Slijepi nastavnik radi na njivi, cijepa drva i piše knjige

Slijepi nastavnik srpskog jezika u penziji, Sreto Vučković iz Bijakovaca kod Kozarske Dubice inspiracija je svim ljudima. Iako ne vidi, sam okopava kukuruze, cijepa drva i svakodnevno prepješači na desetine kilometara. Uskoro će objaviti i treću autorsku knjigu “Prst sudbine”.

Sveto zbog bolesti živi u potpunom mraku, ali ga to nikada nije spriječilo da bude rame uz rame sa svim zdravim ljudima. Penzionisani slijepi nastavnik srpskog jezika iz dubičkih Bijakovaca, jednostavno rečeno, voli život. Iako slijep, sam cijepa drva i brine o domaćinstvu. Ovih dana ne izlazi iz bašte, jer okopava kukuruze.

– Okopavam malo kukuruze, uglavnom moram razbiti koru i ukloniti travu, jer je sve jača, ambrozija pogotovo – priča Sreto.

Sreto kaže, otkako je slijep, posebno mu je istančano čula dodira i osjećaj za orjentaciju. Sam svakodevno prepješači desetak kilometara. Svima je inspiracija.

– Ove godine sam nasjekao preko 200 komada trkalja za grah. Jednostavno, odem u šumu i znam koju mladicu da siječem. Napipam lijesku debljine otprilike kao moj štap ili malo deblje i onda je odsiječem – priča on.

Komšija Mirko Blagojević kaže da Sreto uvijek sam ide u šumu i donesi najbolje trklje.

– Ni onaj ko vidi ne može se tako snaći i usjeći takvu trklju, kao što on zna – priča Blagojević.

Sreto je do sada napisao dva romana – “Ploska” i “Pomračenje sunca“” a uskoro bi iz štampe trebalo da izađe i njegov treći roman “Prst sudbine”. Svojevremeno, nekadašnji predsjednik Srpske, Milorad Dodik donirao mu je kompjuter sa govornim softverom.

– Da nije bilo njegovog kabineta ne bih nabavio kompjuter, ne bi bilo ni mojih knjiga i svih mojih nastojanja – kaže Sreto.

Novu knjigu Sreto će promovisati širom Srpske. Kaže, uživa u svakom danu, jer život je lijep, ako mi tako želimo.

RTRS

Login

Welcome! Login in to your account

Remember me Lost your password?

Lost Password