Kažu da ljubav ne poznaje granice, navike i običaje… Rijetkost je da mladi parovi danas za budućnost biraju život na selu, a pravi fenomen je da mlada iz Beograda dođe u malo hercegovačko selo.
Predraga i Aleksandru spojila je, kažu sudbina, ali i zajednička ljubav prema narodnoj epskoj poeziji. Iako tek dvadesetpetogodišnjak, Predrag je među narodnim guslarima već poznat kao autor lijepih desetaračkih i osmeračkih pjesama, dok Aleksandra, odgajana u tradicionalnoj porodici iz Šumadije, takođe voli gusle.
Zaiskrilo je prilikom slučajnog susreta na festivalu gusala u Beogradu, gdje je Aleksandra i živjela.
Aleksandra ističe da Predrag nije bio kao drugi momci koje upoznaju beogradske djevojke, bio je drugačiji od drugih.
Osam mjeseci trajala je veza na daljinu. Naime, Aleksandra je dobrovoljno služila vojsku šest mjeseci, pa je, eto, umjesto mladić djevojci, djevojka mladiću pisala iz vojske. Iako je dobila i posao u Gardi Srbije, Hercegovac je odlučio: ova se prilika ne propušta, prosidba je obavezna, i to kako nalažu običaji.
“Dao sam joj jabuku i rekao ako uzmeš jabuku, onda se ja pitam, a ako odbiješ, ti si glavna, i ona je uzela jabuku”, kaže Predrag Јaničić.
Isprošenu mladu Predrag je odmah poveo iz Beograda u svoje selo, i tek usput obavijestio porodicu. Da sve bude kako treba, dao joj je i instrukcije da u kuću uđe desnom nogom i poljubi desni dovratnik, kao i djeda u ruku.
Niko se u Podvorima nije nadao da će “devojka iz grada” tako brzo i lako prihvatiti običaje i život na selu, a ponajmanje svekar i svekrva. Sada kažu da su prezadovoljni: majka Slavka što je dobila pomoćnicu u domaćinstvu, a otac Tole što je dobio kćerku koju nije imao.
Roditelji bi još jedino željeli da mladoženja makar dobije neki posao, jer znaju kako je teško podizati porodicu samo od rada na zemlji.
“Prosto je nevjerovatno kako se dobro s nama privikla, kao da je s nama oduvijek…”, kaže Predragov otac Tole Јaničić.
“Svima je neobično, eto, Trebinjke neće na selo, a ja sam iz Beograda došla i svi se čude što radim sve poslove, pa ako i ne znam, želim da naučim”, dodaje Aleksandra.
Čim prođe post, eto i svadbe. Njihovo vjenčanje, koliko znaju, biće prvo održano u mjesnoj crkvi nakon Drugog svjetskog rata. Pa, mladenci srećno!
RTRS
