Pravoslavni hrišćani obilježavaju Vaskrsenje Isusa Hrista, praznik koji simbolizuje pobjedu života nad smrću. Vaskrs se proslavlja uz tucanje jajima, svečanu trpezu i stare običaje… Na Vaskrs ustanite rano, i nemojte na spavanje prije ponoći!
Vaskrs je najveći hrišćanski praznik, kojim se obilježava dan kada je Isus Hristos vaskrsao iz mrtvih.
Praznuje se tri dana, svake godine pada na drugi datum, ali uvijek u nedjelju. Slavi se prve nedjelje poslije punog mjeseca nakon proljetne ravnodnevnice. Pravoslavni Vaskrs ne može da se praznuje istog dana ili prije Pashe (jevrejski pokretni praznik).
Prema crkvenom učenju, Isus je razapet u petak, subotu je preležao u grobu, u Josifovom vrtu, a u nedelju zorom osjetio se snažan zemljotres i anđeo Božji sletio je na grob. Stražari koji su čuvali grob u strahu su popadali kao mrtvi, a Isus je vaskrsao.
Na Vaskrs je, prema verovanju, prvo Marija Magdalena srela Hrista, a potom se on ukazao i svojim učenicima. Samo učenik Toma, koji je bio odsutan, nije odmah poverovao da je Hristos vaskrsao, pa je morao lično da se uvjeri. Otuda u narodu izraz “nevjerni Toma”.
Običaji
Svuda je običaj da domaćica rano budi ukućane da se umiju vodom u kojoj su potopljeni drenak, zdravljak, bosiljak i crveno jaje. Za Vaskrs valja ustati rano ujutro, a ne treba ići na spavanje prije ponoći. Vjeruje se da ko legne prije ponoći, do narednog Vaskrsa biće pospan i lijen.
Djecu valja dotaći crvenim jajetom da budu rumena i zdrava cijele godine. Prvo ujutru treba pojesti vaskršnje jaje, a potom ići na jutrenje.
U Rusiji je običaj da ko okasni na jutrenje, poliju ga vodom ili ga bace u rijeku. U nekim selima južnog Banata, Bačke i Srema, po ulicama gdje je prolazila litija palili su vatre ili svijeće u prozorima.
Porodični ručak
Na Vaskrs je porodica odlazila u crkvu na svetu vaskršnju službu.
Posle službe narod se međusobno pozdravljao: “Hristos vaskrse!” i “Vaistinu vaskrse!” Pozdrav je nekada bio uobičajen sve do Spasovdana (narednih 40 dana), a danas je uobičajeno da tako pozdravljamo na Pobusani ponedeljak i na Vaskršnji utorak.
Kad se iz crkve porodica vrati kući, domaćin pali svijeću, uzima kadionicu i tamjan, kadi sve ukućane na molitvi, a onda predaje kadionicu mlađem da on kadi cijelu kuću. Ukoliko nije umio da otpeva vaskršnji tropar, naglas bi čitao Očenaš. Posle zajedničke molitve ukućani bi ponovo jedni drugima čestitali Vaskrs i sjedali bi za svečano postavljenu trpezu.
Na stolu je ukrašena činija sa ofarbanim jajima kojima se gosti i domaćini između sebe kucaju: vrh u vrh, a posle “šotku” u “šotku” (dno jajeta). Onaj ko pobjedi, uzima jaje protivnika.
U nekim krajevima Srbije, pobjednik čije jaje ostane cijelo razbija ga sebi o čelo uz reči: “Hristos vaskrse!”, a ostali mu odgovaraju: “Vaistinu vaskrse!”
