U Federaciji Bosne i Hercegovine za očuvanje postojećih radnih procesa nedostaje oko 40.000 radnika, dok za očuvanje sistema penzionog osiguranja stručnjaci napominju da nedostaje oko 200.000 radnika.
Dok pitanje reindustrijalizacije i očuvanja domaće radne snage danas je pitanje dugoročne stabilnosti ekonomskog i socijalnog sistema, poručio je inicijator ideje o reindustrijalizaciji FBiH i član Ekonomsko-socijalnog vijeća FBiH Adnan Smailbegović.
Ukazao je da problem nedostatka radne snage više nije isključivo pitanje privrede, nego pitanje funkcionisanja kompletnog društvenog sistema, uključujući penzioni i zdravstveni sektor.
“Ako nemamo dovoljno zaposlenih ljudi, dugoročno neće imati ko puniti penzione fondove, finansirati zdravstveni sistem i nositi ekonomski razvoj zemlje. O ovome moramo govoriti otvoreno i bez uljepšavanja stvarnosti“, poručio je Smailbegović.
Posebno je naglašeno da Federacija BiH danas ima jedan od najnepovoljnijih odnosa između broja zaposlenih i penzionera u Evropi.
Prema dostupnim podacima, na jednog penzionera dolazi svega oko 1,15 zaposlenih radnika, dok evropski prosjek iznosi oko 1,7, a pojedine evropske ekonomije imaju i više od tri radnika na jednog penzionera.
Čak i kada bi se svi nezaposleni sa evidencije Zavoda za zapošljavanje odmah zaposlili, što je naravno nemoguće, i u tom slučaju omjer bi bio 1,72 zaposlena po penzioneru.
“To nije statistički problem, nego pitanje održivosti sistema. Ako želimo dostići evropski prosjek i dugoročno stabilizovati penzioni i ekonomski sistem, trebamo oko 200.000 radnika više nego što ih imamo danas”, pojasnio je Smailbegović.
Upozorio je i na kontinuirani odlazak radno sposobnog stanovništva, posebno mladih ljudi, koji zbog nedostatka perspektive napuštaju Bosnu i Hercegovinu.
“Ljudi ne odlaze samo zbog plaća. Odlaze jer ne vide sigurnost, stabilnost i mogućnost da ovdje planiraju svoju budućnost. I upravo zato više nemamo luksuz čekanja i odgađanja ozbiljnih ekonomskih odluka. Kao ključni odgovor na postojeće izazove potrebno je dugoročno ulaganje u industrijsku osnovu ove zemlje, odnosno potreba za sistemskom reindustrijalizacijom i snažnijim razvojem proizvodnih kapaciteta”, istakao je Smailbegović.
Naglasio je da industrija ima centralnu ulogu u razvoju ekonomije, jer direktno generiše najveći broj radnih mjesta i pokreće čitav lanac drugih djelatnosti, od transporta i logistike do energetike i usluga.
“Reindustrijalizacija nije pitanje jedne industrije ili jednog sektora. Jedna fabrika ne otvara samo radna mjesta unutar svojih pogona, nego pokreće kompletnu lokalnu ekonomiju”, rekao je Smailbegović.
Kao prioritetne mjere navedeni su privlačenje stranih investicija, stimulisanje domaćih kompanija da investiraju i šire proizvodnju, smanjenje opterećenja na rad te povećanje produktivnosti i ulaganja u tehnologiju, kao i ozbiljne reforme u sistemu školstva.
