Direktor Fonda za izbjegla i raseljena lica i za saradnju sa Srbima u regionu AP Vojvodine, Aleksandar Đedovac, u okviru posjete delegacije Vojvodine Hercegovini, posjetio je selo Gornje Hrasno i Crkvu Svetog Jovana Krstitelja.
Direktor Đedovac, generalni konzul Republike Srbije u Mostaru Vaso Gujić i pomoćnik gradonačelnika Novog Sada Dejan Šijak razgovarali su sa mještanima ovoga sela o obnovi hrama, životu prije posljednjeg rata i danas, ali i o stradanjima koje je ovo malo hercegovačko selo preživjelo kroz istoriju.
Fond za izbjegla i raseljena lica i za saradnju sa Srbima u regionu AP Vojvodina pomogao je izgradnju ovoga hrama i pomagaće ga i u budućnosti, jasno je poručio Đedovac nakon sastanka sa mještanima. Na prvom mjestu svakako je potpuna obnova hrama, na kojem su do sada završeni grubi građevinski radovi.
Za završetak hrama potrebno je još mnogo sredstava, a mještani pričaju da velikim naporima pokušavaju da završe ovaj posao.
Crkva je bila potpuno devastirana i oštećena tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata.
Mještanin Gornjeg Hrasna Jovo Žarković kaže da je Crkva Svetog Jovana Krstitelja izgrađena 1900. godine u obliku u kakvom je bila do posljednjeg rata, a prvi podaci o izgradnji datiraju iz 1841. godine. Prije toga, na mjestu crkve nalazila se manja crkvica, a oko crkve se nalaze stećci iz 14. i 15. vijeka koji svjedoče o postojanju bogomolje i tada.
„Ova crkva je po drugi ili treći put porušena nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, u oktobru ili novembru 1996. godine. Prije toga je 12. maja 1992. godine zapaljena i minirana, a 1996. godine završeno je rušenje“, kaže Žarković.
Mještani su u obnovu hrama krenuli prije dvije godine, no još je mnogo posla ostalo da se uradi, a potrebno je, kako kažu, i mnogo sredstava.
„Obnova se radi po istom projektu kakav je i bio. Pomaže nam Opština Neum, a najviše gradimo iz vlastitih sredstava. Pomažu nam i naša braća iz Vojvodine. Ovo nam znači da se ovdje okupimo. Ovo je jedna od najstarijih crkava. Moramo ovu crkvu završiti da se imamo oko čega okupiti i da se ne zaboravi naše selo i naši korijeni“, priča Žarković.
Prije rata u Gornjem Hrasnu živjelo je oko 40 domaćinstava, a sada je selo gotovo pusto.
Žarković priča da su samo tri kuće u selu napola obnovljene, ali da bi im mnogo značilo da se obnovi hram oko koga se mještani okupljaju.
Ovo stradalničko hercegovačko selo još uvijek svjedoči o ranama iz Drugog svjetskog rata, a pobijeni mještani u Gornjem Hrasnu stradali su dva puta.
Naime, na Vidovdan 1941. godine pobijeno je i u jame bačeno 66 muškaraca iz ovoga sela.
Jama Gavranica ekshumirana je 1970. godine, a spomen-kosturnica sa njihovim posmrtnim ostacima minirana je 1992. godine.
Uslijedila je nova ekshumacija srušene kosturnice 2015. godine, a dvije godine kasnije, 2017, žrtve iz jame sahranjene su po treći put u novoj spomen-kapeli u pravoslavnom groblju.
„Izvađene su kosti iz jame sa dubine od 40 metara. Tu je bilo sahranjeno 65 ljudi. Među njima samo jedna lobanja je bila zdrava. Svaku su čekićem slomili. Bilo je deset punih kovčega kostiju. Sada smo ovdje sahranili samo četiri mala kovčega“, priča Jovo.
Mještanin Slavko Žarković kaže da za mještane ovoga sela obnova crkve znači obnovu duhovnog života i razlog da dolaze na svoja ognjišta.
„Znači nam da ovdje branimo sjećanje na naše pretke i da našim potomcima ostavimo u amanet gdje su naši stari živjeli. Za kratko vrijeme smo mukom i znojem podigli ovu crkvu do ovoga što se vidi“, zaključuje Slavko Žarković.
