“PRED VAMA STOJI DJEVOJČICA IZ KOLONE” Poslanica SDSS u hrvatskom Saboru govorila o “Oluji”, odmah uslijedio sraman napad

“Ovih dana svi pričaju o “Oluji”. Bez obzira na to koliko o tome zaista znaju, jesu li proživjeli te ratne strahote ili su ih samo posmatrali. Bez obzira na to iz kojeg su ih kuta doživjeli”.

Ovim riječima poslanica SDSS-a u hrvatskom Saboru Ana Šimpraga počela je svoje izlaganje, gde je svojim kolegama i hrvatskoj javnosti ispričala svoje sjećanje na akciju “Oluja”, kada je kao osmogodišnja djevojčica s porodicom izbjegla u Srbiju.

– Svake godine u ovo vrijeme, dijete progovara u meni. Sjećanje jedne djevojčice iz kolone. Tog 4. avgusta 1995. imala sam tačno osam godina. Najednom i nebo je promijenilo boju. Sparina je otežavala disanje, nije slutilo na dobro – prepričavala je Šimpraga sjećanje na taj dan.

Sa rancem kupljenim za drugi razred osnovne škole, priča, bila je spremna za put, “put koji nije imao ime, put koji je vodio ko zna gdje”.

Kako je dodala, od Knina, do Petrovačke ulice, preko Banjaluke, a odatle bez stajanja išli su prema Srbiji gdje su bili do 1999. godine.

Želja za rodnim krajem bila je, kaže, jača pa su se u Knin vratili 1999. godine “na svoj kamen, pored svoje rijeke, među svoje ljude”.

– Znala sam da su i moji vršnjaci Hrvati prošli patnju, strah i morali ići putem gdje nije bio njihov dom. Ali sam isto tako znala da će ta ista djeca s jedne i druge strane jednom sjesti za isti sto i dogovoriti se da se više nijednom djetetu ne ukrade djetinjstvo, pravo na sreću. Mali čovjek uvijek bude taj koji pati, koji se ništa ne pita – rekla je ona.

Gledajući svog oca i majku, njihove žuljevite i hrapave ruke, koje su danonoćno radile u polju kako bi svoju djecu izveli na pravi put znala je, kaže, da je puno važnije biti čovjek nego samo Hrvat ili samo Srbin.

– Djevojčica prošlost nije zaboravila. Učila je iz nje, ali budućnost joj je bila važnija i svima nama treba biti. Danas, 25 godina poslije, ova djevojčica iz kolone stoji pred vama. Imam samo jednu želju – gradimo društvo slobode, gradimo zajedničku budućnost – poručila je Šimpraga i dobila aplauz.

Nakon njenog izlaganja, javila se Karolina Vidović Krišto (Domovinski pokret), koja je poručila da je službeni jezik u Saboru hrvatski i ispravila srpske riječi koje je izgovorila Šimpraga.

– U Hrvatskoj i u Hrvatskom saboru službeni jezik je hrvatski. Nije tačno nego točno, nije 4. avgust nego 4. kolovoza – rekla je Vidović Kristo kroz smijeh.

Ali, pošto nije navela o kom članu poslovnika je reč, Krišto je dobila opomenu od predsjedavajućeg.