Pravoslavna zajednica Mostara, iako mala i nejaka, uvijek velikog srca i solidarna. Tako je bilo i uoči ovog Božića kada se jedan broj vjernika odazvao na poziv Srpske pravoslavne crkve da se pomogne najugroženijim kako bi i oni na radostan i dostojanstven način proslavili najradosniji hrišćanski praznik Božić.
Već petu godinu zaredom paroh Druge mostarske parohije Branimir Borovčanin organizuje akciju prikupljanja pomoći pred Božić. Odazovu se svi koji mogu, prikupi se hrana i druge potrepštine, a potom se obiđu ljudi koji su u potrebi i odnese im se pomoć.
Sveštenik Borovčanin kaže da su se akciji, kao i prethodnih godina, odazvali ljudi koji idu u crkvu.
”Nastojimo da se sjetimo onih kojima je potrebno pomoći. Božić nije praznik jela i pića, već darivanja. Pokušavamo davanjem svojih dobara i dijeljenjem s drugima da budemo pravi istinski hrišćani, jer je, po riječima jednog našeg svetog oca, naše je samo ono što damo. Našim malim odricanjem pokušavamo da našim potrebitim parohijanima učinimo ovaj praznik toplijim i humanijim”, kaže Borovčanin.
Dodaje da, nažalost, ima puno onih koji su u potrebi i koji žive u teškim uslovima, a najviše je starih, bolesnih i nemoćnih. Mnogi od njih nemaju nikakva primanja, niti bilo koga svoga da im pomogne.
Pomoć, ali više od toga topla ljudska riječ i činjenica da neko misli na njih, mnogo znače ljudima koji su usamljeni i u potrebi.
Uvjerili smo se u to, obilazeći ih sa vrijednim volonterima koji su podijelili pomoć.
Nataša Mihić kaže da živi sama, od kada joj je prije sedam godina umrla baka, te da joj pomoć mnogo znači, ali još više činjenica da neko misli na nju i da nije sama.
”Odgojili su me djed i baka. Oni su umrli i sada živim sama. Jako mnogo mi znači kada me se neko sjeti. Diplomirani sam pravnik, ali nemam posla, ni primanja. Pri tom sam bolesna, imam anksioznost, od trauma u djetinjstvu. Trebam novac i za lijekove. Crkva i sveštenici pomažu, ne znam kako bi drugačije”, kaže Nataša.
Božić će, kaže, proslaviti pod Ostrogom. ”Tamo često idem i prelijepo mi je”, dodaje Nataša.
Navodi da bi joj najveća pomoć bila da se zaposli, jer bi se njen život tada promijenio i ne bi morala zavisti od nečije pomoći.
Među onima koji su ovog Božića dobili pomoć je i bračni par Klarić. Zdravko Klarić se žali da nema nikakva primanja, ali ni socijalnu pomoć.
”Nisu nam dali ni bonove za Božić u Centru za socijalni rad. Nemamo ni pomoć, oduzeli su nam i ono što nam pripada. Kome da se žalimo. Nema objašnjenja. Mržnja, šta li je, ne znam”, kaže Zdravko.
Akciju je, uz vjerni narod, pomoglo i Crkveno dobrotvorno društvo ”Dobrotvor” koje tokom cijele godine nastoji pomoći najugroženijim mještanima Mostara.
