Broćeta: Pojedinci u Federaciji bi da dio migranata ostane i zauzme sredine gdje su nekada bili Srbi

Delegat Srba u Domu naroda Parlamenta FBiH Goran Broćeta komentirao je za „Glas Srpske“ posjetu ministra bezbjednosti BiH Selme Cikotića Unsko-sanskom kantonu.

– BiH godinama ne uspijeva da adekvatno odgovori na migrantsku krizu, koja ne jenjava, a novoimenovani ministar sigurnosti BiH Selmo Cikotić u Bihaću je mnogo toga obećao, a mi ćemo pomno pratiti da li će se to na kraju i obistiniti – kazao je Broćeta.

Dodao je da srpska zajednica u FBiH očekuje da se konačno sa praznih obećanja pređe na djela. 

– Cikotić je izrekao krupne stvari i obećanja. Iskreno se nadam da će u tome uspjeti, ali sačekat ćemo da vidimo šta će od svega biti. Naša poruka je da ćemo pratiti šta radi i podsjetiti ga na njegove riječi u zavisnosti od toga kako se situacija bude odvijala. Obećanja je puno, ali su i očekivanja velika – istaknuo je Broćeta. 

Na pitanje koliko dodatno otežava posao to da BiH tri godine ne uspijeva da adekvatno odgovori na migrantsku krizu, Broćeta je kazao da se do sada niko nije ozbiljno pozabavio ovom temom. 

– Previše je bilo prazne priče i praznih obećanja. Cikotić sada ima priliku da se pokaže i dokaže da stvarno želi dobro BiH, FBiH i srpskoj zajednici, ali čisto sumnjam da će imati snage da se izbori sa svime. Ljudi koji su na čelu Federacije, odnosno koji njome upravljaju, ne žele da se tome stane ukraj, pa čak i pomažu da neki migranti ostanu u Federaciji – odgovorio je Broćeta.

Svoje mišljenje je objasnio time da bi pojedinci u Federaciji da dio migranata ostane i zauzme sredine gdje su nekada bili Srbi.

– Da se uzurpiraju njihova imanja i onemogući povratak kako bi se ispunio cilj, a to je polako i potpuno nestajanje srpskog naroda u FBiH – istakao je Broćeta.

Na pitanje kakva je situacija oko kampa Lipa nadomak Bosanskog Petrovca, Broćeta odgovara:

– Oko tog kampa vladaju veliki strah i panika. Ljudi koji su, do njegovog formiranja, koliko-toliko sigurno živjeli na svojim imanjima, obrađivali zemlju, više nemaju tu slobodu, jer iz svakog šumarka vreba po nekoliko migranata, a niko sa sigurnošću ne može da tvrdi šta je u njihovim glavama, odnosno kakve su im namjere. Da li samo da prođu preko nečije livade ili naprave ko zna šta. Nažalost, bilo je ružnih scena, što nam daje za pravo da strahujemo da će toga i dalje biti. Polako izlazimo iz ljeta, ide jesen, a na pomolu nema rješenja. Još više je poražavajuće što ti ljudi izlaze iz kampa bez ikakvih poteškoća. Sve to govori da još vlada anarhija kada je riječ o migrantima i migrantskoj krizi. Dovoljno je samo otići u Bihać. Pun je grad migranata koji slobodno šetaju.