MOSTAR – Predstava “K`o kamen /Velenka Brstinova i kćer joj Dragana/” u izvođenju glumice Ljiljane Čekić odigrana je sinoć u Vladičanskom dvoru u Mostaru u organizaciji mostarskog Gradskog odbora Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva “Prosvjeta”.
Glumica Ljiljana Čekić kazala je da je poseban izazov igrati pred hercegovačkom publikom, jer je ova dokumentarna monodrama priča o stradanju Hercegovaca. ”Imena prezimena ljudi i toponimi su autentični i zato je odgovornost veća. Emocija je univerzalna, to je emocija o stradanju i žrtvama koje nažalost nisu bile ni ožaljene na pravi način”, kazala je Čekić.
Predsjednica SPKD ”Prosvjeta” Gradski odbor Mostar Sanja Bjelica Šagovnović kaže da ”Prosvjeta” u svom radu nastoji da njeguje i kulturu sjećanja vezanu za stradanje srpskog naroda što je od izuzetne važnosti. Ona je dodala da je monodrama ”K'o kamen” jako dirljiva i za mostarsku publiku, jer je većina porodica imala velika stradanja u prošlom vijeku i mogu se poistovijetiti sa ovom pričom.
Ova dokumentarna monodrama, rađena prema tekstu profesora srpskog jezika i književnosti iz Istočnog Sarajeva Dragane Mandrape, autentična je priča o dvije žene majci i kćerki, njihovim životima i stradanjima, ali i o snazi koju su imale i u trenucima najvećih iskušenja i stradanja.
“K`o kamen” je priča o pobijenim hercegovačkim Srbima 1941. i 1944. godine, kao i o stradanjima sarajevskih Srba koji su 1996. napuštali svoja ognjišta u istoj koloni sa svojim iskopanim mrtvim junacima i odlazili u nepoznato.
Pisana u ispovjednoj formi, predstava slika različite ličnosti, majku i kćerku Velenku i Draganu, žene različitih životnih priča, ali identične snage koju pokazuju u trenucima suočavanja sa najvećim životnim tragedijama.
Lajtmotiv predstave “Čovjek snuje, sudbina se smije”, osim životne mudrosti koju donosi, ukazuje i na dinamiku dramske strukture ove monodrame, te na neočekivane obrte.
Hrabro, kako to samo Hercegovke umiju, njih dvije su koračale životom vjerujući u sebe, ali i u snagu Božije volje, koja ih nikada nije ostavljala same. Ni kada je lutanje šumom završavano u kućnoj pećini čovjeka koji je imao hrabrosti da rizikuje vlastiti život spasavajući nejač prognanog naroda ili kada otadžbina podiže krstače prekrivene mahovinom na mjestu gdje će “iznići cvijeće za daleko neko pokoljenje”.
U maniru najplemenitijeg ženskog rukopisa glumica LJiljana Čekić i autor Dragana Mandrapa, njegujući kulturu sjećanja na svoje pretke, kao potomci porodica koje su nastradale u genocidu nad Srbima izvršenom tokom Drugog svjetskog rata, stvorile su predstavu koja odslikava snagu života “koji vazda nađe svoj put”, kao i karakter žena snažnih “k`o kamen”.
