U Muzeju Saborne crkve Svete Trojice u Mostaru večeras je, u okviru 107. Šantićevih večeri poezije, otvorena izložba „Stara i Saborna crkva u Mostaru: svjetionici duha, istorije i narodnog trajanja“, koja kroz istoriju dvije mostarske svetinje donosi priču o više od dva vijeka duhovnog, kulturnog i nacionalnog trajanja Srba u Mostaru i dolini Neretve.
Izložba, nastala u partnerstvu sa Muzejom Saborne crkve Svete Trojice, na 29 panela, podijeljenih u 13 tematskih cjelina, prati period od obnove Stare crkve na Bjelušinama 1835. godine do današnjih dana.
Međutim, priča koju donosi daleko prevazilazi istoriju dva hrama. Kroz stare zapise, fotografije, dokumente i sačuvano crkveno i umjetničko blago pred posjetiocima se otvara istorija mostarskih Srba, njihove crkve, prosvjete i kulture, borbe za nacionalno ime i autonomiju, ali i velikih stradanja i obnova koje su uslijedile nakon njih.
Kustos Muzeja Saborne crkve Bosiljka Grčić kaže da bi bilo pretenciozno izložbu nazvati kompletnom istorijom mostarskih Srba, ali da ona predstavlja njen svojevrstan sažetak u novijem periodu.
„Ideja je potekla upravo od Šantićevih večeri poezije i želje da napravimo izložbu dostojnu jedne takve manifestacije. Mostarska istorija je veoma bogata, kao i istorija ličnosti koje su ovdje živjele tokom 19. i 20. vijeka. Kultura, religija, borba za nacionalno ime i opstanak Srba na ovim prostorima – sve su to teme koje su se same nametale“, kazala je Grčić.
Materijal je, dodaje, bio toliko bogat da se mnogo toga nije moglo obuhvatiti jednom izložbom, pa bi ona u budućnosti mogla poslužiti kao osnova za niz manjih, zasebnih izložbi.
Centralna nit priče ipak su Stara crkva na Bjelušinama i Saborna crkva Svete Trojice, koje su kroz različite istorijske periode bile mnogo više od mjesta bogosluženja.
„One su bile kao svjetionici u dolini Neretve. Kada se pogleda istorija srpskog naroda ovdje, bilo da govorimo o borbi za identitet i nacionalno ime, školu ili autonomiju, sve se nekako odvijalo oko Stare, a kasnije i Saborne crkve. Tu su bile i škole. Narod je volio da gradi svoje svetinje i od njih je sve kretalo dalje, širilo se kao krugovi od kapi u vodi“, istakla je Grčić.
Upravo oko Stare crkve razvijao se snažan prosvjetni i društveni život mostarskih Srba. Mostarski esnafi pomagali su školovanje djece i plaćali učitelje, a iz iste snage zajedništva kasnije je podignuta i monumentalna Saborna crkva Svete Trojice.
Izložba podsjeća i na vrijeme kada je Mostar bio jedno od najznačajnijih središta srpske kulture. U gradu su djelovali Aleksa Šantić, Svetozar Ćorović i Jovan Dučić, izlazila je „Zora“, razvijali su se štamparstvo, knjižarstvo, prosvjeta i kulturni život, dok su značajnu ulogu imale i žene – učiteljice, pjevačice, knjižničarke, dobrotvorke i ljekarke.
Posebno mjesto zauzimaju stradanja mostarskih Srba i njihovih svetinja tokom 20. vijeka, ali i obnove koje su poslije svakog stradanja slijedile. Saborna crkva, srušena do temelja u posljednjem ratu, danas ponovo stoji iznad Mostara, kao jedan od najupečatljivijih simbola povratka i obnove.
Đakon Miloš Janjić, koji je otvorio izložbu, istakao je da Saborna crkva nije samo hram niti samo jedan od simbola Mostara.
„To je prostor molitve i sjećanja, ali i prostor istorijskog trajanja i kulture našeg naroda. Ona je, u suštini, jedan od korijena identiteta pravoslavnog naroda koji je ovdje živio. Izložbom smo željeli pokazati šta je kroz čitavu istoriju sačuvano i šta ostavljamo budućim generacijama“, rekao je Janjić.
On je ocijenio da izložba predstavlja kapitalan poduhvat jer je, kako kaže, prvi put na ovako detaljan način predstavljena ne samo istorija Stare i Saborne crkve nego, kroz njih, i istorija srpskog naroda u Mostaru.
Predsjednica SPKD „Prosvjeta“ GO Mostar Sanja Bjelica Šagovnović podsjetila je da „Prosvjeta“ i SPKUD „Gusle“ Šantićeve večeri poezije tradicionalno organizuju u saradnji sa brojnim kulturnim ustanovama, a prije svega sa Srpskom pravoslavnom crkvom.
„Prosvjeta i Gusle od svog osnivanja bile su vezane za Srpsku pravoslavnu crkvu, a kroz ovu izložbu veoma jasno se vidi koliko su Stara i Saborna crkva uvijek bile stub i duhovni svjetionik Srba u Mostaru i dolini Neretve“, kazala je Bjelica Šagovnović.
Ona je posebno naglasila da ovogodišnje Šantićeve večeri donose više programa nastalih upravo u Mostaru i podsjetila na izložbu posvećenu 130 godina „Zore“, svečani broj ovog časopisa u izdanju „Prosvjete“, kao i knjigu o Aleksi Šantiću.
„Mi ne samo da čuvamo naše kulturno nasljeđe i blago nego stvaramo nove kulturne vrijednosti i vraćamo Mostaru srpski kulturni identitet“, poručila je Bjelica Šagovnović.
Izložba „Stara i Saborna crkva“ tako nije samo pogled u prošlost niti priča o građevinama i predmetima sačuvanim od zaborava. Kroz sudbine hramova, sveštenika, učitelja, trgovaca, pjesnika, dobrotvora i običnih Mostaraca ona govori o zajednici koja je kroz različite istorijske epohe stradavala i obnavljala se, čuvajući svoje ime, vjeru, kulturu i pamćenje.
Od Stare crkve na Bjelušinama, oko koje su se stvarali prvi krugovi organizovanog prosvjetnog i kulturnog života, do obnovljene Saborne crkve koja danas ponovo dominira mostarskom panoramom, dvije svetinje ostale su svjedoci jednog dugog trajanja i veza između generacija koje su gradile Mostar i onih kojima je to nasljeđe ostavljeno. Kao i kroz prethodna dva vijeka, i danas se mostarski Srbi okupljaju oko svojih crkava, koje nisu samo mjesta molitve, već i središta njihovog duhovnog, kulturnog i društvenog života – mjesta susreta, zajedništva i čuvanja identiteta u gradu na Neretvi.
