Film „Dara iz Jasenovca“ nagrađen bez nagrade, osuđen na neviđeno

Čim je 25. januara skinut embargo na objavljivanje kritika za film „Dara iz Jasenovca“ koji je bio kandidat Srbije za nagradu Oskar, istog jutra u 6 časova u američkom časopisu Varajeti pojavila kritika, u kojoj uticajni njujorški filmski kritičar Džej Vajsberg, nije imao suštinskih zamjerki na film, već da su pobude za snimanje ovakvog filma problematične. No, nisu se svi filmski kritičali složili sa ovom ocjenom.

Na dan početka distrubucije u Sjedinjenim Državama 9. februara, srpski kandidat za nagradu američke Akademije filmske umjetnosti i nauke Dara iz Jasenovca suočio se s novim negativnim kritikama, ovog puta u Los Anđeles tajmsu. Osim što je iznio niz zamjerki na račun filma, kritičar LA Tajmsa je pokazao i nepoznavanje istorije, ali i zlonamjerno izvrtanje činjenica.

Sumnjive namere ili film za poštovanje

Sumnjive namjere ili film za poštovanje

 

Međutim, filmom Dara iz Jasenovca su se na veoma posvećen i pozitivan način bavili brojni drugi eminentni sajtovi specijalizovani za film.

Tako Disappointment media Daru iz Jasenovca naziva „brutalnim ostvarenjem“ i ističe značaj filma koji, kako navodi, „priča priču koja se ne priča često“, istovremeno podvlačeći njegov edukativni karaker i „prefinjenu i samouvjerenu režiju“, kao i sjajne performanse koje film sadrži.

Kritičar naglašava da film koji dolazi od rediteljskog veterana Predraga Antonijevića pokriva često previđeni i stravični aspekt ere Holokausta, i uspjeva da ispriča priču o istrajnosti djevojčice kroz tragediju.

 

Iako neki kritičari smatraju da Dara iz Jasenovca promoviše srpsku nacionalističku agendu, ovo ostvarenje je zapravo ozbiljan pokušaj da se prikaže fašističko ugnjetavanje, navodi istoričar i pisac Rori Jeomans u svom tekstu za Balkan isajt.

Jeomanas na kraju teksta podsjeća da u četiri kratke, kataklizmične godine svog postojanja, Nezavisna Država Hrvatska je imala veliki uticaj na milione običnih ljudi, kao i na generacije iza njih. U arhivama postoji toliko priča o iskustvima pojedinaca u tim godinama terora – priča Srba, Jevreja i Roma, ali i Hrvata i Bošnjaka – koje samo čekaju da budu ispričane.

„Ako Dara iz Jasenovca uspije da ohrabri filmske stvaraoce da ispričaju neke od ovih priča, ona će sigurno biti upamćena po tome, a ne po negativnim kritikama“, zaključuje Jeomanas.

Za The Knockturnal Dara se pridružila mnoštvu filmova o Holokaustu i zvjerstvima počinjenim u logorima smrti, ali je kako se podvlači, Dara iz Jasenovca jedinstvena u fokusiranju na priču o Srbima i u postavljanju desetogodišnjakinje kao glavne junakinje priče o preživljavanju.

 

Kako se navodi, ovo je film u kome je fokus na žene i djeci i teških odluka s kojima se majke suočavaju:

„Veliki dio drame filma okružuju teške odluke koje ove žene moraju donijeti suočene sa strahotama genocida. Da li bi trebali ukrasti kukuruz za svoju gladnu djecu i potencijalno se suočiti s batinama? Da li bi trebalo da pošalju djecu zbog šanse za bolji život i rizikuju da ih više nikada ne vide? Ova pitanja produbljuju strahote Holokausta izvan jezivih ubistava izražavajući psihološku traumu nametnutu žrtvama“, navodi eminetni sajt.

Dejvid Valečinski na sajtu worldfilmreviews.us je objavio svoje viđenje filma Dara iz Jasenovca. Po njegovom mišljenju, film ističe činjenicu da i u najgorim vremenima postoje ljudi koji žele da pomognu, rizikujući čak i sopstveni život.

„Tokom cijelog filma stražari i zatvorenici moraju da se nose sa mjesečnim posjetama Crvenog krsta koji žurno i tajno autobusom odvozi određeni broj djece dok ostatak prepušta njihovoj užasnoj sudbini. Pretpostavka je da su i časne sestre čitale istu Bibliju kao i radnici Crvenog krsta, ali po njihovim postupcima to nikada ne biste uvidjeli“, navodi Valečinski.

 

„Dara iz Jasenovca je vrlo dobro snimljen film i jedan je od prvih značajnih filmova koji se bavi nepravdama i zločinima koji su počinjeni u hrvatskim logorima tokom Drugog svjetskog rata i njihovom doprinosu genocidu nad Srbima u cjelini“, ističe u svojoj kritici Herman Dalival na sajtu Sinemasanktum.

Ovo je najvjerovatnije prvi ili bar jedan od prvih značajnih filmova koji se bavi nepravdama i zločinima koji su počinjeni u ovim hrvatskim logorima tokom Drugog svjetskog rata, i njihovom doprinosu genocidu nad Srbima u cjelini.

„Rekao bih da je to jedna od stvari koje zaista izdvajaju ovaj film od ostalih filmova o Holokaustu. I dok film ne pruža previše konteksta oko Srba, njihove dinamike sa Hrvatskom i kakvu je ulogu ova zemlja imala kod Sila osovine, vi ipak uspjevate da shvatite suštinu, a drama koja je u središtu filma, zaista i ne iziskuje veliko predznanje da bi ga bilo moguće pratiti“, zaključuje Dalival.

RTS