30 GODINA OD ZLOČINA U BRADINI – ZA UBISTVO 88 SRBA NIKO NIJE ODGOVORAN

U Bradini pored Konjica obilježeno je danas 30 godina od svirepog ubistva 48 srpskih civila koji su strijeljani u jednom danu i sjećanje na još 40 stradalih mještana Bradine koji su pobijeni u logorima i obližnjim šumama nakon osvajanja Bradine. Tog maja prije 30 godina selo je spaljeno, narod pobijen i zatočen po logorima, crkva uništena i ostavljena velika rana na srcima svih Konjičana koji se svake godine okupljaju oko spomenika i opominju na zločin koji im je nanesen.

Bradina i cijela Hercegovina plaču danas za 88 svirepo ubijenih za čije smaknuće niko nije odgovarao.

I danas nakon 30 godina Bradina je puna naroda, ali samo danas. Već sutra u ovome selu gdje je nekada živjelo 300 srpskih porodica ostat će samo dvoje staraca. Povratka u Bradinu nema, zakasnio je ili ga kako kažu mnogi nije moglo ni biti s obzirom na zločin koji su tu preživjeli.

Danas je služen pomen u Crkvi Vaznesenja Hristovog i položeni vijenci na spomenik stradalim u Bradini, te su pozvane pravosudne institucije u BiH da konačno procesuiraju odgovorne za zločine nad konjičkim Srbima.

Vladika zahumsko-hercegovački i primorski Dimitrije je nakon pomena rekao da treba moliti Boga da se „požnje utjeha sa ovoga svetoga mjesta gdje počivaju svete kosti stradalnika“.

„Neka bi dao Bog da nemamo u srcu nikakvu mržnju, nikakvo zlo, da imamo tugu, ali i utjehu. Da ne tugujemo kao oni koji nemaju nade, nego da tugujemo sa nadom u vaskrsenje Hristovo… Nijedno djelo pravedno, nijedno djelo ljubavi nije izgubljeno u Hristu Vaskrslome i da se nadamo ponovnom susretu sa našim bližnjim“, rekao je vladika Dimitrije dodajući da se trebamo sjećati svojih pokojnih, ali da ne mrzimo nikoga i da trebamo da se pokajemo za zlo ako smo učinili, ali i da praštamo.

Svetu liturgiju u Crkvi Vaznesenja Gospodnjeg služili su uz vladiku Dimitrija, protojerej-stavrofor Radivoje Krulj, protojerej-stavrofor Milan Bužanin, jeromonah Antonije Tvrdoški, protojerej Nebojša Radić, jerej Mladen Čalija, jerej Dejen Grčić, jerej Branko Kalaba i jerej Milan Milanović.

Boško Tomić, savjetnik srpskog člana Predsjednika BiH Milorada Dodika rekao da je zanimarljivo koliko u Bradini, Konjicu  i okruženju ima Srba i da je to tek oko 200 osoba, dok je to prije rata bilo mnogo više.

„Ljudi su ovdje vjerujući svojim komšijama ostali. Nažalost po ko zna koji put desilo se da je izvršeno ubistvo nedužnog stanovništva. Ja shvaćam da se ubijalo u ratu, ali ubijati djecu, žene i stare to je neprihvatljivo. Bez obzira što pravosudne institucije u BiH to zataškavaju ili nisu efikasne u tom smislu mi i dalje insistiramo da se dođe do istine i da oni koji su radili zločine odgovaraju“, rekao je Tomić dodajući da pravosudne institucije na brzinu osuđuju Srbe koji su bili ili nisu krivi, a da traže opravdanje za zločine nad Srbima. Tomić je rekao da se traži da ljudi koji su odgovorni za ovaj zločin budu kažnjeni, naručito oni koji su odgovorni po komandnoj odgovornosti.

Pomoćnik ministra za boračko invalidsku zašitu u Vladi RS Radomir Graonić rekao je da  je Bradina stravično mjesto srpskog stradanja kako u Drugom svjetskom ratu tako i u zadnjem ratu.

„Preživjeli stanovnici Bradine  mislili su da se zlo koje je počinjeno nad njima u ustaškom režimu u NDH nikada neće  ponoviti. Nažalost potomci Ante Pavelića krenuli su da konačno završe posao. Napali su mještane Bradin i okolna sela želeći da ih pobiju i da Srba ovdje više nema. Uspjeli su da pobiju i potjeraju Srbe i zapale sela i crkvu, ali su se Srbi ponovo okupili nakon 30 godina i dolaze ovdje prkosno da pokažu  da kao narod nismo zaboravili i da pokažu ko su bili zločinci i krvnici nad nedužnim i da ćemo tu istinu prenositi sa generacije na generaciju“, rekao je Graonić podsjećajući da pravda nije zadovoljena na zemlji, ali da će krvnike sustići Božja pravda.

