BLAGAJ- Splet istorije, spomenika, prirodne ljepote, duhovnosti i mira

Vrelo Bune - Blagaj

Samo 12 kilometara od Mostara, na rijeci Buni, nalazi se čarobno mjesto Blagaj, srednjovjekovni grad Humske države iz koje je polovinom XV vijeka nastala današnja Hercegovina. Ovo malo mjesto nadomak Mostara očarava sve koji dođu u njega, a prirodne i istorijske ljepote u njemu se ne mogu opisati, mogu se samo doživjeti.

Sa ruševina starog grada ili Kule Herceg Stjepana, (vlastodršca ovih prostora prije dolaska Otomanskog carstva 1465. godine), koja je izgrađena na strateškom položaju, na hridinama iznad izvora rijeke Bune, pruža se prelijepa panorama doline Neretve, slika koja opravdava cijeli sat penjanja na vrh ovih ruševina.

Stjepan grad je nacionalni spomenik BiH, a turistički radnici u zadnjih nekoliko godina uradili su ogromne napore da se ovaj grad obnovi i postane dostupan turistima. Po noći ova prelijepa građevina iznad Mostara svijetli i privlači poglede svih koji dolaze u dolinu.

U Blagaju se nalaze i Kuća Velagića (prekrasan primjer otomanske stambene arhitekture iz XVII vijeka), Džamija Sultana Sulejmana (izgrađena oko1520.), Karađozbegov most, izgrađen na rijeci Buni, koji potiče iz 1570. i Hamam sagrađen na prelazu iz XVI u XVII vijek.

Na desnoj obali rijeke, u prelijepom scenariju kakav samo priroda može realizovati, nalazi se Tekija, kuća dreviša iz XVI vijeka, koji kao da lebdi između stijene i vode.

 Unutar objekta nalaze se sobe za učenje, za molitvu, “musafi rhana” (soba za goste ili putnike u prolazu), kuhinja i hamam. U blizini Tekije nalazi se prostorija (turbe), koja čuva spomen na derviše Sari-Saltuka i Ačik-pašu. Tekija, otvorena za posjetitelje tokom cijele godine, jedan je od najrelevantnijih primjera sakralno-rezidencijalne islamske kulture Bosne i Hercegovine, a Blagaj, sa svojim Stjepan gradom, predivnim pejzažom i spektakularnim izvorom rijeke Bune, jedno je od blaga koje nikako ne treba zaobići prolazeći kroz ovu regiju.

TEKIJA

Za ljubitelje istorije a naročito osmanskog perioda, Tekija u Blagaju, je mjesto u kojem će ispuniti svoje potrebe i osjetiti dašak toga doba.

Prvi spomen tekiji u Blagaju nalazimo u Putopisu Evlije Čelebije, koji je kroz ovo mjesto proputovao 1664. godine. On je zapisao da je mostarski mufti-efendija podigao uz litice izvora Bune jednu tekiju halvetijskog reda u kojoj derviši vode prijateljske razgovore i naučne diskusije.

U Tekiji se nalazi turbe s dva mezara prekrivenih zlatnom čohom, gdje su, kako se vjeruje, ukopani Sari Saltuk i Ačik-baša. Saltuk je istorijski i mitski osmanski junak, a ima više legendi kako je nastao njegov grob u Blagaju. Prema jednoj, koja se pričala u Blagaju, pred mrak je projahao kroz blagajsku čaršiju starac s bijelom bradom, na bijelom konju, u zelenoj odori sa sarukom. Otišao je prema vrelu. Ljudi su klanjali akšam, a starac se nije vraćao. Buna je nadošla, tako da nije mogao preći, a na ovoj strani tolika je strmina da je nemoguće na konju po noći proći. Tražili su ga, ali uzalud. Onda zaključiše da je misteriozno iščezao te mu tu podigoše turbe i tekiju. O drugom grobu Blagajske tekije, Ačik-bašinom, manje se propovijeda. Obično se navodi da je Sari Sultak rekao: “Poslije mene, Buna će izbaciti jednog poput mene. Taj će biti gologlav.” Postoje priče da je običaj da se u Tekiji navečer ostavi bokal s vodom i peškir. Peškir ujutro bude mokar, a bokal prazan i vjeruje se da je to “dobri” uzeo abdest.

IZVOR BUNE

Ispod stijena visokih nekoliko stotina metara izvire rijeka Buna. Prije samog izvora Buna pod zemljom protiče 19,5 kilometara. Buna je najveći kraški izvor u Evropi po količini pitke vode, pri čemu u jednoj sekundi iz izvora izađu 43 kubika vode. Veoma je interesantno mjesto na kom Buna izvire iz dubine pećine u visokoj klisuri u podnožju brda Hum. Voda je na izvoru pitka a i njenim tokom. Ona je jedna od najčišćih rijeka i bogata je ribom, pri čemu je zbog svoje temperature pogodno stanište potočne pastrmke.

Priroda ovdje nije sebe štedjela, čak je i pružila više no što čovjek smije očekivati od nje. Sve je na jednom mjestu, tajnoviti izvor, osunčana, hladna rijeka, mnogo zelenog hlada, plodovi voća, ptice, patke, jata riba. Moglo bi se još mnogo, mnogo, toga nabrojati ali sve to treba vidjeti i ponijeti u svojim sjećanjima.

Prethodni članakTREBINJE U KARANTINU: Gradonačelnik zabranio izlazak iz grada
Naredni članakJoš dva smrtna slučaja u BiH, preminule osobe u Bihaću i Sarajevu