Dok se najveći grad na Neretvi, s jedne strane, u krugovima međunarodne zajednice predstavlja kao svijetli primjer multietničkog i multireligijskog prostora, dotle gotovo neprekidno tinjaju napetosti i tenzije koje su posljednjih dana izražene zbog pitanja legalnosti izgradnje Hrvatskog narodnog kazališta. Tako je i Klub Bošnjaka zatražio nezavisnu reviziju kompletne dokumentacije izgradnje zgrade, a o svemu tome u intervjuu za Avaz govorio je gradonačelnik Mostara, Mario Kordić, koji ističe kako mu je žao što se ova tema već neko vrijeme stavlja u fokus kada je riječ o Mostaru.
Kako komentarišete to što se legalnost izgradnje zgrade Hrvatskog narodnog kazališta ponovo našla u žiži javnosti?
– Meni je važno da javnost razumije kako se zgrada HNK Mostar ponovno našla u žiži javnosti zato što određeni pojedinci i interesno-politički krugovi u Mostaru umjetno kreiraju problem gradnje zgrade HNK, kako bi posredstvom tog „problema“ ostvarili neke svoje političke, nacionalističke, finansijske i druge ciljeve i interese koje ne mogu ostvariti ako Grada Mostar normalno funkcioniše i ako proces izgradnje međunacionalnog povjerenja i saradnje, u prvom redu između Bošnjaka i Hrvata, daje pozitivne rezultate.
U četiri godine prethodnog mandata, saradnjom hrvatskih i bošnjačkih političkih predstavnika, Mostar je od „grada slučaja“ počeo postajati „gradom primjerom“ izgradnje međunacionalnog povjerenja i obostrano korisne saradnje. Nije to samo mišljenje gradonačelnika, već svih dobronamjernih i odgovornih ljudi u BiH, ali i unutar međunarodne zajednice, kao i njenog prvog čovjeka Kristijana Šmita koji je to kazao u svom izvještaju u UN-u u New Yorku. Riješili smo mnoštvo višegodišnjih, čak i višedecenijskih problema, realizirali desetke vrlo uspješnih projekata, od spajanja komunalnih preduzeća i uređenja grada do aktiviranja Aerodroma, itd. Nekima takvo stanje, očito, ne odgovara pa i problematizovanjem zgrade HNK ponovno od Mostara preko tog, navodnog slučaja, žele napraviti „grad slučaj“. U tomu sigurno neće uspjeti jer sasvim sigurno naši sugrađani vide i osjećaju kakvu politiku lično vodim već četiri godine i sigurno osjećaju da je meni svaki dio Mostara jednako važan.
Populizam i politikanstvo
Ako se zgrada radi na osnovu valjane dokumentacije, zbog čega je onda Klub bošnjačkih vijećnika u Gradskom vijeću Mostara zatražio nezvisnu reviziju cjelokupne dokumentacije o izgradnji tog objekta, a prethodno su to zatražile i nevladine organizacije poput “Mostarskog kruga”?
– Žao mi je da se klub Bošnjaka u Gradskom vijeću okrenuo populizmu i politikanstvu umjesto povjerenju u institucije Bosne i Hercegovine. Vrlo detaljno i argumentovano obrazloženje ovoga „problema“, na 12 stranica, upućeno je od HNK Mostar na adrese OHR-a, medija, te nosilaca najviših izvršnih i zakonodavnih funkcija. Obrazloženje je odgovor HNK na „Mostarsko upozorenje“ upućeno od fantomskog „Mostarskog kruga“, privatne „udruge“ Safeta Oručevića. Nažalost, koliko znam, niti jedan medij u Sarajevu nije objavio to obrazloženje. U odgovoru HNK, koji se lako može pronaći na internetu, između ostalog, navodi se kako je, zbog sumnje u legalnost dokumentacije za gradnju HNK, pred Kantonalnim tužilaštvom, od tadašnjeg predsjednika Gradskog vijeća Grada Mostara bila podignuta krivična prijava. Nakon što je provelo sve istražne radnje analize dokumentacije i saslušanja svjedoka, Tužilaštvo je 30. 3. 2023. godine donijelo Naredbu o neprovođenju istrage s detaljnim obrazloženjem o utvrđenim činjenicama i razlozima za donošenje navedene odluke te zbog izostanka pritužbe taj predmet proglasilo okončanim. Nakon toga, bez saglasnosti Gradskog vijeća Grada Mostara i na moje izričito protivljenje, Javni gradski pravobranilac u ime Grada Mostara podnosi tužbu protiv HNK na Opštinskom sudu u Mostaru. U sklopu tužbe, pravobranilac traži mjeru osiguranja hitne obustave gradnje. Opštinski sud, 11. 9. 2023. godine donosi Rješenje kojim odbija mjeru. Pravobranilac se žali, a Kantonalni sud, 18. 10. 2023. godine, odbija žalbu i potvrđuje rješenje Opštinskog suda. S jedne strane, imamo zahtjev za „neovisnom“ revizijom, a s druge, presude tri pravosudna tijela i jedan sudski proces koji još traje.
