Knin 24 godine kasnije – slavlje Hrvata i tuga Srba

Prošle su 24 godine otkako su Lika, Kordun, Banija i Severna Dalmacija ispražnjeni od ljudi. Hrvatska vojska je tog avgusta 1995. ušla u Knin, a ka Srbiji i Republici Srpskoj u najdužoj koloni protjeranih posle Drugog svjetskog rata krenulo je 220.000 ljudi. Ekipa RTS-a i ovog avgusta bila je u Severnoj Dalmaciji, gde je snimala slavlje Hrvata i tugu Srba.

Treći avgust 2019. Knin. Manje od minut boravka u tom gradu dovoljno je da se vrate slike iz 1995, jer ga Hrvati smatraju simbolom slobode. Sve izgleda drugačije u okolini Knina, gde su Srbi ranije bili apsolutna većina.

U selu Markovcu parastos za stradale i prognane u „Oluji“. Registarske oznake iz Srbije znak su da se mnogi Srbi vraćaju, ali samo na odmor. Ne slučajno, baš u vreme kada su pre četvrt vijeka napuštali ove krajeve.

„Ne mogu opisati, nije bilo prijatno, normalno. Niti znaš kuda ideš ni gdje ideš, s kojim ciljem idemo“, sjeća se Đuro Lekić, izbeglica iz okoline Knina.

Slične uspomene nosi i Đorđe Grubinić, koji je takođe izbjegao iz okoline Knine.

„Ko god je imao traktore, sve je bilo spremno za pokret, a topovi su tukli cijeli dan u okolini Knina. Veliki je strah ušao u nas. Međutim, mi nismo imali druge nego u traktore i bježi“, priča Grubinić.

Porodica Rapo nije došla na odmor. Posle kraćeg izbjeglištva vratili su se da žive u Kninu. Priznaju, ipak, da u danima prije i za vrijeme hrvatskog slavlja grad napuštaju privremeno.

„Meni je neugodno to slavlje, ja sam danas jako tužna kad dođem ovamo zato što mi je uvijek prisutno pet ili šest ljudi koji se nisu našli. Tužna sam ja i zbog nekih prijatelja katolika koji su poginuli“, ispričala je Danka Rapo.

„Treba odati počast svim nevinim žrtvama“ 

Slična osećanja uoči državne proslave doživljava i gradonačelnik Knina. Sam je protjeran početkom rata, ali su i mnogi njegovi prijatelji, Srbi, bili među onima koji su 1995. godine napuštali Krajinu.

Obeležavanje godišnjice

Obeležavanje godišnjice „Oluje“ u Hrvatskoj

Zato se zalaže da se 5. avgust, dok je na funkciji, obilježava drugačije nego ranijih godina.

„Meni je važno da to sve bude onako kako treba, bez omalovažavanja bilo koga i sa dostojanstvom prema hrvatskim braniteljima koji su se žrtvovali za slobodnu Hrvatsku i za sve građane ove zemlje“, kaže gradonačelnik Knina Marko Jelić.

Jelić naglašava da svi zajedno smatraju da treba odati počast svim nevinim osobama koje su stradale na bilo kakav način.

„Za dom spremni“

Želje gradonačelnika i realnost mimoišle su se kada je hrvatski državni vrh 5. avgusta došao u Knin. A uz njega i desničarske organizacije i udruženja branitelja.

Srpske žrtve, tog dana, hrvatski zvaničnici nisu pominjali, ali se u Kninu i ove godine čuo povik „Za dom spremni“.

„Za dom spremni’ je jedan stari hrvatski pozdrav, to je kao u crkvi – hvaljeni Isus i Marija“, smatra Marko Skejo, pripadnik Hrvatskih odbrambenih snaga.

Iako je ranijih godina znala da kod spomenika „Oluja 95“ izrazi žaljenje za žrtvama sa obje strane, predsednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović se ove godine ograničila na jednu.

Kolinda Grabar Kitarović

Kolinda Grabar Kitarović

„Kao i svaki put kad sam ovdje u hrvatskom kraljevskom gradu, prolaze me trnci, jer znam da je ovde na današnji dan prije 24 godine uz krvave žrtve i nesebično davanje svih naših branitelja, lječnika, medicinskih sestara i svih domoljuba otvorena nova stranica našeg naroda“, rekla je predsjednica Hrvatske.

Poruke su izgovorene pred najmanje posetilaca do sada, ali je cijela Hrvatska mogla da ih čuje uživo u prenosu tamošnjeg javnog servisa.

„Takav je život“

RTS je ove godine bila jedina televizija iz Srbije koja je došla da izvještava. Srbi se sa tugom sjećaju dana kada su morali da napuste svoje domove, kao i stradalih prijatelja i rodbine.

Vremenska distanca od 24 godine možda je negdje dovoljna da se krene napred, ali u Kninu i dalje možete da sretnete one koji ne žele da govore za srpske medije.

