Na današnji dan prije osam godina, 7. februara 2014. godine, u BiH su se dogodili veliki protesti i paljevina institucija u Tuzli, Zenici, Sarajevu i Mostaru.
Gotovo niko u BiH početkom februara te godine nije vjerovao da će protesti najavljeni na Facebook grupi “50.000 ljudi na lice za bolje sutra“ biti najmasovniji protesti u portnoj BiH te da će poprimiti razmjere koje će zabrinuti brojne političare, građane i bezbjednosne strukture tih dana.
Cijela priča u vezi s februarskim protestima 2014. godine počela je 5. februara kada su radnici nekadašnjih giganata Konjuha, Polichema i Dite, uz podršku drugih građana Tuzle organizovali proteste ispred Vlade Tuzlanskog kantona, zahtijevajući sastanak sa tadašnjim premijerom TK-a Seadom Čauševićem.
Nakon što je Vlada pokušala da pojasni da rješavanje problema radnika ovih preduzeća nije u njihovoj nadležnosti radnici su se odlučili na krajnji bunt, te su u jednom trenutku uspjeli da uđu u zgradu Vlade TK-a. Policija ih je ubrzo vratila na ulicu, a u sukobima je tada povrijeđeno najmanje 18 osoba, među kojima i dva policajca. Tada je priveden i Aldin Širanović, osnivač Facebook grupe kroz koju su građani pozivani na proteste, ali već do večernjih sati snimci policijske represije na društvenim mrežama najavili su velike promjene.
Narednog dana protesti u Tuzli su nastavljeni, a uskoro su izbili i neredi u kojima je povrijeđeno 47 policajaca i 13 demonstranata. Toga dana po nekoliko stotina građana okupilo se i u svim većim gradovima kako bi pružili podršku radnicima iz Tuzle.
Na dan 7. februara, hiljade građana izašle su na ulice u svim većim gradovima, što je izazvalo i nove nerede na ulicama. Sukobi s policijom zabilježeni su, pored Tuzle, i u Bihaću, Zenici, Sarajevu i Mostaru.
Nakon što se proširila vijest da je u Tuzli zapaljena zgrada kantonalne Vlade, isto su uradili demonstranti i u Sarajevu i Zenici, a u Bihaću su na zgradi kantonalne vlasti polupani prozoru.
Gorio Mostar
U večernjim satima okupljanje na Španskom trgu u Mostaru završilo je paljenjem zgrada. Planule su zgrade Vlade i Skupštine HNK, centrale stranaka HDZ BiH i SDA te zgrada Gradske uprave i mostarska Vijećnica.
Protestna šetnja ubrzo se pretvorila u incident pred zgradom Vlade HNK koja je prva stradala. Nakon Vlade HNK stradala je Vijećnica, pa Gradska uprava. Iz Cernice su se demonstranti uputili prema zgradi HDZ-a gdje su razbijeni prozori i uništili unutrašnjost i dio garaže. Osim HDZ-a, uništena je i zgrada kantonalne SDA.
Tek nakon napada na zgradu Skupštine HNK, gdje je zapaljeno vozilo, reagovala je policija. Tada je Jedinica operativne podrške MUP-a bacila suzavac među demonstrantima te su uslijedila privođenja. Nakon toga, protesti građana su završili, a više osoba je povrijeđeno. MUP je, u julu te godine, objavio popis osumnjičenih osoba za učestvovanje u paljenju institucija i stranačkih sjedišta, kada je identifikovala 43 osobe.
Kazne
Ipak, iako većina građana nije zadovoljna načinom na koji su protesti završeni ili, kako smatraju, nepostojanjem ikakve promjene nakon masovnih protesta i nereda na ulicama, postoje stvari koje su se promijenile zahvaljujući buntu građana.
Najprije, tih dana ostvaren je niz zahtjeva demonstranata kada je riječ o ostavkama političara koje su zahtijevali. Tačnije, ostavke su dala četiri kantonalna premijera, među kojima je prvi bio premijer TK-a Sead Čaušević, dok su njegov primjer pratili Suad Zeljković (Kanton Sarajevo), Munib Husejnagić (Zeničko-dobojski kanton) i Hamdija Lipovača (Unsko-sanski kanton).
Ipak, građani su ostali najviše kivni na to što ostavke nisu podnijeli tadašnji premijer Federacije BiH Nermin Nikšić, te član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović i ministar za sigurnost Fahrudin Radončić. Radončić je kasnije optuživan da je jedan od krivac za štetu nastalu tokom protesta, jer nije formirao krizni štab, zbog čega je smijenjen nakon mjesec dana odlukom parlamentarnih zastupnika iz SDA, SDP-a, SNSD-a, PDP-a i SDS-a.
Takođe, tadašnji prvi čovjek SIPA-e Goran Zubac uslovno je osuđen na godinu dana zatvorske kazne, jer je odbio pružiti pomoć pri odbrani Predsjedništva, kada je zapaljen državni arhiv unutar zgrade ove institucije.
S druge strane, najveće kazne dobili su upravo građani koji su protestovali. Tako su, zbog paljenja zgrade Predsjedništva BiH osuđeni Nihad Trnka i Salem Hatibović, koji su prepoznati kao vođe pohoda u kojem je zapaljen dio zgrade Predsjedništva BiH. Prema procjenama požar u ovoj zgradi uzrokovao je materijalnu štetu od oko 400 hiljada KM, te je Trnka nakon priznanja krivice osuđen na godinu dana zatvorske kazne, dok je Hatibović osuđen na dvije godine zatvora. Ipak, Hatiboviću je nakon žalbe u decembru 2016. godine ta presuda ukinuta.
Na kraju, vlast je nakon nemilih dešavanja u februaru 2014. godine postala svjesna koliko je teško braniti se od bijesnih građana. Tako su policijske strukture potrošile najmanje 23 miliona KM na novu opremu i vozila namijenjenu suzbijanju demonstracija i građanskih nemira.
Ipak protesti nisu donijeli nikakve promjene, a postavlja se u pitanje njihove političke pozadine.
