Danas Srbi Mostara tuguju, boli ih i sjećaju se, ali ne mrze, poručio je starješina Sabornog hrama Svete Trojice u Mostaru, protojerej Duško Kojić, u besjedi nakon parastosa koji je u ovom hramu služen povodom obilježavanja 34 godine od egzodusa i stradanja Srba iz Mostara i doline Neretve, kao i paljenja Sabornog hrama.
Kojić je podsjetio da je na današnji dan 1992. godine zapaljen Saborni hram, ali i da su porušene sve nade srpskog naroda u Mostaru, te da je to bio dan kada su Srbi prognani iz ovoga grada.
„Danas je dan kada su srca u Mostaru bila slomljena. Sa ovim porušenim i zapaljenim hramom nije porušena samo jedna građevina, nego je bio pokušaj da se poruši sve ono što su generacije sticale, radile i gradile. Porušene su uspomene na brojna krštenja, vjenčanja, sahrane, opijela i oproštaje od naših najmilijih koji su bili u ovom hramu“, rekao je protojerej Kojić.
Kaže da je ovo dan kada se sjećamo svih tih događaja, ali i kada svjedočimo da taj pokušaj nije uspio.
„Ovaj hram se obnavlja, ali se obnavlja i ono što čini ovaj hram, a to su ljudi. Obnavlja se zajednica. Baš zato svako obilježavanje teških trenutaka kroz našu istoriju počinje u hramu, molitvom, jer znamo da ono što je bilo i što se dešava sada nije konačna riječ. Konačnu riječ daje naš Gospod Isus Hristos, vaskrsli kroz obnovu života i svojim vaskrsenjem, a primjer podnošenja stradanja upravo nam je dao On, koji je kao jedini bez grijeha podnio sva stradanja i muke, baš onako kako je naš narod prošao ovdje u Mostaru i u čitavoj dolini rijeke Neretve“, rekao je u besjedi protojerej Kojić.
Poručio je da danas naš narod ima pravo na tugu, sjećanje i bol zbog svega što se dogodilo.
„Danas imamo pravo na tugu, sjećanje i bol, ali nikako nemamo pravo na mržnju. To nemamo pravo nijedan dan u godini zato što mi jesmo hrišćani i zato što je naš narod nebeski narod. Zato što smo spremni da se iz svake vatre i svakog bola uzdignemo sa vjerom u Boga, da oprostimo, da se pomirimo i da gradimo“, rekao je protojerej Kojić.
Poručio je da tako treba živjeti danas i svakoga dana.
Naglasio je da će se iz hrama otići u naselje Buna, na još jedno bolno mjesto, gdje će biti bačene ruže u vodu za nestale i postradale, ali i zbog, kako kaže, nepravde koja još nije ispravljena.
„Bacićemo ih sa dubokom vjerom u život i vjerom da je život moguć i da se obnavlja. Bacićemo ih sa vjerom da ćemo sresti sve naše postradale za koje smo se molili, sve naše nestale. Da ćemo ih sresti u naručju Hristovom“, poručio je protojerej Kojić.
Poručio je da danas Saborni hram ispunjava svjetlost molitve.
„Da nam naš Gospod svima da snage da i mi budemo bolji i da izgradimo još bolje odnose, još bolje zajednice, još veće hramove i veća djela koja ćemo ostaviti našoj djeci, te da se kroz sjećanje na naše pretke, koji su sve ovo izgradili, opominjemo kakvi treba da budemo, a treba da budemo ljudi. Bićemo ljudi samo kada budemo bez mržnje. Zato danas tugujemo, boli nas, ali ne mrzimo, nego opraštamo i u svom srcu nalazimo prostora i za ovaj grad i za Neretvu. Nalazimo u svom srcu prostora i za Bunu i za to mjesto stradanja. Da se pomolimo za naše postradale, ali i za nas da budemo bolji“, poručio je protojerej Kojić.
Nakon parastosa je planiran obilazak mjesta stradanja na Buni u 11.00 časova, te paljenje svijeća i bacanje cvijeća u rijeku sa mosta na Buni gdje je 1992. godine u istom danu ubijeno 29 vojnika i civila.
