Profesorica iz Mostara : Kroz rimu se lakše uči

Nakon što prepišete sa table, naslonite se na stolicu, uspravite leđa, a ruke stavite iza naslona, govorili su nekada učitelji, no od tada do danas mnogo se toga promijenilo. Približiti nauku učenicima je postala nauka, no Sabina Dumpor, profesorica iz Mostara, put do glava svojih učenika je našla kroz rimu.

Kako kaže, od 2014. godine opet se našla među školskim klupama, kada je počela sa stažiranjem u Srednjoj medicinskoj školi u Mostaru. Od 2017. godine predaje biologiju u Drugoj gimnaziji i u Srednjoj tekstilnoj i poljoprivrednoj školi i mikrobiologiju s epidemiologijom u Srednjoj medicinskoj školi u Mostaru. U međuvremenu je magistrirala na Odsjeku konzervacijske biologije i ekologije, i iako je ovo područije od kojeg se svima zavrti u glavi, Sabinini učenici uživaju na njenim predavanjima.

Njena magija leži u tome da znanje ne prenosi kroz atome.

Već stihove niže, tako je nauka svakom učeniku puno bliže.

„Danas je odnos ‘učenik – učitelj’ blaži. Drukčija je i atmosfera na času, mislim da su učenici više uključeni u rad, jer se stalno sa njima komunicira. Koristi se i savremenija i modernija oprema, što rezultira nekim drugim metodama i oblicima rada koji, po mom mišljenju, ovako kako radim pokazuju dobre rezultate“, ispričala je Dumporova za „Nezavisne“.

Iako predaje dosta zahtjevne predmete, ova profesorica je uspjela naći način da rimom i zanimljivim pjesmicama na svojevrstan način privoli svoje učenike da uče, ali i pokaže im da nauka ne mora da bude bauk.

Kako kaže, ništa od ovoga nije planirala, već je jednom prilikom čula učenika kako sa drugovima recituje neke stihove naših pjevača, na što je dodala: „Hajde da mikrobiologiju pričamo u stihovima. Na primjer, mene stomak boli, možda je Escherichia coli…itd“ i taj čas je jednostavno krenulo.

„Radili smo novu lekciju gdje sam ja spontano počela stihove pričati u skladu sa tekstom koji je bio na prezentaciji. Pošto je to sve počelo u Srednjoj medicinskoj školi, onda sam napisala prvu pjesmu o bakterijama, koju sam odlučila da snimim i postavim na društvene mreže (Facebook i Instagram). Taj prvi snimak je dobio preko 30.000 pregleda. Poslije toga, objavila sam još četiri „lekcije“ koje isto tako imaju mnogo pregleda. Sljedeća pjesma će biti o genetici, a pišem pjesme i za viruse i imuni sistem“, ispričala je Dumporova.

O rezultatima ovakvog inovativnog predavanja govore osmijesi njenih učenika kada ulazi u učionicu, a pojedini su se čak odvažili i napisali neke stihove.

„Drago mi je što drugi učenici kojima ne predajem govore da im se moje rime sviđaju i da su ih upamtili. To mi je dalo vjetar u leđa da nastavim, što se pokazalo pozitivno u svakom smislu“, iskrena je Dumporova.

Rime, kako kaže, dolaze spontano, ali sve zavisi od prezentacije i lekcije koja se obrađuje.

„Ponekad dođem na čas, a učenici imaju već pripremljene neke svoje rime pa skupa recitiramo, a ja se nadovezujem na njih. Nekada u toku lekcije i mog prezentiranja meni neke rime padnu na pamet i onda počnem sa njima. A pjesme koje objavim na društvenim mrežama posebno napišem i naučim jer prilikom snimanja ne koristim tekst ispred sebe“, objasnila je Dumporova.

Loše metode predavanja čine da i dobre knjige i dobri učitelji postaju beskorisni. U današnje vrijeme sa nepretkom tehnologije došlo je do napretka i u načinu predavanja.

„Na svakom času koristim Powerpoint prezentaciju sa puno slika, pošto ipak predajem predmete gdje slika ili video-projekcija govore više od hiljadu riječi. Na mojim časovima nema diktiranja, komuniciram sa učenicima, aktivno su uključeni u rad. Mikrobiologija je jedan jako zanimljiv predmet i uvijek me zanimao taj svijet pod mikroskopom. Na sreću, u školi imamo mikroskope i različite preparate, tako da taj svijet možemo približiti učenicima“, istakla je Dumporova.

Iako je u svoja predavanja uvrstila moderne metode, Dumporova tvrdi da je za nju i dalje knjiga ipak knjiga.

„Primijetila sam da učenici mnogo koriste školske biblioteke i čitaju knjige, a u sklopu naših biblioteka, organiziraju se različite promocije, tako da u kombinaciji sa tehnologijom, to bi moglo biti dobra kombinacija učenja“, rekla je Dumporova.

BiH je zauzela 62. mjesto od 79. zemalja svijeta u najvećem globalnom istraživanju u obrazovanju „Pisa“, a svaki drugi testirani učenik ocijenjen je kao funkcionalno nepismen. Kao osoba iz struke Dumporova tvrdi da je potrebno raditi na promjeni nastavnih planova i programa, njihovoj doradi i novim knjigama, što bi moglo u budućnosti donijeti bolje rezultate ovog testiranja.

„Potrebno je dosta aktivnosti za učenika, više njihovog samostalnog rada. Ne kažem da to i sada moje kolege i ja ne radimo, i da nismo krenuli u proces promjena, ali mislim da ćemo za nekoliko godina imati bolje rezultate. Sada znamo gdje smo i šta nam je činiti“, jasna je bila Dumporova.

EVOLUCIJA

Evolucija se, kažu naučnici, ne može zaustaviti pa nije loše razmisliti o tome gdje zapravo ide ljudska rasa i kako će ljudi izgledati u budućnosti. Svi smo robovi tehnologije, tako da naučnici smatraju da je palac odigrao veliku ulogu u razvoju čovjeka, a predviđa se da će prsti na rukama postajati sve duži i tanji. O ovoj tematici profesorica je za „Nezavisne“ imala pokoju rimu. Nezavisne novine

„Kažu da postoje prsti duži

da može bolje po mobitelu da kruži.

Da se za tipkanje koristi jedna ruka

i da to ne bude nikakva muka.

Da aktiviraš malo mišića

da li je to iz evolucije neka priča?

Eto, to je možda teorija nova

zbog modernih tehnoloških uslova.

Jer od Darvinovog postanka

sve je do borbe i opstanka.

Prirodna selekcija bolje osobine bira

pa će brže po mobitelu da se tipka i dira.

Oni kojima prsti kratki ostanu,

neadaptirani na uslove sredine će da postanu.

I te sve dobre promjene ili varijacije

prenosit će se na buduće generacije.“

Login

Welcome! Login in to your account

Remember me Lost your password?

Lost Password