Vladika Grigorije: U Prebilovcima slavimo pobjedu nevinih i čistih nad krvoločnim i zlim

U Hramu Hristovog Vaskrsenja u Prebilovcima služena je ​Sveta arhijerejska liturgija i pomen za 4.000 Srba iz ovog stradalničkog mjesta i donje Hercegovine koje su ubile ustaše u Drugom svjetskom ratu.

Liturgiju i pomen služili su Njegovo preosveštenstvo episkop zahumsko-hercegovački i primorski Dimitrije i Njegovo preosveštenstvo episkop dizeldorfski i njemački Grigorije.

Liturgiji je prisustvovao i episkop bihaćko-petrovački i rmanjski Sergije.

Vladika Grigorije je u besjedi rekao da se danas na tome svetom mjestu sjetio priče Ive Andrića „Aska i Vuk“. Vladika Grigorije je podsjetio da je malo jagnje iz priče igralo zanosno i dugo sve dok nisu došli pastiri da je spasu od krvoločnog vuka.

„Prije 80 godina u ovom selu, mala dječica kao jaganjci na ovim livadama sa svojim majkama, očevima i bakama radili su ili su se igrali, ali vukovi nisu čekali da oni svoju igru završe, nego su skočili i na najkrvoločniji način ih ubili i onda su da bi sakrili trag bacili ih u jame, a pastira niotkuda“, rekao je vladika Grigorije.

Podsjetio je na to da su 40 godina nakon pokolja u Prebilovcima „došli pastiri“ i iz zloglasnih jama izvadili kosti ubijenih Prebilovčana.

„Kada smo pomislili ipak su ovčice i jaganjci spaseni onda su opet došli vukovi, ljuti i rasrđeni što su njihova nedjela otkrivena i onda su njihove bijele kosti minirali i nije ni to bilo dovoljno nego su ih nastojali zatrpati nečistoćom i smećem, a pastira niotkuda. Onda je Bog, pastir dobri, učinio da nakon svega toga siđe ova crkva na te kosti i da ih vaskrsne i pokaže da stari olinjali vuk mora da umre. Stari olinjali vuk koji je u ovom slučaju simbol smrti i onaj koji donosi smrt ovdje više nema šta da traži. Smrt ovdje više nema nikakvog udjela. Ove ovčice su spašene i zato su one svete i zato su tako bijele i čiste jer su se više puta u svojoj krvi okupale, više puta stradale i pokazale da vrijeme koje je proteklo nije ništa strašno ako na kraju dođe pastir dobri“, rekao je vladika Grigorije dodavši da i danas tu priču možemo da osjetimo.

Grigorije je podsjetio da i danas treba da idemo sa sviješu u svijet da smo ovce koje idu među vukove, sa sviješću da nije dovoljno da budemo samo bezazleni, nego da budemo i mudri, sa sviješću da je moguće da brat ustane na brata i otac na sina, i djeca na roditelje i da se toliko izbezume da postanu vukovi.

„Da uvijek pazimo i čuvamo se. Jer može čitava jedna zajednica i čitav jedan narod na upadne u obmanu kako smo mi jednom…I u našem narodu ima i bijelih i crnih vukova , a i u drugim narodima ima i jaganjaca i ovaca. Zato je važno da na ovom mjestu svetom, mjestu svijetlom, mjestu  pokajanja i mjestu vaskrsenja uvijek slavimo pobjedu nevinih i čistih, čega su simbol jaganjci i ovce, nad krvoločnim i zlim, čega je simbol vukovi. Da Bog dadne da ova djeca rastu, da se mi okupljamo na ovom ognjištu na kome nas ne griju drva ni vatra nego blagodat svetih mučenčikih kostiju“, zaključio je vladika Grigorije.

Vladika Grigorije koji je sa sveštenstvom izgradio hram u Prebilovcima je rekao da se u tom mjestu svake godine osjeća bolje i radosnije i da se ta radost povećava jer je izgradnja Prebilovaca bila Božje djelo.

Vladika Dimitrije rekao je da kosti mučenika javljaju spasenje, vaskrsenje  i blagodat Božiju.