Organizacija porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Nevesinje nastavlja obilježavanje Dana nestalih Istočne Hercegovine polaganjem cvijeća na Spomenik slobode u Nevesinju u 12.00 časova, zatim obilazak Spomen sobe, te u 12:15 polaganje cvijeća na Spomen kosturnicu u Nevesinju i obraćanje zvaničnika.
Ovim događajem biće obilježeno 34 godina od egzodusa srpskog naroda iz Mostara i doline Neretve kada je stradalo 431 lice, a više od 30.000 ljudi napustilo svoje domove.
Na današnji dan zapaljena je i Saborna crkva Svete Trojice u Mostaru.
Podsjetimo da je jun mjesec 1992.trajno urezan u sjećanje srpskog naroda iz doline Neretve kada je u nekoliko junskih dana od Čapljine do Bradine protjerano više od 30.000 Srba, zapaljena i uništena većina imovine, a više stotina lica poginulo i nestalo.
Prilikom velike vojne akcije Hrvatske vojske, HVO-a i HOS-a, kojom je komandovao general Janko Bobetko, došlo je do egzodusa i velikog stradanja Srba u dolini Neretve.
Napadi su počeli 7. juna na Domanovićima, a 14. i 15. juna vodile su se borbe u gradskoj zoni Mostara. Petnaestog juna 1992. zapaljena je i Saborna crkva Svete Trojice u Mostaru, tada najveća pravoslavna bogomolja na Balkanu. Nakon toga zapaljeni su i svi pravoslavni hramovi u dolini Neretve. Već 18. juna, većina srpskog stanovništva Mostara protjerana je iz svoga grada.
U junu mjesecu zapaljen je i porušen manastir Žitomislić, Stara crkva Presvete Bogorodice. Nakon toga u Eparhiji zahumsko-hercegovačkoj i primorskoj oštećen je i devastiran najmanje 81 objekat Srpske pravoslavne crkve. Od ovoga broja njih 24 nalazili su se na području opštine Mostar.
Prema podacima Republičkog centra za istraživanje rata, na području opštine Mostar smrtno je stradalo 526 lica srpske nacionalnosti i to 380 vojnika i 146 civila. Posmatrajući polnu strukturu radi se o 470 muškaraca i 56 žena. Pored navedenih lica, najmanje devet civila i 49 vojnika iz Mostara smrtno su stradali izvan teritorije opštine Mostar. To ukupnu brojku stradalih povećava na 584 lica.
Prema preliminarnim rezultatima istraživanja na teritoriji Mostara postojalo je deset logora i mjesta zatočenja za Srbe. Srbi iz Mostara odvođeni su i u logore u drugim opštinama te je evidentirano da su mostarski Srbi zatvarani u najmanje 28 logora i mjesta zatočenja. Ovi podaci ne obuhvataju mjesta zatočenja koja su se nalazila u privatnim objektima, gdje su Srbi zatvarani pojedinačno ili u manjim grupama.
Najzloglasnija mučilišta bila su nekadašnja vojna ambulanta, sjedište HOS-a, zatvor „Ćelovina” u Mostaru, ali i logor ”Dretelj” u Čapljini, logor u Ljubuškom, te zloglasni logor ”Lora” u Splitu.
Prema do sada obrađenim podacima, tokom rata u velikim razmjenama između zaraćenih strana evidentirano je najmanje 843 zatočenih osoba srpske nacionalnosti iz Mostara i drugih mjesta u dolini Neretve.
Kada su u pitanju sudski procesi za zločine nad Srbima u Mostaru, pred Sudom BiH vođena su dva procesa za zločine u logoru „Dretelj”. U ovim procesima pravosnažno je osuđeno šest lica. Ostali postupci vodili su se ili se trenutno vode za zločine nad Srbima u dolini Neretve i odnose se uglavnom na zločine počinjene na području opštine Konjic.
Osim uništavanja materijalnih tragova kulture, identiteta i spomeničke baštine srpski narod pretrpio je i veliku materijalnu štetu, s obzirom na to da je najveći broj objekata koji se nalazio u privatnom vlasništvu bio zapaljen, opljačkan, oštećen ili uzurpiran. Ukupna materijalna šteta nikada nije s preciznošću utvrđena.
Političke i vojne okolnosti koje su dovele do egzodusa i stradanja Srba iz doline Neretve još su nerazjašnjene.
