Intervju sa Nikolom Teslom iz 1899. godine: Ja sam ipak poražen čovjek. Ja nisam ostvario ono najveće što sam mogao

Slavni naučnik Nikola Tesla dao je intervju za časopis Besmrtnost 1899. godine. U tom intervju Tesla je otkrio mnoge stvari o sebi i svom radu iz kojih se još jednom potvrđuje genijalnost i izuzetnost ovog velikog naučnika.

NOVINAR: Futuristi kažu da su 20. i 21. vijek rođeni iz glave Nikole Tesle. Oni slave obrtno magnetsko polje i pjevaju himne indukcionom motoru. Njihovog tvorca nazivaju lovcem koji je u svoju mrežu uhvatio svjetlost iz dubine Zemlje i ratnikom koji je zarobio vatru iz neba.

Otac naizmjeničnih struja učiniće da fizika i hemija zavladaju polovinom svijeta. Industrija će ga proglasiti za svog vrhovnog sveca, a bankari za najvećeg dobročinitelja. U laboratoriji Nikole Tesle prvi put je razbijen atom. Tu je stvoreno oružje koje vibracijama izaziva zemljotres. Tu je otkriven i crni kosmički zrak.

TESLA: Da, to su neka od mojih važnijih otkrića. Ja sam ipak poražen čovjek. Ja nisam ostvario ono najveće što sam mogao.

NOVINAR: Šta je to, gospodine Tesla?

TESLA: Htio sam osvjetliti čitavu Zemlju. U njoj je dovoljno elektriciteta da postane drugo Sunce. Svjetlost bi sijala oko ekvatora, kao prsten oko Saturna. Ljudski rod nije sazreo za veliko i dobro. U Kolorado Springsu napojio sam Zemlju elektricitetom. Isto tako je možemo napojiti i drugim energijama, kao što su pozitivne psihičke energije.
One su u muzici Baha ili Mocarta, ili u stihovima kod velikog pjesnika. U Zemljinoj unutrašnjosti postoje energije vedrine, mira i ljubavi; njihovi izrazi su cvijet koji raste iz zemlje, hrana koju dobijamo iz nje i sve ono što je čini čovjekovim zavičajem. Ja sam proveo godine tražeći način na koji bi te energije mogle da utiču na ljude. Ljepota i miris ruže mogu se uzimati kao lijek, a sunčevi zraci kao hrana.

Život ima beskonačan broj vidova, a dužnost naučnika je da ih pronalazi u svakom obliku materije. Tri stvari su bitne u tome. Sve što činim je traganje za njima. Znam da ih neću naći, ali neću ni odustati od njih.

NOVINAR: Koje su to stvari?

TESLA: Jedno je pitanje hrane. Kojom zvjezdanom ili zemaljskom energijom nahraniti gladne na Zemlji? Kojim vinom napojiti sve žedne, pa da im se srce razveseli i da shvate da su bogovi? Druga stvar je: kako uništiti energije zla i patnje u kojima prolazi čovjekov život? One se katkad javljaju kao epidemije iz dubine svemira; u ovom vijeku te bolesti su se sa Zemlje raširile po svemiru.

Treća stvar je: postoji li u svemiru suvišna svjetlost? Ja sam otkrio zvijezdu koja, po svim astronomskim i matematičkim zakonima, može nestati, a da se naizgled ništa ne izmjeni. Ta zvjezda je u ovoj galaksiji. Njena svjetlost se može zbiti do takve gustine da stane u kuglu manju od jabuke, a težu od Sunčevog sistema. Religija i filozofija uče da čovjek može postati Hrist, Buda i Zaratustra.

Ono za čime ja tragam luđe je, veće i nemogućnije. To je: šta učiniti da se u svemiru svaki čovjek rodi kao Hrist, Buda i Zaratustra. Ja znam da je gravitacija naklonjena svemu što treba da leti i moja namjera nije da napravim leteće naprave (avion ili raketu), već da čovjeku povratim svijest o njegovim sopstvenim krilima…

Dalje, ja pokušavam da probudim energije koje se nalaze u vakumima. Vakuumi su najveći izvori energija; ono što se smatra prazninom samo je manifestacija neprobuđene materije. Nema praznine na Zemlji, niti u svemiru. U crnim rupama, o kojima govore astronomi, najmoćnije su energije i izvori života.