– Donošenje regulacijskog plana, posebno u sredinama poput Mostara, iznimno je osjetljivo i zahtjevno, ne samo stručno, nego i političko pitanje. Da nije tako, regulacijske planove donosila bi neka stručna vijeća, a ne Gradsko vijeće Grada Mostara. O političkoj težini regulacijskih planova svjedoči i činjenica kako je za njihovo donošenje u Gradskom vijeću potrebna ne obična, nego dvotrećinska većina. S napomenom da je dvotrećinska većina potrebna samo u Mostaru i niti u jednom drugom gradu u BiH. Svjesni tih činjenica, mi smo i donijeli odluku o pokretanju izmjena Plana Centralne zone u drugoj polovici 2023. Detektirali smo problem, odredili smjer u kojem treba ići i počeli raditi na stvaranju društvenih i političkih uslova za donošenje toga plana, u prvom redu izgradnje političkog i nacionalnog povjerenja između Hrvata i Bošnjaka kroz realizaciju obostrano korisnih projekata u Gradu Mostaru. Kada se za to steknu neophodni uslovi, Gradsko vijeće će usvojiti izmjene i ovog regulacijskog plana, kao što je, u proteklom mandatu, usvojilo izmjene i 15 drugih planova.
Lokacija za Mevlanu
U toj centralnoj zoni i Islamska zajednica Mostar namjerava graditi Interkulturni centar Mevlana, a što im se, zapravo, osporava. Zbog čega?
– Ne radi se o tomu
eda Islamska zajednica želi graditi Mevlanu u centralnoj zoni, radi se o tomu da žele graditi Mevlanu na gradskom zemljištu pored trenutne zgrade HNK. Naime, centralna zona je znatno šira od onoga kako se želi predstaviti. Mevlana se može izgraditi u centralnoj zoni, to nije sporno. Štoviše, lično sam za Mevlanu predložio lokalitet u Centralnoj zoni, u samom centru Centralne zone, reklo bi se, samo 50 metara udaljen od HNK, ali izvan obuhvata Regulacijskog plana. Lokacija na kojoj IZ Mostar želi graditi Mevlanu, dio je obuhvata Regulacijskog plana koji je za taj dio grada donijele ondašnje opštinsko vijeće Opštine Mostar. Tim planom, na toj lokaciji nije predviđena Mevlana, nego gradski trg. Pored toga, od osnivanja gruntovnice i katastra u Mostaru 1884. godine, IZ se, u gruntovnim i katastarskim knjigama, nigdje i nikad ne navodi, bilo kao vlasnik, ili posjednik predmetne čestice. U navedenim knjigama, takođe, nigdje i nikad se ne navodi naziv „Lakišića harem“ za predmetni lokalitet, niti za neku od njegovih katastarskih čestica. Dakle, mi nismo protiv izgradnje Mevlane, samo tvrdimo da u postojećim okolnostima Mevlana ne može dobiti saglasnost za gradnju na lokalitetu koji Regulacijskim planom nije predviđen za tu namjenu. Za dobivanje dozvole na lokaciji na kojoj IZ Mostar insistira potrebno je donošenje novog Regulacijskog plana s „ucrtanom“ Mevlanom na toj lokaciji, a za donošenje tog novog plana nužna je dvotrećinska podrška u Gradskom vijeću.
Nerijetko se u posljednje vrijeme u javnom prostoru govori o tome da su Bošnjaci u Mostaru marginalizovani. Kako odgovarate na to?
