Vijenci su položeni na spomen-obilježje u dvorištu Osnovne škole. Obilježavanju je prisustvovala i srpski član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović.
– Ovo je jedan od najtužnijih dana u našem nacionalnom kalendaru. Dan, kada plače i tuguje cijela Sarajevsko – romanijska regija, u kojoj se sredinom 90-ih sabralo sve srpsko što je istjerano i protjerano iz današnjeg samozvanog multietničkog Sarajeva. Zajedno sa vama, sa svojom kolijevkom u kojoj je nastala i životima odbranjena, danas plače cijela Republika Srpska – rekla je Cvijanovićeva u obraćanju.

Ovo je dan, dodal je ona, kada se sjećamo stradale djece Srpskog Sarajeva, nedužnih i nevinih žrtava proteklog Odbrambeno – otadžbinskog rata.
– Onih, koji tako strašnu sudbinu ničim nisu, niti su uopšte mogli da zasluže, a ipak ih je zadesila uprkos svim moralnim, ljudskim i božanskim zakonima. Kao majka i kao baka, a potom i kao čovjek, nemam snage, niti volje da pričam o brojevima, jer je i broj jedan u ovom slučaju previše. Svako od stradale djece bilo je cijeli univerzum svojim roditeljima, porodici, braći i sestrama, bakama i djedovima – navela je Cvijanović.
Ističe da je sa svakim prerano ugašenim dječijim životom, ugašeno još nekoliko onih koji su izgubili smisao i volju da se bore u onim ionako teškim i tragičnim vremenima.
– Sigurna sam da takvu tugu i takvu bol ni približno ne može da spozna niko ko nije doživio ovakvu tragediju. Nemoguće je spoznati ni zlo, niti monstruoznost onih koji su povlačili snajperske obarače, znajući da pucaju u nevinu djecu i zauvijek gase njihove živote. Toga su bile svjesne ubice Nataše Učur i Milice Lalović koje su snajperskim hicima hladnokrvno likvidirane baš na današnji dan, prije 29. godina – rekla je ona i podsjetila da su one ubijene tokom primirja, igrajući se ispred svoje zgrade u naselju Grbavica i ne sluteći da će to biti njihova posljednja igra.
Upitala je kome su smetale Nataša i Milica i kakvu prijetnju su predstavljale bilo kome?
– Ko se to usudio da nasilno okonča njihove živote, ispisujući se iz ljudskog roda i svrstajući se tako među najbrutalnije zvijeri? Ono što posebno boli je što odgovor na to pitanje ni nakon skoro tri decenije nismo dobili. Oni koji su nanišanili i ispalili hice u Natašu i Milicu slobodno šetaju možda i tek nekoliko kilometara od mjesta na kojem danas oplakujemo njihove nevine žrtve – rekla je ona.
Poručila je da tamo gdje nema pravde za sve, nikada ne može biti ni povjerenja.
– Svjedoci smo koliko je zločina nad srpskim narodom do danas ostalo nekažnjeno. To nas dodatno obavezuje da pamtimo naše žrtve, jer bi bio grijeh prepustiti ih zaboravu. Sve dok je sjećanja na njih do tada ćemo znati koliko je strašna cijena kojom je plaćena naša sloboda koja se zove Republika Srpska. Dužni smo da u miru čuvamo našu Republiku, njene institucije, nadležnosti, ali i istinu o Odbrambeno – otadžbinskom ratu u kojem je odbranjena – poručila je ona.
Naglasila da je “nikada ne dozvolimo da je vrijeđaju i osporavaju oni koji do danas kriju ubice djece Srpskog Sarajeva i cijele Republike Srpske”.
– Mi jesmo za mir i za stabilnost, ali smo jednako tako i za pravdu koju nismo dobili ni pred Haškim tribunalom, niti pred Sudom BiH. Sve dok se svaka komemoracija, poput ove, bude završavala riječima „za ovaj zločin niko nije odgovarao“ do tada će BiH biti nemoguća i nesrećna zemlja. Sve dok strani dušebrižnici budu uvažavali samo jedne, a ignorisali druge žrtve, do tada i sami zaslužuju da budu ignorisani na polovini BiH. Ne budemo li poštovali sami sebe, svoje žrtve, institucije i svoju Republiku, niko nas drugi neće poštovati – rekla je Cvijanovićeva i dodala “neka je vječni pomen i Carstvo nebesko Milici, Nataši, svim njihovim vršnjacima i nevino postradaloj djeci tokom proteklog rata. Neka stanu sve dječije patnje i stradanja gdje god da se u svijetu dešavaju i neka se nikada i nikome ubuduće ne dese.”
Vršilac dužnosti direktora Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Viktor Nuždić rekao je nakon pomena da je tokom rata poginulo skoro 500 srpske djece, a da niko nikada nije procesuiran.
– Oni koji su u posljednjem ratu bili protiv Srba treba da priznaju da su i srpska djeca stradala, pa će se tada lakše doći do počinilaca i oprosta. Ova djeca su ubijena samo zato što su bili Srbi – istakao je gradonačelnik Istočnog Sarajeva Ljubiša Ćosić.
Podsjetio je da za ubistvo Nataše i Milice niko nikada nije odgovarao.
– Zaborava nema, ali je oprost moguće postići onog trenutka kada zločinci budu odgovarali – rekao je Ćosić.