NOVINAR: U neprijateljstvu prema teoriji relativiteta idete dotle da na proslavama svojih rođendana držite predavanja protiv njenog tvorca?

TESLA: Upamtite da nije zakrivljen prostor, već čovjekov um koji ne može da shvati beskraj i vječnost! Da je tvorcu relativnosti to jasno, stekao bi besmrtnost, čak i fizičku ako mu je to po volji. Ja sam dio svjetlosti, a ona je muzika. Svjetlost ispunjava mojih šest čula: ja je vidim, čujem, osjećam, mirišem, dotičem i mislim.

Misliti je kod mene šesto čulo. Čestice svjetlosti su ispisane note. Jedna munja može biti čitava sonata. Hiljadu munja je koncert. Za taj koncert ja sam stvorio loptaste munje koje se čuju na ledenim vrhovima Himalaja. O Pitagori i matematici, a naučnik se o to dvoje ne može i ne smije ogriješiti.

Brojevi i jednačine su znakovi kojima se obilježava muzika sfera. Da je Ajnštajn čuo njene zvuke, ne bi stvarao teoriju relativiteta. Ti zvuci su poruka umu da život ima smisla, da u svemiru postoji savršen sklad, i da je ljepota uzrok i posljedica Stvaranja. Ta muzika je vječno kruženje zvjezdanih nebesa. Najmanja zvijezda je završena kompozicija i ujedno, dio nebeske simfonije. Otkucaji čovjekovog srca su dijelovi te simfonije na Zemlji. Njutn je saznao da je tajna u geometrijski pravilnom rasporedu i kretanju nebeskih tijela. On je spoznao da je harmonija vrhovni zakon u svemiru. Zakrivljeni prostor je haos; haos nije muzika. Ajnštajn je glasnik vremena buke i bijesa.

NOVINAR: Gospodine Tesla, da li Vi čujete tu muziku?

TESLA:

Uvijek je čujem. Moje duhovno uvo je veliko kao nebo koje vidimo iznad nas. Svoje fizičko uvo uvećao sam radarom. Po teoriji relativiteta dvije paralelne linije sastaće se u beskraju. Time će i Ajnštajnova kriva postati prava. Jednom stvoren, zvuk traje vječno. Za čovjeka on može da iščezne, ali nastavlja da traje u tišini koja je njegova najveća moć.

Ne, nemam ništa protiv gospodina Ajnštajna. On je ljubazan čovjek i učinio je izvjesne dobre stvari; od toga će nešto postati dio muzike. Ja ću mu pisati i pokušati da objasnim da eter postoji, i da su njegove čestice ono što drži svemir u harmoniji i život u vječnosti.

NOVINAR: Recite, molim Vas, koji su uslovi prilagođavanja jednog anđela na Zemlji?

TESLA: Ja ih imam deset. Bilježite pažljivo.

NOVINAR: Zapisaću svaku Vašu riječ, poštovani gospodine Tesla.

TESLA: Prvi uslov je visoka svijest o svom poslanju i djelu koje treba izvršiti. Ona mora, makar i mutno, postojati u najranijoj mladosti. Ne budimo lažno skromni; hrast zna da je hrast, a grm pored njega da je grm. Kao dječak od dvanaest godina bio sam siguran da ću doći na Nijagarine vodopade. Za većinu svojih otkrića znao sam još u djetinjstvu da ću ih ostvariti, premda ne sasvim jasno… Drugi uslov prilagođavanja je istrajnost. Sve što sam preduzimao, završavao sam.

NOVINAR: Koji je treći uslov prilagođavanja?

TESLA: Usmjeravanje svih vitalnih i duhovnih energija na djelo. Otuda i očišćenje od mnogih stvari i potreba koje ima čovjek. Ja time ništa nisam izgubio, već samo dobio. Toliko sam dobio da sam se radovao svakom svom danu i noći. Zapišite: Nikola Tesla je bio srećan čovjek… Četvrti uslov je prilagođavanje tjelesnog sklopa djelu.

NOVINAR: Kako to mislite, gospodine Tesla?

