Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik poručio je da društvo mora više pažnje posvetiti obilježavanju stradanja 12 banjalučkih beba, jer je riječ o univerzalnom primjeru nečovještva i ukazati na zločin svjetskih moćnika prije 26 godina.
Dodik je rekao da nekome treba cijeli život da skrene pažnju na svoje postojanje, a banjalučke bebe su obilježile vrijeme, događaje i otišle u trajnu istoriju pokazujući da savremenoj civilizaciji ne treba nečovještvo zbog kojeg su umrle nekoliko dana ili sedmica nakon rođenja.
On je istakao da svake godine na ovaj dan pokušava da nađe trunku opravdanja za nečovještvo ljudi koji su mogli da budu ljudi, ali su odlučili drugačije jer su smatrali da su na ovim prostorima ljudi manje vrijedni, nedostojni i da ih samo treba kažnjavati.
Nakon što je položio vijenac na spomen-obilježje “Život” za 12 beba, Dodik je upitao da li je nekome trebao dodatni razlog, osim ovih nevinih bića, da dozvoli dostavljanje kiseonika.
On je rekao da su moćnici tog vremena, čineći ovaj zločin, okrenuli spiralu mnogih zločina koji su se desili kasnije, te da je matrica skoro ista.
“I danas negdje u svijetu djeca tek rođena ili ona malo veća stradaju samo zato što se na globalnom nivou uvijek iznova vode bitke na nivou principa, a naše bebe su vodile svoju životnu bitku”, rekao je Dodik, obraćajući se okupljenima u Banjaluci na obilježavanju 26 godina od stradanja beba u banjalučkoj bolnici.
On je upitao da li je moguće obnoviti povjerenje i praštati u uslovima kada se ne može naći nijedan razlog da bi se to učinilo.
Dodik smatra da mlade treba upoznavati kroz obrazovni proces o ovom događaju, ali i probuditi svijest kod građana da zastanu kada prolaze pored spomenika, bar kada je obilježavanje u toku.
“Srpska je, svrstavajući ovaj datum u dane obilježavanja, imala namjeru da ovaj dan bude nezaboravan, prije svega, dan tuge i da ovdje okupljeni možemo da kažemo sve ono što ponavljamo godinama. Najteže je majkama, ali čuo sam jednu rečenicu koja mora biti rečenica nade – da se iz nesnošljivog bola i tuge stvar pomalo pretvori u ponos, koji moramo da nađemo u sebi”, rekao je Dodik.
On je naveo da ponos treba biti nađen u činjenici da je stradanje beba bilo bezumno, ničim opravdano i da ponos znači okupljanje i neprihvatanje načina na koji je svijet reagovao.
“I danas smo svjedoci da Savjet bezbjednosti UN nije promijenio svoju matricu osude srpskog naroda i Republike Srpske. Samo prije nekoliko godina trebali smo da svjedočimo činjenici da je britanska država pokrenula zahtjev da se Srbi proglase genocidnim narodom prošlog vijeka i da samo zahvaljujući vetu Rusije to nije urađeno“, podsjetio je Dodik.
On je naglasio da društvo to mora znati, kao i što ne smije dozvoliti da neko sa strane više zna o 12 banjalučkih beba.
Bebe su stradale 1992. godine u banjalučkoj bolnici zbog nedostatka kiseonika, koji nije mogao biti dopremljen ovoj zdravstvenoj ustanovi kopnom zbog ratnih dejstava, a ni vazdušno jer je na snazi bila zabrana Savjeta bezbjednosti UN za letove iznad BiH.
Prva beba umrla je 22. maja 1992. godine, nakon čega je uslijedila agonija i smrt ostalih beba. Do 19. juna 1992. u Banjaluci je umrlo 12 beba, koje su postale simbol kršenja ljudskih prava i neljudskosti međunarodne zajednice.
Agonija je prekinuta probojem koridora i spajanjem banjalučke regije sa ostalim dijelovima Srpske i Srbije.
Trinaesta beba Slađana Kobas bitku za život izgubila je sa 14 godina, a četrnaestoj bebi Marku Medakoviću nedostatak kiseonika ostavio je posljedice za cijeli život.
Na spomen-obilježje “Život” vijence su položili i roditelji stradalih beba, te delegacije Vlade Republike Srpske, republičkih udruženja proisteklih iz odbrambeno-otadžbinskog rata, izaslanik srpskog člana Predsjedništva BiH, te ostale delegacije.
Srna
