i izložbi.
Posebno je izdvojila obilježavanje 130 godina od osnivanja „Zore“, jubileja značajnog za Mostar i srpsku kulturu, kao i predstavljanje šestog toma Sabranih djela Alekse Šantića.
„Kroz ovu manifestaciju ne samo da čuvamo sjećanje na lik i djelo našeg velikog pjesnika i njegovih savremenika, nego čuvamo i svoj identitet i kulturu. Ono što je još važnije jeste da svake godine pokazujemo da je srpska kultura u Mostaru živa i donosimo nove sadržaje i nove vrijednosti – nove izložbe i knjige“, kazala je Bjelica Šagovnović.
Ovogodišnje Šantićeve večeri tako su, na svojevrstan način, zatvorile krug. Počele su podsjećanjem na „Zoru“ i generaciju koja je Mostar učinila jednim od važnih kulturnih središta svoga vremena, a završile u Žitomisliću vraćanjem među čitaoce jednog njihovog savremenika i čovjeka čiji su život i stvaralaštvo duboko utkani u istoriju Hercegovine.
Prvi tom „Sabranih djela prote Marka S. Popovića Rodoljuba“ objavio je „Vidoslov“, izdavačka djelatnost Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske. Djelo ima književnu, istorijsku, duhovnu i dokumentarnu vrijednost, a njegovim objavljivanjem građa koja je decenijama bila rasuta ponovo postaje dostupna čitaocima.
Prota Marko Popović iza sebe je ostavio stotine tekstova, ali možda njegov život i odnos prema vremenu u kojem je živio najbolje sažima naslov jednog od njegovih djela – „Sve za narod“. Sav novac od prodaje „Sabranih djela prote Marka S. Popovića Rodoljuba“ biće utrošen za popravak spomenika supruge prote Marka S. Popovića Rodoljuba u groblju Bjelušine.
Devedeset godina nakon njegove smrti, njegova riječ ponovo se vratila u Hercegovinu i Mostar – među narod kojem je služio i kojem je pripadao.
