Vladika Grigorije predstavio svoju knjigu u Parizu

  • Vladika Grigorije predstavio svoju knjigu u Parizu
  • Vladika Grigorije predstavio svoju knjigu u Parizu
  • Vladika Grigorije predstavio svoju knjigu u Parizu
  • Vladika Grigorije predstavio svoju knjigu u Parizu
  • Vladika Grigorije predstavio svoju knjigu u Parizu
  • Vladika Grigorije predstavio svoju knjigu u Parizu
  • Vladika Grigorije predstavio svoju knjigu u Parizu
  • Vladika Grigorije predstavio svoju knjigu u Parizu
  • Vladika Grigorije predstavio svoju knjigu u Parizu
  • Vladika Grigorije predstavio svoju knjigu u Parizu
  • Vladika Grigorije predstavio svoju knjigu u Parizu
  • Vladika Grigorije predstavio svoju knjigu u Parizu
  • Vladika Grigorije predstavio svoju knjigu u Parizu
  • Vladika Grigorije predstavio svoju knjigu u Parizu
  • Vladika Grigorije predstavio svoju knjigu u Parizu
  • Vladika Grigorije predstavio svoju knjigu u Parizu
  • Vladika Grigorije predstavio svoju knjigu u Parizu

Vladika  Grigorije  svoje izlaganje završio je poukom da svoj život treba da gradimo kao kuću čiji je temelj vjera, prozori nada, a krov bez čega sve drugo ostaje nepotpuno – ljubav. Osvrćući se na konkretan sadržaj manifestacije, svoju pouku konkretizovao je rekavši da smo započeli od temelja koji je riječ, knjiga, nastavili sa ikonom, koja je naš prozor u onostrano, a završili pod krovom priče o ljubavi, i to prema svakom čovjeku, sljedujući Hristu, čak i neprijatelju!

 

PARIZ – Uoči praznika Svetog Save, 26. januara naveče, u čast prvog srpskog arhiepiskopa, u Srpskom kulturnom centru u Parizu organizovan je eminentan kulturni događaj na kojem je njegovo preosveštenstvo vladika zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije predstavio svoju knjigu ”Preko praga” i održao predavanje.

Manifestacija se sastojala iz tri dijela, koja su bila propraćena simboličnim uspinjanjem duž tri nivoa zgrade Centra, i u sebi je objedinila nekoliko eminentnih izlagača.

U prvom dijelu, sagovornici đakona Nenada Ilića, koji je vršio ulogu moderatora, bili su njegovo preosveštenstvo vladika Grigorijed i dr. Andrej Jeftić, docent na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Tema prve sesije bila je pismenost i knjiga, naročito u kontekstu Svetog Pisma.

Vladika Grigorije govorio je o Bibliji kao knjizi koja nije spisak zapovjesti i propisa izdiktiranih od strane Boga, već Bogom nadahnuta knjiga pisana od strane ljudi i radi ljudi, koja pritom nema za cilj da im prosto pruži određene informacije, već da ih oblikuje kao ličnosti, odnosno – formira ih.

Andrej Jeftić podvukao je značaj prosvjetiteljske misije Svetoga Save istakavši da je upravo opismenjavanje ono što razlikuje primitivne tribalne zajednice od onih civilizovanih, odnosno naroda.

Drugi dio manifestacije u centru svog interesovanja imao je sliku. Ovdje su sagovornici slikarke Jelene Jeftić bili takođe slikarka igumanija mati Efimija, kao i đakon Nenad Ilić, ovoga puta prvenstveno kao reditelj. Govoreći o savremenom srpskom ikonopisu mati Efimija istakla je da je on utemeljen na srednjevjekovnom nasljeđu, koje je nazvala savršenim, između ostalog i zbog toga što su se u tom periodu svi najeminentniji umjetnici bavili crkvenom umjetnošću. Ona je, pored ostalog, podvukla i to da je uslov da neko naslika dobru ikonu veoma dobro poznavanje kako istorije umjetnosti, tako i najrelevantnijih savremenih umjetničkih zbivanja. Na pitanje o tome može li pokretna slika poslužiti kao misionarski medij savremenoj Crkvi, Nenad Ilić iznio je veoma interesantna razmišljanja o tome da, nasuprot uvriježenom mišljenju da pokretna slika predstavlja zapravo nastavak zapadne umjetničke tradicije, a ne ikone i freske, pokretnu sliku ipak možemo prepoznati i na freskama na kojima se nerijetko jedna te ista ličnost slika nekoliko puta u različitim radnjama koje obavlja u okviru oslikavanog događaja.

Treći i završni dio manifestacije predstavljao je razgovor o knjizi vladike Grigorija ”Preko praga”. Ne želeći da sam sudi o kvalitetima svoga djela, vladika se najviše zadržao na motivima i inspiraciji koji su ga podstakli da napiše ovu zbirku priča. Centralnu ulogu u tom smislu igrala su ratna zbivanja i iskustva, o kojima vladika govori kao o traumi, ne zaboravljajući pritom ništa manje značajne primjere i epizode izuzetne ljudskosti koje je vidio i doživio od strane pripadnika sva tri zaraćena naroda. O takvim slučajevima vladika govori kao o cvjetovima izraslim iz ratne tame, naglašavajući njihov značaj podsjećajući na to da unošenje i najmanje svjetiljke u mračnu prostoriju ipak proizvodi dominantan utisak da je u prostoriji svjetlost, a ne tama. On je sa prisutnima podijelio detalje iz tri svoje priče: ”Sakib”, ”Krštenica” i ”Živa voda”.

Vladika je svoje izlaganje završio poukom da svoj život treba da gradimo kao kuću čiji je temelj vjera, prozori nada, a krov bez čega sve drugo ostaje nepotpuno – ljubav. Osvrćući se na konkretan sadržaj manifestacije, svoju pouku konkretizovao je rekavši da smo započeli od temelja koji je riječ, knjiga, nastavili sa ikonom, koja je naš prozor u onostrano, a završili pod krovom priče o ljubavi, i to prema svakom čovjeku, sljedujući Hristu, čak i neprijatelju! Nakon zvaničnih izlaganja druženje je nastavljeno pitanjima i odgovorima, te spontanim razgovorom okupljenih, tokom kojeg je vladika zainteresovanima i potpisivao primjerke knjige, navodi se na sajtu eparhije Zahumsko-hercegovačke i primorske.

Login

Welcome! Login in to your account

Remember me Lost your password?

Lost Password