„Praštamo ali nećemo zaboraviti“, poručio je Graonić.

Zamjenik predsjednika Gradskog vijeća Grada Mostara Velibor Milivojević rekao je da je ovo godina kada se puni 30  godina kada se iz doline Neretve iselio najveći dio Srba.

Velibor Milivojević

„Danas imamo jako  porazne podatke gdje je na području Federacije BiH od predratnih 20 odsto srpskog stanovništva sada imamo samo 2,5 odsto. Nažalost taj postotak se smanjuje zbog realnih uslova života. Tek prošle godine smo uspjeli u HNK da se izborimo za ono što je Ustavom BiH propisano a to je pravo na konstitutivnost. Bojim se da je sa svim promjenama i onim što je podstrek za povratak zakasnilo i da je nažalost sve više ovakvih kao što je Bradina, mjesta strašnog zločina, ali i mjesta gdje života samo  u ovim danima ima kada obilježavamo stradanje“, rekao je Milivojević. Dodaje da je najbolje da se na ovim mjestima molimo da se ovakvi zločini nikada, nikome i nigdje ne ponove.

„U BiH jedina prava i prosperitetna budućnost može nastati kada svi pokažemo malo više osjećanja za žrtve onoga drugog i da priznamo žrtve i poklonimo se njima“, rekao je Milivojević.

Dragan Đorđić iz Bradine koji živi u Švedskoj i svake godine dolazi na obilježavanje naglašava da je broj pobijenih u Bradini 88 osoba, a ne 48 kako se to navodi.

„Mnogi  su stradali u logoru u Čebićima gdje sam i ja bio, na Musali, u Hrasnici koje sam prošao. Mnog su stradali po šumamam nakon pada Bradine“, rekao je Đorđić. On podsjeća da je Bradina okružena 25. maja od strane Muslimana i Hrvata.

„Ja sam tu živio i zarobljen sam 27. maja. Svi smo zarobljeni osim jedne manje grupe koja se probila preko šuma za Kalinovik, drugi prema Ilidži. Ostalo je sve prvih dana što je zarobljeno strijeljano. Mi smo odvedeni u logor Čelebići. Ja sam proveo 13 mjeseci u logoru u Čelebićima, na Musali i u Hrasnici i tada sam razmjenjen. Iskustva se ne mogu opisati u nekoliko riječi. Bio sam svakodnevno očevidac premlaćivanja, danima smo premlaćivani, bili smo gladni…ali nekako smo preživjeli, ostali nisu“, rekao je Đorđić.

Jelena Gačanin rođena Gligorević koja je rođena u Bradini prisjeća se da je kao djevojčica od osam ipo godina preživjela golgotu i strah i da ne zaboravlja sa godinama sve što se dešavalo, već da je sve teže.

„U školi u kojoj sam učila prva slova i brojeve sam bila zarobljena zajedno sa majkom. Otac i bat su bili u logorima Čelebići i Musala. Nakon sedam dana sam razmjenjena. Majka nije. Šta sam preživjela to se ne može zamisliti. Bila sam živi svjedok premlaćivanja, izvođenja mlađih ženskih osoba. Zamislite kako je to za dijete od osam ipo godina“, kaže Jelena. Posebno teško joj pada to što gleda imena svoje rodbine i komšija na ploči a da za to niko nije  odgovarao.

„Najteže mi je palo sve. I  sada mi je teško. Majka mi je preminula  tri godine nakon rata od posljedica logora i to je ožiljak koji nosim“, rekla je drhtavog glasa Jelena.

Paroh konjički Dejan Grčić kaže da je Bradina najstradalnije mjesto na ovim područjima.

„Ovdje je živjelo oko 300 kuća a danas su tu dva stanovnika. U jednom danu je ovdje ubijeno 48 osoba, a ukupno 88 osoba iz Bradine. Povratak je težak jer  su ovdje prošli veliku torturu. Mi se molimo za pokajanje onih koji su ovo učinili. Nej teže za porodice jeste što niko nije procesuiran“, rekao je Grčić.

Bradina je još danas živa, sutra vjerovatno više ne, a oni koji su danas bili tu i koji će doći opet naglašavaju da će vječno živjeti istina o zločinu koji su prošli mještani Bradine iako to pravosudne institucije u BiH ne žele priznati.

Udruženje Konjičana
Konzulica Srbije Marija Bakoč i konzul Miodrag Džudžalija
Porodice stradalih

Prestavnici Boračke organizacije RS
Prethodni članakTrebinje dobija novi prostorni plan nakon tri decenije
Naredni članakNa sportskim igrama ‘UNDOKAI’ učestvovalo 140 mostarskih osnovaca