– U Mostaru niko ne može biti marginalizovan. Naime, pravilima je definisano da se niti jedan važan dokument ne može usvojiti bez predstavnika Hrvata, Bošnjaka i Srba. Lično nisam nikada ulazio u brojanje krvnih zrnaca i nije mi ljudska ni politička agenda dijeliti ljude. Ipak, kada se pojavi ovakva teza od ljudi koji su svoj radni vijek proveli i opstali na podjelama, onda imam potrebu tome se oštro suprotstaviti. Naravno argumentovano i s činjenicama. Istine radi, Mostar je doživio promjene i migracije stanovništva tokom ratnih stradanja i kada usporedimo podatke iz predratnog vremena i danas moglo bi se zaključiti da su Hrvati marginalizovani. Naime, u istočnom dijelu Mostara prije rata živjelo je oko 11000 Hrvata, dok ih danas nema niti 1000. S druge strane, u zapadnom dijelu Mostara živi i radi veliki broj Bošnjaka. Kada pogledamo vjerske objekte na nivou Grada, imamo pet puta više džamija, nego i katoličkih i pravoslavnih crkvi zajedno. Ako idemo i korak dalje u analizi, u institucijama kojima upravljaju Hrvati, poput SKB Mostar, Doma Zdravlja Mostar, itd., radi veliki broj Bošnjaka i Srba, dok u institucijama kojima upravljaju Bošnjaci teško da možete pronaći nekoga zaposlenika a da nije Bošnjak. Opet kažem, ne želim se time baviti, ali ovo su činjenice.
Ne tvrdim da je pozicija Bošnjaka u Mostaru idealna, naprimjer, u razgovoru sa sugrađanima jedan od problema koji ističu je kako svaki Bajram klanjaju u sportskoj dvorani. To je nešto čime se svi zajedno u dijalogu moramo baviti kako bi se našlo rješenje za taj problem. Međutim, govoriti o marginalizaciji, apsolutno je nekorektno. Kategorično odbijam bilo kakvu pomisao da se s moje strane, kao gradonačelnika, radi o bilo kakvom obliku diskriminacije Bošnjaka. Desetine realizovanih projekata, svi moji javni nastupi i mnoštvo odluka koje sam donosio svjedoče da sam cijelo vrijeme bio posvećen izgradnji međunacionalnog povjerenja i ravnomjernoj realizaciji projekata bitnih za sve narode i građane i sve dijelove Grada Mostara.
Neobnovljeni objekti
Kako gledate na to da Mostar više od tri decenije nakon rata slovi i dalje za jedan od najrazrušenijih gradova u BiH? Brojni objekti stoje neobnovljeni.
– Mostar je tokom dva nesretna ratna sukoba 1992. i 1993. doživio razaranja kao malo koji grad u Bosni i Hercegovini. Pored toga, Mostar u dva ciklusa nije imao izbora ni Gradskog vijeća i sve je to uz određena birokratska i zakonska ograničenja doprinijelo da centar grada ima još nekolicinu ratnih ožiljaka. Posljednjih pet godina to smo znatno popravili, ali ostaje činjenica da još puno toga treba uraditi kako bi centar grada bilo onakvo kakvo i Mostar i njegovi građani zaslužuju. I završetak gradnja zgrade HNK, u velikoj će mjeri doprinijeti da Mostar bude i ljepši, i kulturniji, i uređeniji. Jedva čekam dan kada ćemo na premijeru nove koprodukcijske predstave HNK i NP Mostar moći otići u novu zgradu HNK.
Mnogo elemenata se u cijeloj ovoj temi krivo predstavlja. Teško je izbjeći utisak kako su pojedinci, koji su vodili Grad ranije, radili sumnjive poslove, pa sada dizanjem tenzija i ratnohuškačkom retorikom žele skrenuti pažnju s preispitivanja njihovih radnji i odluka. Primjerice 10. 1. 1997. godine Islamska zajednica Mostar je od Safeta Oručevića, kao predsjednika ratne Opštine Mostar, na korištenje i upravljanje dobila 205 katastarskih čestica, a nijedna druga vjerska zajednica nije dobila niti jednu česticu. Trideset i dvije nebošnjačke porodice (Hrvati, Srbi i Albanci) prije rata su imale ugovor o zakupu prostora u Starom gradu. Niti jedan od tih ugovora nakon rata nije obnovljen.