TESLA: Najprije, to je održavanje tog sklopa. Čovjekovo tijelo je savršena mašina. Ja poznajem svoj sklop i šta je dobro za njega. Hrana većine ljudi meni je štetna i opasna. Zbog toga katkad umišljam da su svi kuvari svijeta u zavjeri protiv mene…

NOVINAR: Često spominjete moć vizualizacije.

TESLA: Njoj možda imam da zahvalim za sve što sam stvorio. Događaji iz mog života i moja otkrića su pred mojim očima stvarni, vidljivi kao svaka pojava i predmet. U mladosti sam se toga plašio, ne znajući šta je to zapravo, ali kasnije sam tu moć primio kao izuzetan dar i bogatstvo. Njegovao sam ga i ljubomorno čuvao. Vizualizacijom sam na većini pronalazaka vršio i ispravke, onda ih, tako završene, pravio. Njome rješavam i komplikovane matematičke jednačine, a da ne ispisujem brojeve. Na Tibetu bih zbog tog dara dobio čin visokog lame. Da, to se tako radi. Moj vid i sluh su savršeni i, smijem to slobodno reći, jači nego kod ostalih ljudi. Ja čujem grmljavinu na sto pedeset milja i vidim boje u nebu koje drugi ne vide. To uvećanje vida i sluha imao sam i kao dijete. Kasnije sam to svjesno razvijao.

NOVINAR: U mladosti ste nekoliko puta bili teško bolesni. Da li je i bolest jedan od uslova prilagođavanja?

TESLA: Jeste. Ona je često posljedica nedostatka ili iscrpljenosti životnih sila, ali često je i očišćenje duha i tijela od otrova koji su se nakupili. Neophodno je da čovjek boluje s vremena na vreme. Izvor većine bolesti je u duhu. Zato duh i može da izliječi većinu bolesti. Kao đak razbolio sam se od kolere koja je harala u Lici. Izliječio sam se time što je otac dozvolio da upišem studije tehnike, što je predstavljalo moj život. Priviđenja za mene nisu bolest, već sposobnost uma da prodre izvan tri zemaljske dimenzije. Imao sam ih čitavog života i primao sam ih kao sve druge pojave oko sebe.

NOVINAR: Čitaoci našeg lista vole humor. Ali zbunili ste me izjavom da i Vaša otkrića, koja su neizmjerna dobrobit za ljude, predstavljaju igru. Mnogi će se namrštiti na to.

TESLA:

Dragi gospodine Smit, nevolja i jeste u tome što su ljudi suviše ozbiljni. Da to nisu, bili bi srećniji i znatno duže bi živjeli. Kineska poslovica veli da ozbiljnost skraćuje vijek. Li Tai Pe je posjetu krčmi pretpostavljao posjeti carskom dvoru. Ali da se čitaoci novina ne bi mrštili, vratimo se stvarima koje oni smatraju važnim.

NOVINAR: Oni bi rado čuli u čemu je Vaša filozofija.

TESLA: Život je ritam koji se mora spoznati. Ja osećam taj ritam i upravljam se po njemu i prepuštam mu se. On je vrlo zahvalan i dao mi je znanja koja imam. Sve što živi povezano je dubokim i divnim vezama: čovjek i zvjezde, ameba i Sunce, naše srce i kruženje beskonačnog broja svijetova. Te veze su neraskidive, ali one se mogu pripitomiti i umilostiviti tako da čovjek i sam počne da stvara nove i drugačije odnose u svijetu, a da stare ne naruši. Znanje dolazi iz svemira; naš vid je njegov najsavršeniji prijemnik. Imamo dva oka: zemaljsko i duhovno. Treba nastojati da ona postanu jedno oko. Univerzum je živ u svim svojim manifestacijama, poput kakve misleće životinje. Kamen je misaono i osjećajno biće, kao što su to biljke, zvijer i čovjek. Zvijezda koja sija traži da je gledamo, i da nismo odveć obuzeti sobom razumjeli bismo njen jezik i poruke. Svoje disanje, oči i uši čovjek mora uskladiti sa disanjem, očima i ušima univerzuma.

NOVINAR: Pitanje koje je možda trebalo postaviti na početku ovog razgovora. Šta je za Vas elektricitet, poštovani gospodine Tesla?