„Danas je višestruka radost, raduju se i Prebilovački mučenici sa nama. Raduje se i vladika Atanasije koji je bio na prvom obretenju moštiju Prebilovačkih mučenika zajedno sa patrijarhom Pavlom. Tu nam je i vladika Grigorije koji je najzasužniji da se ovaj sada hram ovdje nalazi…“, rekao je vladika Dimitrije.

Vladika Dimitrije je rekao da Hrišćani uvijek trebaju ustrajati u životu, da su tu suze, znoj i napor, ali da iznad svega treba biti otvorenost za blagodat Božju.

Paroh čapljinski Marko Gojačić zahvalio se bratstvu Ekmečić koji su kumovi slave, te najavio da naredne godine slavu preuzima porodica Ždrakanović.

„Dolazite uvijek u ovaj hram i uvijek slavimo Prebilovačke mučenike, ne samo danas već svake nedjelje. Dođite i pređite prag ovoga hrama jer prelazak praga ovoga hrama treba da bude ispunjen, ljubavlju, praštanjem i molitvom jer je Božje htijenje da se ne sjećao smrti već da uvijek slavimo vaskrsenje“, poručio je paroh Gojačić dodajući da dolazak u Prebiovce znači nezaboravak mučenika, a služba njihovo slavlje.

Gojačić je pozdravio oca Pavla i igumaniju Serafimu iz manastira Jasenovac.

„Oni su zajedno sa nama na mučeničkom polju, polju stradalnom, polju krsta i golgote, ali i polju vaskrsa. Oni su prije dvije godine u kivotu ponijeli Prebilovačke mošti u manastir Jasenovac, a prošle godine te su mošti miomirisale i vladika Atanasije je dio tih mošti donio u ovaj hram da budu zajedno sa svim moštima i da budu naši zapisnici i da ih se uvijek sjećamo i sa ljubavlju, praštanjem i molitvom prelazimo prag ovoga cvijeta Hercegovine. Izgradnjom ovoga hrama Hercegovina je krunisana, a krvlju natopljen hercegovački kamen je dobio svoju vječnu dimenziju“, rekao je Gojačić.

Liturgiji su uz mnogobrojni narod iz Hercegovine i regije, prisustvuju direktor Republičkog sekretarijata za vjere Dragan Davidović, poslanici u Predstavničkom domu parlamenta BiH Snježana Novaković Bursać i Ljubica Miljanović, konzul Srbije u Mostaru Marija Bakoč, zamjenik predsjednika Gradskog vijeća Mostara Velibor Milivijević, načelnik opštine Gacko Ognjen Milinković, načelnik Opštine Istočni Mostar Božo Sjeran, igumanija manastira Jasenovac Serafima.

Liturgiji su prisustvovali i predstavnici kluba „Noćni vukovi“.

Molitveno sjećanje održava se na praznik Svetih prebilovačkih i donjohercegovačkih mučenika, u okviru centralnog dana obilježavanja 80 godina od njihovog stradanja.

Prebilovci kod Čapljine simbol su stradanja srpskog naroda na ovim prostorima. U ovom selu su 1941. godina stradale cijele porodice. Ustaše su ubile i bacile u jamu u Šurmancima više od 850 Prebilovčana, najviše žena i djece. Ovaj zločin je u bivšoj Jugoslaviji prikrivan, a 1961. godine jame u koje su bacani Srbi su zabetonirane.

Otkopavanje 13 jama počelo je 1990. godine, a kosti više od 4.000 Srba 4. avgusta 1991. godine su sahranjene pored hrama u Prebilovcima.

Ovo mjesto je spaljeno i u junu 1992. godine, kada su tokom ofanzive “Čagalj” pripadnici HOS-a i HVO-a upali u selo kada je i minirana spomen-kosturnica.

Po povratku Srba u Prebilovce poslije 2000. godine, ostaci kostiju Prebilovačkih novomučenika su sakupljeni i sahranjeni u obnovljenoj kripti Hrama Vaskrsenja Hristovog.

Prethodni članakKilometarske kolone na Horgošu, čeka se i po četiri časa
Naredni članakDodik: O čemu priča Bakir Izetbegović!?