Dobar znak je da ima i onih drugih.

Negdje u vreme dok su hrvatski zvaničnici napuštali Knin, ekipa RTS-a je stigla u selo Golubić, u kojem je prije rata živelo oko hiljadu i po Srba.

Među ono malo povratnika i mnogo više turista novinari su bili više nego dobrodošli. Manje dobrodošlo je pitanje – kako gledaju na ono što se dešava desetak kilometara dalje.

Obeležavanje godišnjice

Obeležavanje godišnjice „Oluje“ u manastiru Krušedol

„Slušajte, nije jednostavno, ali šta ćemo, takav je život, moramo izdržati sve, nema druge“, kaže Jovo Borović, izbjeglica iz Golubića.

Marinko Zrlić se sjeća da se 2002. godine vratio prvi put. „Utisak je bio očajan, sve je bilo rastureno, nigde prozora, nigde ništa unutra, ostala je samo peć za centralno grijanje i kutija od mašine za šivenje“, prisjeća se Zrlić.

I u komšiluku, radije se govori o tome šta ih vuče nazad.

„Ja sam ovdje rođen, imam imovinu, ovo je moje rodno mjesto i moj zavičaj i ja se ne stidim toga“, naglašava Stevan Radinović Lukić, izbeglica iz Golubića.

I Dragan Radinović Protić priznaje da ga vuče nostalgija.

„Čovjek to osjeća u godinama, mladi misle da nikada neće doći, ali ja znam da hoće, kad-tad. Dođem i najslađe se ovde naspavam“, kaže Protić.

Vidljivi tragovi 

Na ono što se dešavalo između današnjeg mirnog sna i onog od prije 24 godine podsjećaju tragovi „Oluje“, u svim mestima oko Knina vidljivi i danas.

Svedoče o proterivanju, pljačkanju, uništavanju imovine, ubijanju prije, za vrijeme, pa i poslije hrvatske akcije.

U selu Varivode to je spomenik sa imenima devetoro ubijenih Srba.

Jovo Berić, kome su stradali otac, majka, stric i komšije, pored njega prolazi svakoga dana.

„Tog momenta je taj čin bio zataškavan. U selu su blokirali da bilo ko dođe, nije se moglo. Iz Knina su ekshumirani u Zagreb i tamo smo nakon osam godina uspeli da ih sahranimo na mestu gde pripadaju“, priča Berić.

Nema odgovornih pred međunarodnim sudovima

Za taj i druge zločine niko nije odgovarao pred međunarodnim sudovima, pred domaćim pravosnažno je osuđena samo jedna osoba.

Okupljeni narod na manifestaciji u manastiru Krušedol

Okupljeni narod na manifestaciji u manastiru Krušedol

Eugen Jakovčić iz Centra za suočavanje s prošlošću kaže da je pravosudna statistika porazna i da ne ide u prilog hrvatskim institucijama kada govore da je „Oluja“ čista.

„Sve dok ti zločini koji su počinjeni ne budu procesuirani… svi su na neki način odgovorni, a institucije naročito. U tom smislu je neshvatljivo kako se ne može pronaći zajednički način obilježavanja tog dana“, ističe Janković.

Kaže da su se jedni nakon nekoliko godina stvarno vratili na svoja ognjišta, a drugi su ih morali napustiti u dramatičnim okolnostima.

Problemi ostaju 

Baš kao što su svi sagovornici RTS-a svesni da se takva mjera skoro neće naći, svesni su i toga da ih problemi neće napustiti kada Knin i okolinu napuste zvaničnici, posetioci i novinari.

Zamenica šibensko-kninskog župana Anja Šimpraga kaže da je najčešći problemi komunalna infrastruktura, koja nije rešena jer dobar dio ljudi nema vodovodnu mrežu.

„Imamo opštine sa većinskim srpskim stanovništvom, gde su načelnici Srbi. Na taj način pokušavamo nadomjestiti ono što nemamo, radimo, mučimo se, borimo da opstanemo i ostanemo na ovim područjima“, objašnjava Šimpraga.

„Krivi su političari“ 

Prema popisu iz 2011, u Kninu živi oko 15.000 ljudi. Srbi čine trećinu stanovništva. Nezvanično, i jednih i drugih je znatno manje.

Jakovčić naglašava da Srbi i Hrvati pronalaze način za suživot, a da je problem uvijek na političkim instancama koje nemaju volju i manipulišu osjećanjima.

„Zapravo, kada u Hrvatskoj govorite o prošlosti, govorite o nečemu što je recentno, kao da nije prošlo 20 i više godina“, kaže Janković.

I tako će, po svemu sudeći, biti i iduće godine kada se obilježava 25-godišnjica „Oluje“.

Login

Welcome! Login in to your account

Remember me Lost your password?

Lost Password