TESLA: Sve je elektricitet. Najprije je svjetlost, beskrajni izvor iz kojeg ističe materija i raspoređuje se u svim oblicima koji predstavljaju svemir i Zemlju sa svim njenim vidovima života. Crno je pravo lice svjetlosti; što je ne vidimo takvu, to je izuzetna milost prema čovjeku i ostalim stvorenjima. Jedna njena čestica posjeduje svjetlosnu, toplotnu, nuklearnu, radijacijsku, hemijsku, mehaničku i zasad nepoznate energije. Ona ima moć koja može pokrenuti Zemlju sa njene putanje. Ona je istinska Arhimedova poluga.

NOVINAR: Gospodine Tesla, Vi ste previše pristrasni prema elektricitetu.

TESLA: Elektricitet sam ja sam. Ili, ako hoćete, elektricitet u ljudskom obliku. To ste i Vi, gospodine Smit, ali toga niste svjesni.

NOVINAR: Je li otuda Vaša sposobnost da kroz tijelo propuštate električnu struju od milion volti?

TESLA: Zamislite baštovana kog napadaju biljke; to bi zaista bilo ludo. Čovjekovo tijelo i mozak sačinjeni su od mnogih energija; u mene je najviše elektriciteta. Energija koja je različita u svakoga je ono što čini čovjekovo “ja” ili “dušu”. Kod drugih stvorenja to je njihova suština; “duša” biljke nije “duša” minerala i životinje. Rad mozga i smrt se manifestuju svjetlošću. Moje oči su u mladosti bile crne, sada su plave i kako vrijeme prolazi i naprezanje mozga biva jače, one su bliže bjelini. Bijelo je nebeska boja. Kroz moj prozor jednog jutra je sletio golub, kojeg sam hranio. Htio je da mi javi da umire. Iz njegovih očiju izlazili su mlazovi svjetlosti. Nikada u očima nekog stvorenja nisam vidio toliko svietlosti, kao u tog goluba.

NOVINAR: Radnici u Vašoj laboratoriji pričaju o bljeskovima svjetlosti, plamenovima i munjama koje se javljaju ako ste gnjevni ili pred kakvom opasnošću.

TESLA: To su psihička pražnjenja ili opomene da se čuvam. Svjetlost je uvijek bila na mojoj strani. Znate li ko mi je otkrio obrtno magnetsko polje i indukcioni motor, što me je proslavilo u dvadeset i šestoj godini? Jedne ljetne večeri, u Budimpešti, posmatrao sam sa svojim prijateljem Sigetijem zalazak Sunca. Hiljade vatri okretalo se plamteći hiljadama boja. Sjetio sam se Fausta i recitovao stihove iz njega. I tada, kao u magli, vidio sam kako se okreće magnetno polje i radi indukcioni motor. Vidio sam ih u Suncu!

NOVINAR: Hotelska posluga priča da se u vrijeme grmljavine zatvarate u sobu i razgovarate sami sa sobom.

TESLA: Razgovaram sa munjama i gromovima.

NOVINAR: Sa njima? Na kojem jeziku, gospodine Tesla?

TESLA: Najčešće na mom maternjem jeziku. U njemu ima riječi i zvukova, naročito u poeziji, koji su pogodni za to.

NOVINAR: Po Vašem mišljenju, nauka i poezija su isto?

TESLA: To su dva oka jednog lica. Vilijam Blejk je učio da je cijeli univerzum rođen iz mašte, da ga ona održava i da će on postojati dokle god na Zemlji bude postojao i jedan čovjek. Sa njom je kao s tačkom astronoma u koju se mogu sakupiti zvjezde svih galaksija. Ona je stvaralačka energija ravna svjetlosnoj.

NOVINAR: Rekli ste da sam i ja, kao svaki stvor, svjetlost. To mi laska, ali, priznajem, nije mi sasvim jasno.

TESLA: Zašto bi i trebalo da vam bude jasno, gospodine Smit? Dovoljno je da povjerujete u to. Sve je svjetlost. U jednom njenom zraku je sudbina naroda; svaki narod ima svoj zrak u onom velikom svjetlosnom izvoru koji vidimo kao Sunce. I zapamtite: nijedan čovjek koji je postojao, nije umro. Pretvorili su se u Svjetlost i kao takvi postoje i dalje. Tajna je u tome da se te svjetlosne čestice povrate u prvobitno stanje.

Login

Welcome! Login in to your account

Remember me Lost your password?

Lost Password